Ivan Miljković bio je gost nove epizode MONDO podkasta "Priča za medalju". Tom prilikom je otkrio da je tokom karijere uvijek ostvarivao ciljeve - još tokom dječačkih dana poželio je Ferari i uspio je da ostvati svoje snove.
Čuveni srpski olimpijski šampion Ivan Miljković (45) bio je gost nove epizode MONDO podkasta "Priča za medalju". Legendarni as reprezentacije Srbije ostavio je veliki trag u ovom sportu - okitio se brojnim medaljama, zlatom na Olimpijskim igrama 2000, kao i na evropskim prvenstvima 2001. i 2011, a čak 12 puta je na raznim takmičenjima bio proglašavan za najboljeg igrača. Miljković je Andriji Geriću otkrio kako su izgledali njegovi počeci bavljenja odbojkom, a posebno je i govorio o svojim ciljevima i želi da ih uvijek ostvari.
Dječački san ti je bio da kupiš Ferari? Da li si ostvario svoje snove?
"U životu imam neke velike ciljeve. Srećom, sve velike ciljeve do sada sam ostvario. Neki su još u fazi ostvarivanja, to su obično jako dugoročni planovi, ali jedan od ciljeva tada jeste bio da jednog dana kupim sebi Ferari... Tako sam sliku Ferarija nosio u novčaniku kao i spisak nekih stvari koje želim da ostvarim. Inače i dan-danas u novčaniku stoji spisak i s vremena na vrijeme, u lijepim, ali i u nekim jako teškim trenucima to izvučem, malo pročitam, pa kažem - želim ovo, imam ovo, radim ovo."
"Jedna od tih stvari bila i Ferari. Priča počinje u Italiji, kad sam prvi put razgovarao sa predsjednikom kluba, ispričao sam mu taj svoj plan, rekao da mi je to želja, jer volim automobile, Italija je zemlja Ferarija, pokazao sam mu i sliku. Sjećam se, na tom italijanskom dijalektu, on mi je rekao - ako osvojiš titulu, ja ću ti kupiti."
"To se odnosilo na italijanski šampionat, skudeto. Tek nakon šest godina, kad smo otišli na razgovor poslije osvajanja titule, u direktnom TV prenosu sam rekao: 'Ja sam sad svoje ostvario, sad ćemo vidjeti da li će predsjednik to uraditi.' Rekao sam to malo u šali, a malo i u zbilji. Međutim, poslije toga rekao mi je kako ne može to da uradi, mali je grad, svi će to znati... Dobro sam to prihvatio i rekao 'U redu je.' Možemo se voditi onom 'Ne vjeruj Italijanu, odnosno Latinu, ni kad poklone daje", nasmijao se Miljković.
Ipak, slavni srpski odbojkaš je na kraju sjeo u svoj Ferari, kada ga je sam kupio.
"Naravno, Ferari tada nije kupljen, kupljen je nekom drugom prilikom i nije mi ga kupio taj dotični gospodin, već sam to ostvario sam sebi. To je bio dječački san koji ti se desi, traje šest mjeseci, godinu dana i onda jednostavno se probudiš ujutro i kažeš - Šta će to sve meni?"
"Želio sam da se školujem, ali sport je odnio prevagu"
Kako si se odlučio za odbojku?
"Najprije sam se bavio rukometom, a onda plivanjem, pa na teniskim terenima ispred naše kuće i tenisom. A, onda sam u četvrtom razredu osnovne škole dospio do školske sekcije i odbojke. Zahvaljujući tome što je nastavnica potencirala taj sport, a poslije časova je držala i sekciju. Nisam bio toliko fizički razvijen bio kao moji vršnjaci, pa mi je ogovarao sport u kojem je mreža između rivala. Poslije toga sam ostao u sportu, izrastao, a komšija koji se u tom trenutku doselio u našu zgradu imao je uticaj, jer se bavio odbojkom u Nišu. To je presudilo da krenem ozbiljno da se bavim odbojkom, bio sam u klubu Student, sve ostalo je istorija."
Kako se razvijala tvoja karijera?
"Sve je počelo tako što je igrač Partizana koji je bio na odsluženju vojnog roka u Nišu 1995. trenirao u jednom trenutku sa nama i primijetio me. Predložio me ljudima iz od Partizana. Imao sam 15, 16 godina i porodica je imala jako veliki uticaj i na neki način su oni odlučivali o mojoj budućnosti. Ono zbog čega sam im vječno zahvalan je što su u tom trenutku rekli - 'Ti ideš za Beograd prvo da bi učio školu', jer je cijela priča bila vezana da dolazim u Beograd da bih išao u Sportsku gimnaziju i trenirao odbojku. Dakle 'Ideš za Beograd da učiš školu, šta god budeš uradio, biće dodatna pozitivna stvar u tvom životu.' Rekli su mi i još jedno - 'Za slučaj da stvari ne krenu onako kako si možda planirao, uvijek se možeš vratiti u Niš, tvoja soba će biti tu gdje jeste, ješćeš ono što i mi budemo jeli...".
"Stvari su se promijenile već 1997, godinu dana nakon dolaska u Beograd. Već tada sam bio pozvan u juniorsku reprezentaciju, tada su stvari vezane za sport počele da se komplikuju. Dobio sam poziv i 1998. te godine sam i završio srednju školu i upisao Fakultet organizacionih nauka (FON). Međutim, ubrzo sam shvatio da to nije izvodljivo, izlazak iz stana u sedam ujutru, dva treninga dnevno, obaveze na fakultetu... Donio sam odluku da školovanje bude po strani, a sport je bio glavna stvar."
"Gazda kluba mi obećao Ferari, ali Italijanu ne treba vjerovati": Ivan Miljković u podkastu Priča za medalju
