Već debitantskim ostvarenjem, „Pasja ljubav“, meksički režiser (Alehandro Gonzales Inaritu) privukao je pažnju filmskog svijeta na svoj divlji, rasan, specifičan dar u nizanju pokretnih slika.
Od tada se svaki njegov budući rad sa nestrpljenjem očekuje i u krugovima filmskih sladokusaca i kritike, jednako kao i među poštovaocima željnih dobrog i uzbudljivog filma.
Kao i u ranijim radovima, tako i u filmu "Birdman" ("Čovjek-ptica"), Inaritu junaka smješta u ključne, uglavnom posljednje, faze egzistencije. Stavlja ga središte problema iz kojeg nema lakih poteza za izlaz, gdje svako prividno rješenje, baca protagonistu u još dublje i zamršenije dubioze.
Gledamo priču o nekadašnjem planetarno popularnom holivudskom glumcu Riganu Tomsonu (Majkl Kiton) koji je slavu stekao igrajući superheroja po imenu Birdman.
Odbijanjem da se po četvrti put pojavi u istoj ulozi, Rigan se suočava sa naglim sunovratom karijere. Kako “zlo nikad ne dolazi samo”, tako pleća junaka pritišće breme privatnog života, raspad braka i narkomanska zavisnost njegove kćerke (Ema Stoun). U nastojanju da "reanimira" svoju posrnulu karijeru, i uvjeri sebe, publiku i kritiku da je veliki glumac i umjetnik, on se hvata projekta u poznatom brodvejskom teatru.
Na nagovor glavne glumice (Naomi Vats) i najboljeg prijatelja (Zak Galifanakis) u predstavu uskače talentovani brodvejski glumac, miljenik kritike i publike Majk Šajner (Edvard Norton) i tu priča dobija novi zaplet. Distinkcija karaktera Rigana i Majka, njihovo duboko promišljanje o popularnosti i slavi nauštrb umjetničke istine, služe da se u klinču jasno oslikaju dva dijametralno suprotna principa i još jače podcrtaju dileme i haos u kojem se glavni lik obreo.
Naš junak će se naći u sukobu i sa eminentnom pozorišnom kritičarkom pokazujući koliko strijepi od “oštrog pera”, koje jednim tekstom može da ga vine u nebesa ili “sahrani” kao stvaraoca u surovom svijetu šoubiza. Boji se kritike,a istovremeno je, u naletima bijesa i prezira, nipodaštava kao najjadnije zanimanje kojim se čovjek može baviti.
Treba mu divljenje i potvrda da je ono što radi kvalitetno, a on - veliki i važan. Bitnije mu je od vazduha koji diše, od svega što je tu oko njega, opipljivo i stvarno. Rastrzani Rigan srlja udarajući o zidove egocentrizma, bračnih razmirica, površnih ljubavnih veza, demonskog glasa taštine (u vidu Čovjeka-Ptice, njegovog alter ega), straha od neuspjeha, vjere i sumnje u svoj dar, sve do pokušaja samoubistva u posljednjem činu njegove predstave.
To što ni to ne uspijeva ironija je ovog subjekta.Činjenica da je i sam Kiton svoju glumačku slavu stekao igrajući u Batmenu, i da je gotovo cijela ekipa filma sačinjena od glumaca koji su igrali likove superheroje, stvaraju autoru jednu ironijom bremenitu podlogu. Blokbastere o superherojima predstavlja kao svojevrsnu pošast savremenog filma i “genocid nad kulturom”. Njegovi glumci , tumači tih istih uloga, nesebično i sa autoironijom, u taj stav ulažu čitav svoj glumački kredibilitet i, stiče se utisak, igraju izvitoperene fikcije sebe samih.
Ono što valja naglasiti i istaći kao najveći kvalitet, pored fantastične priče i scenarija, briljantna je igra glumačke ekipe, koju predvodi Kiton. Ovo je njegova bravura, uloga života. Potvrda da se radi o jednom nepravedno zapostavljenom glumcu, koji će, bez sumnje, ovom ulogom ponovo široko otvoriti vrata svoje glumačke karijere.
Ni ostali glumci nimalo ne zaostaju. Naprotiv. “Birdman” je galerija snažnih, upečatljivih karaktera, besprijekorno građenih odnosa, i nesvakidašnjih glumačkih kreacija. Nemoguće je obuhvatiti sve segmente koji ovaj film čine tako uzbudjivim, velikim i važnim, ali jedan je ,svakako, nezaobilazan majstorija direktora fotografije. (Emanuel Lubecki).
Dugački kadrovi ostavljaju dojam da cijeli film pratite u jednom dahu i kao da nema reza u klasičnom filmskom smislu. Kamera je svjedok, pratilac koji u stopu prati i ne napušta svoje subjekte. Time je dodatno pojačana vjerodostojnost i film djeluje kao dugački, zamršeni lavirint iz kojeg nema izlaza. Uzbuđenju i dinamici kadrova doprinosi i zamamni ritam bubnja i bubnjar koji, se tu i tamo, volšebno pojavljuje.
“Birdman” je film sa velikim F, tematski i idejno višeslojan. Autor ne daje gotova rješenja, vjerujući u inteligenciju svojih gledalaca. Postavlja gomilu pitanja, a ne nameće odgovore. "What We Talk About When We Talk About Love"? Pitanje se kao lajt-motiv provlači kroz film, a svako odgovor traži sam!
NOMINACIJE: Najbolji film, režija, glavni glumac, sporedni glumac, sporedna glumica, originalan scenario, fotografija, montaža zvuka, miks zvuka
MONDO PROCJENA: Najbolji film, režija, fotografija i najbolji glumac