Vođeni željom da bliže upoznamo svako mjesto u našoj zemlji, zaputili smo se jednog oblačnog utorka u Bihać, nadajući se da ćemo vidjeti, iskusiti i naučiti nešto novo o ovom gradu i njegovim stanovnicima.
Kažu da je putovanje ponekad važnije od same destinacije, pa nismo žurili i zastajkivali smo usput – kafa u Prijedoru, krug po Novom Gradu, brzi obilazak Bosanske Krupe. A onda vožnja kanjonom predivne Une, rijeke kojom su, ne bez razloga, očarani svi koji su joj ikada prišli blizu.
S puta se vidi i Stari grad Ostrožac, srednjevjekovna tvrđava koja se nalazi na 12 kilometara od Bihaća. Prvi put ova tvrđava se u istorijskim spisima pominje još 1286. godine. Neki istoričari tvrde da je pod imenom Horosium ili Hostosach postojao još 405. godine prije nove ere, ali ovo nije dokazano.
Da bi ova lokacija bila sačuvana, 1969. godine osnovana je Kolonija skulptora „Ostrožac“. Svakog ljeta u ovom prirodnom ateljeu vajari od kamena bihacita, karakterističnog za ovaj kraj stvaraju skulpture, a Park skulptura otvoren je za sve posjetioce tokom cijele godine.
Prateći Unu, ubrzo smo stigli u Bihać, glavni grad Unsko-sanskog kantona, koji se u istoriji prvi put pominje 1260. godine. Oduvijek centar šire regije, pa tako i danas, Bihać se može pohvaliti bogatom istorijom, značajnim spomenicima i bogatim kulturnim životom. Bar ljeti.
“U Bihaću je najživlje ljeti, od juna do septembra, kada je i najviše turista u gradu i kada imamo najviše dešavanja”, kaže nam Arijana Vojić, viši stručni saradnik za izradu projekata u turizmu Turističke zajednice Unsko – sanskog kantona.
Najpoznatiji je Festival scenskih umjetnosti “Bihaćko ljeto”, koji se održava u junu, traje deset dana i kada u grad na Uni dođu teatri iz cijele BiH i regiona.
“Tokom ovog festivala svaki dan se igraju po dvije predstave, preko dana su organizovane različite aktivnosti za djecu i mlade, a grad je tada najživlji. Osim toga, imamo i muzičke festivale posvećene sevdahu i narodnoj muzici, motorijade, džipijade, auto – trke…”, ističe naša sagovornica.
Podjednako uzbudljiva je i gastronomska ponuda. Najbolju pastrmku ješćete baš u ovom kraju, a Bišćani su majstori i za poslastice, koje imaju sopstvene festivale – kestenijada, pekmezijada, ali i paprikašijada. Inače, ovdje prave i najbolji kajmak i sir.
Posjetite li Bihać izvan turističke sezone, kao što smo mi uradili, ipak nećete ostati razočarani. Čeka vas staro jezgro grada, gdje se nalaze Kapetanova kula, Turbe, ostaci crkve svetog Antuna, statua djevojke sa Une…
Za Kapetanovu kulu se ni danas ne zna kada je tačno sagrađena. U knjizi “Bihaćke kule i gradine”, piše da je sagrađena 1205. i da je bila jedna od četiri kule. Kapetanova kula, odnosno, utvrđeni Bihać, spasili su glavu ugarskom kralju Beli IV kojeg su do samih zidina gonili brzi tatarski konjanici.
U znak zahvalnosti Bela IV proglašava Bihać slobodnim gradom i naredio je da se u kameno pročelje ukleše njegov simbol – crni gavran. Dolaskom Austro-Ugarske na ove prostore, kula je pretvorena u tamnicu ili okružni zatvor. Kapetanova kula služila je kao zatvor sve do 1959. godine, kada je renovirana i pretvorena u muzej.
Bihaćko Turbe plijeni pažnju svakog posjetioca koji dođe da se bliže upozna sa gradom i njegovim ljudima. Zajedno sa Kapetanovom kulom, velikom grobnicom i tornjem katoličke crkve, Turbe čini istorijsko jezgro, daje pečat Bihaću, onom koji još postoji samo na starim razglednicama i u sjećanjima starijih Bišćana.
Crkva Sv. Antuna započeta je krajem 19. vijeka, a završena 1894. godine. Smatra se da je sagrađena na mjestu gdje je i ranije stajala jedna od porušenih srednjovjekovnih bihaćkih crkava. Znatno je oštećena u bombardovanju 1944. godine, a ostao je jedino kvadratni visoki toranj sa zvonikom, koji i danas odoljeva zubu vremena.
Simbol grada, statua Djevojke sa Une nalazi se u neposrednoj blizini i predstavlja spomenik borcima koji su živote izgubili braneći Bihać tokom Drugog svjetskog rata.
U toku je u restauracija starog grada Sokolac, koji će naredne godine biti otvoren za posjetioce.
Staro jezgro se nalazi u blizini modernog administrativnog centra, ali i popularnog korza.
Ukoliko vas put nanese u Bihać, ne propustite da obiđete Nacionalni park Una. Obuhvata područje kanjonskog dijela gornjeg toka rijeke Une uzvodno od Lohova, zatim područje kanjonskog dijela donjeg toka rijeke Unac, od njenog ušća u Unu uzvodno do Drvarskog polja, te međuprostor između Une i Unca. Cijelo područje nacionalnog parka površine je 19.800 hektara, a “titulu” nacionalnog parka dobilo je 2008. godine.
Ovo je pravi mali raj za ljubitelje prirode, gdje možete da uživate u različitim sportovima, “fly fishingu”, ili u “druženju” sa rijetkim predstavnicima flore i faune koji žive samo na ovom dijelu planete. Više o tome saznajte na zvaničnoj internet prezentaciji.
Ako planirate posjetu ovom kraju zimi, nadajte se snijegu. Nekada nadaleko poznato skijalište na Oštrelju je obnovljeno, ali prethodnih godina nije bilo dovoljno snijega. Iskreno se nadamo da će ove zime biti drugačije, i da će skijaši iz cijele regije otkriti sve čari ovoga mjesta.
Posjetu Bihaću završili smo na Uni, u samom centru, hraneći druželjubive patkice. Prisjetili smo se svih pjesama i priča koje su brojni pisci posvetili smaragdno-zelenoj rijeci-ljepotici.
Osjećali smo se baš kao u priči Skendera Kulenovića:
"...Bila je to Una. Otac se smije, misli da sam se prepao pa me pridržava i govori mi da se ne bojim, da je ćuprija tvrda, a ja se ne bojim: samo lebdim, sav prosjan tom Unom, tim nevidljivim čudom, za koje bih jedino znao reći, ljepota, ljepota, malo mi očiju da gledam, malo mi pluća da dišem."
Iz bihaćke krajine nosimo samo lijepe utiske. Tokom jednodnevne posjete zaključili smo da su ljudi susretljivi i gostoljubivi, grad čist, izuzetno lijep i funkcionalan. Naučili smo mnogo o njegovoj istoriji i postali bogatiji za izuzetno pozitivno iskustvo.
Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru i Instagramu!