Banjalučanin Vladimir Pandurević se bavi stonim tenisom, koji se "na prvu loptu" čini prilično rijetkim u eri popularnih sportova, ali nije tako u praksi, s obzirom da je riječ o jednom od najmasovnijih sportova na svijetu.
Masovnost, a s njom i kvalitet je naravno stigla iz Kine, gdje postoji više od 10 miliona profesionalnih stonotenisera. S obzirom na to da samo 64 igrača na planeti mogu da nastupe na Olimpijskim igrama, onda je jasno da je Evropljanima "nemoguća misija" izboriti učešće u Los Anđelesu 2028. godine.
Sportistima s naših prostora je još i teže zbog "nesređenih" sistema i najčešće izostanka finansijske podrške, ali, Banjalučanin je sebi zacrtao visoke ciljeve i na dobrom je putu da ih i ostvari.
Pandurević, koji je član subotičkog Spartaka i trenutno je 65. na evropskoj rang-listi, ne krije da mu je to san kao i svakom sportisti, a kako se našao u stonom tenisu, kakve je rezultate postigao i šta još planira u bližoj i daljoj budućnosti, otkrio je našem portalu.
"Kao i većina djece, počeo sam s fudbalom. Bio sam prilično dobar u njemu, ali eto, slučajno je došao letak za školu stonog tenisa na tatin auto dok sam išao u osnovnu školu. Pomislio sam: 'Ajde, probaću, nemam šta izgubiti'. Uporedo sam trenirao i fudbal, ali stoni tenis me brzo privukao. Otišao sam jedan dan, pa drugi, pa sljedeće sedmice, pa tri mjeseca... I evo me, 13 godina kasnije, igram profesionalno", rekao je na Pandurević na početku razgovora za MONDO.
Trenutno je igrač Spartaka iz Subotice, promijenio je sportsko državljanstvo i bori se za reprezentaciju Srbije s ciljem da jednog dana nastupi na Olimpijskim igrama.
"Stoni tenis na Olimpijskim igrama je izuzetno zahtjevan. Samo 64 igrača iz cijelog svijeta dobije priliku, a konkurencija iz Azije je ogromna - oni su dominantni. U Evropi je već teško, a iz naših krajeva, poput Bosne ili Srbije, dodatno otežava ograničena finansijska podrška. Putovanja, turniri, prikupljanje bodova – sve to košta. Ipak, Olimpijske igre su san svakog sportiste, pa i moj. Od 2025. sam počeo olimpijski ciklus, prikupljam bodove, putujem na međunarodne turnire i nadam se da ću zaigrati u Los Anđelesu 2028".
Skupljao je bodove i u Engleskoj, gdje je prije dvije godine imao seriju od 18 uzastopnih pobjeda nakon čega je proglašen najboljim igračem sedmice.
"Imao sam priliku igrati u ligi u Velikoj Britaniji dvije sezone, što je bilo fantastično iskustvo. Krajem 2024. bio sam u Finskoj na evropskom turniru, gdje sam prikupio bodove. Ove godine sam igrao u Skoplju i Zagrebu, što mi je donijelo poziciju oko 550. mjesta na svjetskoj rang-listi. Sada se pripremam za turnire u Bugarskoj i Češkoj, pa u Kazahstanu, koji je finansijski izazovan zbog udaljenosti, i zatim u Istanbulu. Pored toga, balansiram turnire s fakultetom, koji počinje 15. septembra, pa je organizacija prilično zahtjevna".
Prema njegovim riječima, finansijski aspekt bavljenja stonim tenisom je svakako jedan od najvažnijih i najzahtijevnijih.
"Finansije su veliki problem. Igrao sam za Stonoteniski savez Bosne i Hercegovine, ali zbog finansijskih poteškoća i drugih razloga prešao sam u Srbiju. Tamo postoji određena pomoć - stipendije, podrška Olimpijskog komiteta - ali ni to nije dovoljno. Za turnir u Zagrebu, Skoplju ili Sofiji potrebno je oko 900 evra, što je veliko opterećenje. Odlazak na turnire u Argentinu, Brazil ili Australiju nama je gotovo nemoguć, dok je za profesionalce iz drugih sportova to normalno. To nam put do uspjeha čini još težim".
Priznao je da je imao uzore u nekadašnjim jugoslovenskim igračima poput Dragutina Šurbeka, Zorana Kalinića, Zorana Primorca, Aleksandra Karakaševića ili Ilije Lupuleskua, a stoni tenis je u bivšoj državi bio najtrofejniji sport, daleko ispred košarke ili vaterpola.
"Naravno, svi imamo uzore. Gledam snimke na 'Jutubu', pokušavam 'pokupiti' neke njihove poteze - Kalinićev servis, Karakaševićev bekhend, forhend Lupuleskua. Ali trudim se da gradim svoj stil i svoj put. Igra se promijenila, danas je brža i zahtjevnija, a Azijci su i dalje korak ispred".
Pandurević je objasnio i zbog čega su Azijati superiorni u stonom tenisu.
"Zvuči bizarno, ali oni doslovno stavljaju djecu za sto prije nego što prohodaju. Daju im reket i uče ih od malih nogu. To je sistematski pristup, uz ogromnu podršku i infrastrukturu, što nama ovdje nedostaje".
Na kraju se banjalučki stonoteniser dotakao i sličnosti sa velikim tenisom, gdje je najbolji u istoriji Novak Đoković, ali koliko mu je poznato, prvi reket Srbije, nije nikada zaigrao na stolu. Barem, nije da on zna.
"Nisam siguran za Đokovića, ali znam da je Rodžer Federer prilično aktivan u stonom tenisu. Postoje snimci na 'Jutubu' gdje igra solidno. Veliki teniseri imaju prednost jer imaju odličnu motoriku, osjećaj za lopticu i tajming, pa im se lakše prilagoditi stonom tenisu nego nekom ko nikad nije igrao tenis".
NA STOLU BIH POBIJEDIO RODŽERA FEDERERA
U svakom slučaju priznao je uz osmijeh da bi rado odigrao partiju sa Novakom ili Federerom, ili bilo kojim drugim svjetskim teniserom. Takođe, nema dilemu, ko bi u takvom duelu izašao kao pobjednik.
"Mislim da bih ja ipak bio bolji (smijeh). Bilo bi mi čast igrati s nekim poznatim teniserom, ali njihova tehnika za stoni tenis bi vjerovatno izgledala pomalo nespretno. Ali, bitno je da loptica ide preko mreže i da se zabavimo", zaključio je mladi banjalučki sportista.
Olimpijske igre (ni)su "nemoguća misija" za banjalučkog stonotenisera: Na stolu bolji od Rodžera Federera! (FOTO, VIDEO)
(MONDO)