Damir Mikec ide na svoje pete olimpijske igre po novu medalju! A za onu srebrnu kaže da treba da ostane srebrna, iako su mnogi htjeli da mu dodijele zlato!
Nedavno je ušao u petu deceniju, proslavio je 40. rođenan 31. marta i nekoliko mjeseci kasnije poletio je za Francusku. Da ovoga puta donese zlatnu medalju Srbiji! Damiru Mikecu biće ovo pete olimpijske igre na kojima učestvuje, a nakon što je u Tokiju postao heroj nacije i vratio se iz Azije sa srebrom oko vrata sada mu ciljevi i ambicije nisu ništa manji. Ponovo će pucati na dva takmičenja, individualno u disciplini 10 metara pištolj, a onda i u miks dublu sa Zoranom Arunović. Kao i on i Zorana kao iskusna ide na još jedne olimpijske igre. Izgleda da su sa godinama samo bolji!
"Pa drago mi j da to tako izgleda i da smo kao vino, da smo sve bolji kako vrijeme prolazi. Zaista smo se pronašli u tom sportu i nema ništa ljepše od toga da te podržavaju tvoji najbliži. Njoj je sestra, a meni je brat trener. Kad su osobe koje te najbolje poznaju tu uz tebe to je možda neka formula za dugovječnost. Naravno nemamo neki dugoročniji plan, ali volio bih da se nađem i u timu za Los Anđeles", kaže u intervjuu za MONDO Damir Mikec.
U Tokiju je Damir bio srebrni i od njega je jedini bolji bio Iranac Džavad Forogi. Bio je tada stariji nego Damir danas."Ja sam sada napunio 40 okruglo, a on je imao 41 tad. Sport je takav, da su nam godine samo broj. Ipak je tu najvažnije iskustvo, smirenost i mentalna snaga. Jeste i fizička sprema, ali nije u tolikoj mjeri kao u ostalim sportovima. Onda to pruža tako nešto da imamo u Parizu Gruzijku Nino Salokvadze koja će deseti jubilarni put da nastupi. Ima sve tri boje medalja u svojoj kolekciji. Imali smo mi Jasnu Šekarić koja je bila na sedam Olimpijskih giara. Drago mi je da smo se pronašli u takvom sportu koji je dugovječan", ističe Mikec.
Prošli put je zamalo došao u Srbiju sa dvije medalje oko vrata. Zajedno sa Zoranom Arunović je bio četvrti u miksu, ispred njih su završili Kinezi, Rusi i Ukrajinci. "Sve su to nijanse kao i u svakom sportu, tako je i ovdje bilo za dlaku. Nas su dijelile zaista nijanse i neke greške u osnovnom dijelu da se nađemo u borbi za zlatnu medalju tako da smo ušli u borbu sa Ukrajincima za bronzu. I oni su za neku nijansu bili bolji protivnik. Nije da su oni nešto zablistali, koliko smo mi mogli biti bolji. Da smo bili samo svoji to bi bila još jedna medalja da zvecka jedna od drugu. Zadatak nam je i cilj da te greške ispravimo i budemo još bolji u Parizu. Makar za stepenicu više", najavljuje on borbu za medalju u Francuskoj.
OTKRILA GA LEGENDA!
Malo je poznato da ga je na streljaštvo zapravo odveo čuveni srpski strelac Srećko Pejović, sportista koji je takođe nastupao na nekoliko Olimpijskih igara. "Srećko Pejović sa mojom pokojnom majkom dogovorio i vidio je u meni talenat i tu neku snagu jer je moj brat koji mi je sada trener bio u tom sportu. Obično je neko nepisano pravilo da svaki novi strelac prvo bavi puškom pa onda pređe na pištolj. On je u meni od prvog dana odmah video pištoljaša i od prvog dana sam ja uzeo pištolj u ruke i to je bio pun pogodak na kraju se ispostavilo."
S obzirom da mu je otac vojno lice i to je donekle uticalo na njegov izbor. Ipak je bio okružen oružjem od malih nogu. "Jeste, uvijek smo bili okruženi nekim oružjem, mada ne toliko. Kao mali sam možda pucao iz magnuma kada smo išli u neka brda, ali nije to toliko uticalo na to. Probao sam ja prije toga i četiri-pet raznih sportova. Veslanje, plivanje, karate ali ovo je bukvalno bila na prvi pogled."
Srbija ima sjajnu tradiciju rezultata u streljaštvu i godinama unazad veliki broj strelaca ide na Olimpijske igre. Sada imamo "samo" Damira Mikeca, Zoranu Arunović i Lazara Kovačevića.
"Ne bih se složio sa tim "samo troje" jer je i to veliki uspjeh za jednu zemlju malu poput naše, a opet smo svjetska sila u tom streljaštvu. Ako se uporedi sa prethodnim Olimpijskim igrama jeste samo troje. U Pekingu nas je bilo petoro, u Londonu sedmoro, u Riju čak devetoro i sad u Tokiju sedmoro. Zaista je jako, jako teško kvalifikovati se za Olimpijske igre. Samo da vam kažem sistem gdje vi u jednoj godini imate samo tri šanse. To je na Svjetskom prvenstvu, na Evropskim igrama i na Evropskom prvenstvu. I nigdje više. Kvota se osvaja plasmanom. Na Evropskim igrama samo jedan strelac od cijele Evrope uzima kvotu, na Evropskom prvenstvu samo dvoje, znači bronza ne ide u Pariz. A na Svjetskom prvenstvu gdje dođe bukvalno čitava planeta četvoro. Pa sad vi recite meni koliko je to teško. To je bila prošla godina, a ove godine su bile još dvije-tri šanse, na još jednom Evropskom prvenstvu i na posebnim kvalifikacijama. Jako je teško i svaki olimpijski ciklus je sve teže i teže i samim tim sam još ponosniji što uspijevam da držim korak i da se kao sada evropski šampion kvalifikujem za Pariz", ističe Mikec za MONDO.
NEĆU TAKO DA DOBIJEM OLIMPIJSKO ZLATO!
Izvor: Mondo/Stefan StojanovićŠto se tiče konkurencije odlično poznaje svoje rivale, ali uvijek se desi da neko nov zablista. "Ima uvijek novih mladih lica, ali jako rijetko se nađe neko ko traje. Pojavi se neko nov, traje godinu, godinu i po, ali dovoljno da ti pomrsi neke račune. Uvijek kao u svakom sportu postoji smena generacija i uvijek moramo da se odbranimo od novih naleta i od starih znalaca. Opet gledaš svoj posao, ja nemam direktnu borbu sa rivalom kao što je u nekom drugom sportu slučaj. Ja ako uradim ono što ja znam, ako uspjnem da se fokusiram na treningu i ako uspijem da se fokusiram uspjeh mi je zagarantovan", objašnjava nam naš sagovornik.
Iranac Džavad Forogi je potvrdio svoju tadašnju dominaciju na Olimpijskim igrama i uspio je da osvoji zlato u Tokiju. Ipak kada se takmičenje završilo pojavila se priča da bi mogla da mu bude oduzeta zlatna medalja i da bi zapravo Mikec mogao da dobije prvo mjesto. Razlog za to je optužba da je Forogi učestvovao u ratu.
"On je zaista zaslužio to, na streljačkoj liniji je taj dan najbolji i uopšte cijele te godine je bio najbolji strelac na svijetu. Prije toga je te godine osvojio dva zlata na Svjetskom kupu i zaista nije bilo iznenađenje što je osvojio olimpijsku medalju. E sad da li bi njegova prošlost trebala da se miješa sa sportskim uspjehom? Opet, ako je prekršio neku od 11 olimpijskih povelja... Najpoznatija povelja je antidoping pravilo, a jedna je ta po kojoj su njega optuživali da je učestvovao u ratu. To se nije dokazalo, zaslužio je tu medalju i ne bih volio da se za tim stolom nešto promijeni. Da je dopingovan ili da je na neku prevaru došao na to prvo mjesto to bi bila druga priča. A ovo sad... Tako da do dan danas se ništa nije promijenilo, neka tako i ostane."
Na kraju kada smo ga pitali za želju za ove Olimpijske igre sebe nije pominjao. Bitna mu je samo Srbija! "Uopšte da cijeli tim Srbije, ne bih apostrofirao ni nas ni strelce ni neki sport posebno, da ostavimo dobar utisak. Kao i poslije Tokija da narod bude ponosan na nas. Uvijek su želje da se vratimo sa što većim brojem medalje jer se svaka olimpijska medalja u Srbiji proslavi jako. Punih srca i burno. Meni je to jedan od najljepših dijelova kada sam se nakon nekog vremena prošetao ulicama i kada me zaustave i kažu: 'Hvala ti za medalju!' Da zaista ti ljudi tu medalju osjećaju kao svoju jer to i jeste tako", završio je svoju priču za MONDO Damir Mikec.
(MONDO, Nikola Lalović)
BONUS VIDEO: