Ivica Tucak dotakao se propasti društva i objasnio je da je njemu neshvatljivo da postoje fudbaleri koji vrijede milijardu evra, dok sa druge strane neki umiru od gladi.
Selektor vaterpolo reprezentacije Hrvatske Ivica Tucak poznat je po tome što uvijek govori bez dlake na jeziku i spreman je da otvori i brojne životne teme, pored onih sportskih. Znamo da je imao tešku životnu priču, pa zbog toga i njegove riječi dobijaju na težini.
Kao sportista, u čijem sportu zapravo nikad nije bilo mnogo novca, ali sasvim dovoljno da se lijepo živi, Ivica Tucak kritikovao je kako su svi "poludjeli" zbog novca koji se danas obrće u fudbalu, košarci... Između ostalog, Vinisijus iz Real Madrida na korak je od transfera vrijednog milijardu evra, ako iz Saudijske Arabije uspiju da ga ubijede ovog ljeta, za ono što im već do sada nije uspjelo.
"Šta sve ljudi rade u životu, čudo je pravo. Eto, sjedim sa svojim prijateljem doktorom Stipom Jadrijevićem. Šta on radi u životu, spasava živote, vadi jetre, radi transplantacije... A onda ovaj ima milijardu evra jer nabija loptu nogom. Smijurija", nasmijao se kiselo Ivica Tucak u podkastu "Lood".
"Kako će se sve skupa završiti ovaj disbalans, ludilo koje živimo, vrijednosti... Šta su životne vrijednosti? Ratovi, sranja, ubistva, a ovamo ovaj igra fudbal 100 milijardi, taj Vinisijus. Gdje je ovo došlo, nemojte me za**bavati? 'Ajde milion, pet, deset, i sam sam sportista, znam šta je potrebno, ali milijardi. Hajde da je deset nečega. Ovamo ljudi umiru od gladi. To je smijurija vremena u kom živimo", očajan je Ivica Tucak sa onim što nam se "servira" svakog dana.
Zato ga iznervira kada u vijestima pročita užasne vijesti iz crne hronike ili kada vidi da se potenciraju životne priče poznatih fudbalera i njihovih partnerki.
"Živimo tuđe živote i fasciniramo se da li su Ronaldo i Georgina kupili lamborgini, neke tako vrijednosti... Juče sam pročitao nešto u Srbiji, nešto iz neke muzičke emisije, kad kažu da su to vrijednosti da će to odgajati ljude - ajme nama i ajme državi u kojoj živimo. i ovo vrijeme u kojem živimo, nisam srećan da živim u njemu, da je to vrijeme društvenih mreža, da kažem jednog ciganluka, ne postoji privatnost... Ako si otputovao negdje, bio negdje, ako to nisi objavio - nisi ni bio. Meni je to jadno, bijedno i grozno", rekao je Tucak i osvrnuo se na najveću legendu fudbala na ovim prostorima.
"Ne može svako dete da bude Modrić"
"Eto da spomenemo Luku Modrića, svi bi da budu kao on, ali to ne može svako. I nije to uopšte problem djece. Naravno, treba Modrić da im bude idol, da bude uzor kako je iz male sredine to napravio, ali ne može to svako. Onda imaš roditelje koje žrtvuju obrazovanje i temelje. Jedan od milion je Luka, a ovi ostali su negdje drugo završilo na krivom putu", rekao je Tucak.
"Živimo svaki dan i gledaš u tim informativnim emisijama, recimo u Dubravi, maltretira djecu i učenike. Gdje je to prije bilo? Svi smo prošli školu, bilo je delinkvenata i u moje vrijeme, ali ovo. Da li je normalno da se tuče dijete, kamatari, šta je ovo? Izgleda da je postalo normalno, da društvo ne može da se izbori sa tim. Čuješ vijest da su dvojica maloljetnika pretučena, pitaš se koje je to vrijeme", dodao je trener i osvrnuo se na roditelje.
"Da li je taj roditelj koji je išao tamo, šta je trebalo - da uzme pušku, bombu? Ili da će društvo to sankcionisati i stati tome na kraj. Nemam pojma majke mi. Gdje će to završiti, ja stvarno ne znam, ali ovo vrijeme je... Neko postoji iznad nas. Neko to sve vidi i gleda. Postoji kao korektor, ostaje to i rekao sam prijatelji su moji svi stari. Sve se počelo bazirati na tom materijalnom, a niko ne zna šta je uspjeh u životu. Za mene uspjeh nikad neće biti materijalni i finansijski dio nekog života. Hvala Bogu imam da popijem svoju kafu, čašu vina, da mogu neke osnovne stvari u životu. Ne treba mi jahta od sto metara, niti me čini srećnim. Niti mi ferari treba, treba mi auto da se prebacim iz Šibenika u Zagreb. Mislim da je to stvar vaspitanja. Ja sam odgojen u jednoj tradicionalnoj hrvatskoj familiji. Manje je više. Ali ja mirno spavam", rekao je Tucak i zaključio da je najsrećniji kada u svom stanu u Šibeniku okupi deset najbližih prijatelja.
Dugogodišnji selektor vaterpolo reprezentacije Hrvatske igrao je i za Crvenu zvezdu dok nije izbio sukob na prostoru bivše Jugoslavije. Nažalost, prije dvadeset godina doživio je i strašnu porodičnu tragediju, pogibiju trogodišnje ćerke Tene 2005.
"To je isključivo moja priča, ne volim o tome govoriti. To je samo moja tragedija i tragedija moje supruge, naša zajednička. Zašto se to moralo dogoditi i zašto na tako bizaran način, na to nema odgovora. Bilo je to jedno najljepše i najdivnije, najpametnije dijete na svijetu. Samo oni koji su tako nešto proživjeli, znaju o čemu pričam. Osjećao sam se kao da neko sa mene kida živo meso. To je stanje takvog šoka u kojem čovjek ne razumije ništa, buđenja nakon toga su bolna, nešto su najbolnije što čovjek može doživeti. Prošlo je dosta vremena, ali dan-danas to ne mogu u potpunosti osvjestiti, zašto se to moralo dogoditi?!"
"Vrijeme vas nauči da živimo sa tim. Kad vam neko kaže da rane prođu, to nije istina. To je laž. U praznično vrijeme nekako je posebno teško. Osjećam ogromnu prazninu, sjećam se nevinog i nedužnog djeteta koje je zbog nečijeg nemara izgubilo život. Meni i mojoj supruzi ostaje vječna uspomena na te godine provedene s njom. Rana nikad neće proći, njene slike su posvuda po stanu, uspomene su tu, no nekako sa svime time naučite živjeti. Znam da nije namjerno, ali moje dijete je ubijeno zbog nemara".
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!