Novak Đoković je na prvoj konferenciji za medije u Melburnu pričao o penziji, ali i o stvarima koje ga motivišu i zbog kojih vjeruje da može da bude uspješan i dalje.
Novak Đoković želi da osvoji 25. grend slem trofej, ali mu to nije glavni prioritet. Motivisan je i zna koliko i šta može. Upravo je to glavna poruka najboljeg tenisera svih vremena na prvoj zvaničnoj konferenciji na Australijan openu.
"Prvo bih da čestitam Novu godinu svima. Lijepo je vratiti se, po 21. put se takmičim ovdje što je nevjerovatno. Mislim da sam se prvi put na neki grend slem kvalifikovao ovdje 2005. godine i da sam igrao protiv Marata Safina koji je kasnije osvojio titulu. Bilo je ovo dugo putovanje, ali veoma uspješno. Ovo je moj najuspješniji slem, oduvijek sam volio da igram u Australiji, postoji razlog zašto je nadimak 'srećni slem'. Svi smo motivisani da počnemo sezonu što bolje. Iz mog ugla, ništa ne uzimam zdravo za gotovo i nadam se da ću ostvariti najbolji mogući rezultat", počeo je Novak.
Prvo pitanje na konferenciji bilo je u vezi problema koje je imao fizičke prirode, kako prošle sezone, tako i na početku ove pošto je otkazao Adelejd.
"Slušajte, završio sam sezonu u prvoj nedjelji novembra, tako da je prošlo dosta vremena od kada sam igrao posljednji zvanični turnir. Napravio sam pauzu, uzeo više vremena da se posvetim tijelu. Razumijem da se upravo to najviše promijenilo za mene u posljednjih nekoliko godina, potrebno mi je više vremena za oporavak i reset. Imao sam mali problem koji me je spriječio da igram u Adelejdu i samo zato nisam otišao tamo, ali sve ide dobro za sada u Melburnu. Naravno, ima tu nekih sitnica svakodnevno, ali tako je za sve. Osjećam se dobro i jedva čekam da se takmičim."
"Novače, da li te pokreće broj 25?"
Pitali su srpskog asa da li ga i dalje pokreće trka za 25. grend slem peharom.
"Da, mnogo se priča o tome, ali se trudim da se fokusiram na sve ono što sam ostvario, ne ono šta bih mogao da ostvarim. Ni 24 nije loš broj. Moram da cijenim i da podsjećam sebe na nevjerovatnu karijeru koju sam imao. Da skinem sa sebe neki nepotreban pritisak. Narvno, postoji uvijek presija i očekivanja, ali ne do te mjere da je samo to jedina opcija i da je sad ili nikad. Ne mislim da je to potrebno, niti me to tjera da pružam maksimum. Zahvalan sam što imam još jednu šansu da igram na turniru koji sam 10 puta osvojio i na kom sam konstantno dobro igrao u karijeri i dolazio skoro uvijek u završnice."
Podsjetio je pojedince i na svoje rezultate i nada se da može da ih popravi.
"U posljednjih par sezona sam dolazio do polufinala, prošle godine sam dobio Alkaraza u četvrtfinalu. Slušajte, znam da kada sam zdrav, kada mogu da sklopim te posljednje dijelove slagalice, mogu bilo koga da dobijem. Ne bih sjedio ovdje pred vama da ne vjerujem u sebe i sposobnost da se takmičim. Imam nešto što me pokreće. Razumijem da Siner i Alkaraz igraju na nivou iznad svih trenutno i to je činjenica, ali to ne znači da niko drugi nema šansu. Sviđaju mi se šanse na svim turnirima, ali posebno ovdje."
"Ne slažem se sa vama"
Novinar je konstatovao da mnogi sportisti koji se bliže kraju karijere više pričaju o porazima i propuštenim šansama nego pobjedama i pitao je Novaka da li i on tako misli.
"Ne bih se baš složio sa vama. Okej, vjerovatno može da se podijeli u grupu, da postoji ta grupa sportista koja žali zbog određenih stvari, jer nisu uspjeli da ostvare neke stvari ili neke ciljeve koje su sebi postavili i možda zbog toga žale. Međutim, postoji i mnogo veća grupa sportista, bar ona koju sam ja više slušao i sa kojom sam više pričao. I ta grupa, kada se bliži penziji, priča o svojoj karijeri na pozitivan način, srećni su i cijene sve što su ostvarili. Sve je stvar perspektive, tenis je individualni sport i ja sam posljednja osoba na svijetu koja bi trebalo da se žali na bilo šta. Praktično sam oborio skoro sve moguće rekorde u ovom sportu i zauvijek sam zahvalan tenisu što mi je omogućio da ostvarim svoje snove, da vidim svijet."
Dosadilo je i njemu da sluša pitanja o odlasku u penziju i kada bi to moglo da se desi.
"Živim svoje snove i sada. Dostignuća su velika motivacija naravno, to je zvijezda vodilja, ali nije jedina motivacija. Tu je i strast prema igri, interakcija sa ljudima, energija i adrenalin koji osjećaš kada izađeš na teren, to je kao neka vrsta droge, moram da budem iskren. Rekao bih da mnogi sportisti sa tim može da se poveže. Mnogo puta su me pitali kada ću da se povučem, ali ne želim o tome još da pričam, jer sam ovdje i takmičim se. Kada taj momenat dođe, podijeliću to sa vama i onda možemo da diskutujemo o oproštajnoj turneji. Trenutno sam četvrti na svijetu, takmičim se na najvišem nivou i smatram da ne treba pridavati pažnju toj temi trenutno", zaključio je Đoković.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!