Najbolji sportista Bosne i Hercegovine iz prošle godine Amel Tuka naglasio pred početak Olimpijskih igara da je ponosan što je većina ljubitelja atletike u bivšoj Jugoslaviji dosad navijala za njega.
Amel Tuka je poslije osvojene bronze na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, podigao ljestvicu i sada cjelokupna javnost u Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i šire, od njega očekuje medalju na Olimpijadi u Rio de Žaneiru, gdje će kasno noćas po našem vremenu i nositi državnu zastavu tokom ceremonije otvaranja Igara.
"Posebna mi je čast nositi zastavu svoje države i zadovoljstvo mi je da od svih vrhunskih sportista, koji imaju zavidne rezultate, upravo ja nosim zastavu na otvaranju. Preponosan sam i ovo je samo dodatni motiv da opravdam povjerenje koje svi imaju", rekao je Tuka na početku razgovora za naš portal.
Osvojeno četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Amsterdamu nije obeshrabrilo Amela pred olimpijsko takmičenje već je trka u Holandiji poslužila samo kao dio priprema za najvažniju bitku na 800 metara u Riju.
"Svo vrijeme smo trenirali i brusili formu za Olimpijadu, a dva mjeseca prije EP-a smo odlučili da učestvujem i da bi to bio dobar trening. Nastupao sam s jednom rezervom, jer ako se ne spremate za nešto psihički ostajete rezervisani", objasnio je Tuka.
Svjestan je naravno i nekad "previsokih" očekivanja javnosti kad je riječ o bh. sportistima naglasivši da je njegov primarni cilj na Igrama plasman u finale. A onda, šta bude...
"Znam da javnost i građani očekuju od mene dosta, a imaju i pravo zbog mojih rezultata od prošle godine. Trener (Đovani Gidini) i ja znamo šta moramo proći da bi došli do olimpijske medalje. To nije lako. Mora se posložiti dosta stvari, od faktora sreće do svega ostalog. Na meni je samo da radim i treniram i slušam trenera, a sve ostalo će doći. Moj primarni cilj je da dođem do finala, jer znam da će biti teško proći kvalifikacije i polufinale. Volio bih da se nađem među osam najboljih na planeti".
S obzirom da ga je svjetska sportska javnost upoznala tek u Pekingu, sa osvojenom medaljom je postao "senzacija", pa je jedan od njegovih rivala - Francuz Pjer Ambros Bose izrazio sumnje u čestitost i poštenje kakanjskog srednjeprugaša.
"Moj je običaj da, kada dolazim za sto gdje sjede atletičari, sa svima se rukujem. I Boseu sam pružio ruku. On je malo spustio pogled, ali su ostali aplaudirali. Valjda je svjestan da je pogriješio, a ja sam mu oprostio".
Ogromna većina ljubitelja "kraljice sportova" u bivšoj Jugoslaviji navijaće za Tuku u njegovoj disciplini na 800 metara, a dio zasluga što je omiljen u Srbiji pripada pokojnom reporteru Radio-televizije Srbije Dušku Koraću, koji je između ostalog izjavio i da se "radovao Amelovoj pobjedi u Monaku kao da je njegov sin prvi prošao kroz cilj".
Zato je ponosan jer se društva i države nastale raspadom Jugoslavije (pre)često smatraju "duboko podijeljenim". "Sigurno da jesam. Jedna od mnogo dobrih strana sporta je i ta da ujedinjuje ljude. Meni je zaista drago ako mogu doprinijeti svojim rezultatima i tome".
Prema njegovom mišljenju, nema bojazni zbog mogućih terorističkih napada u Riju, niti kao religiozan čovjek smatra da vjera može da bude uzrok tako nečemu lošem.
"Religija nema veze sa terorizmom. Iskreno, ne vjerujem da će se nešto takvo desiti u Riju".
Takođe se ne plaši niti zika virusa.
"Prije polaska u Rio svi smo imali mogućnost da se vakcinišemo protiv tog virusa, međutim odbili smo. Zika virus se i ne spominje ovdje. Organizatori su rekli da nema epidemije i da tokom suvih mjeseci avgusta i septembra nema mnogo komaraca, koji prenose ovu zaraznu bolest".
Na kraju je poslao poruku navijačima BiH, posebno u Banjaluci.
"Zahvalan sam svima na podršci koju mi pružaju tokom svih trka. Potrudiću se da uvijek budu ponosni na mene", zaključio je Tuka.