MONDO intervju sa fotografom Branimirom Meseldžijom, koji nam otkriva skrivene kutke Glamoča i Glamočkog polja...
Stara izreka kaže - "ljepota je u očima posmatrača". Kada je fotogafija u pitanju, to bi otprilike značilo da je za nastanak neke dobre fotke najbitniji fotograf i njegov estetski osjećaj, a objekat u toj priči manje je važan.
Ipak, gore navedeni postulat, za koji se pretpostavlja da potiče još od Platona, izgleda kao da ne vrijedi, barem kada su Glamoč i Glamočko polje u pitanju. Jer, na ovom čudesnom mjestu jako je teško napraviti lošu fotku, praktično gdje god uperite objektiv i kliknete, fotografije su predivne i izuzetne... Kao da je ljepota koja stanuje u ovom nestvarnom Polju lijepa sama za sebe, dostojanstvena, potpuno nezavisna i malo, ili skoro nimalo ne haje za posmatrača i njegovo divljenje njome.
Vjerovatno, ipak, dosta toga zavisi i od posmatrača, zagledanog i zaljubljenog u taj veličanstveni krajolik...
Branimir Meseldžija živi na relaciji Glamoč - Beograd, a privukao je veliku pažnju objavljujući prekrasne fotografije Glamoča i njegovih ljepota na svom facebook profilu. Ovaj šezdesetogodišnjak kaže da je emotivac zaljubljen u prirodu, a želja mu je da se potpuno vrati u Glamoč.
Naglašava da je u životu imao mnogo lijepih trenutaka, na najrazličitijim i udaljenim adresama, ali u rodni Glamoč uvijek se rado vraća i tu se baš najbolje osjeća.
"Glamoč je nekada bio centar sportskog turizma za visinske pripreme, na žalost toga sada nema, ali potencijali su ostali i ima nekih nagovještaja da bi se stvari mogle popraviti. Budućim turistima preporučio bih prelijepu prirodu za duge i okrepljujuće šetnje, brdski biciklizam, i svakako ponajviše planinarenje u saradnji sa Planinarskim društvom Busija Glamoč...
Atraktivno je izletište Busija u neposrednoj blizini grada, sa meni posebno dragim jezerom Busija. Tu su još jezero i izletište Hrast, etno selo Nenadić, Srednjovjekovna tvrđava Tabija, izletište Medvjed Potok i svakako Ravna Mliništa. A, naravno tu su i planine Vitorog, Slovinji, Cincar, Golija, Staretina i najatraktivnija - Šator planina, sa predivnim jezerom.
Za ljubitelje prirode na svakom koraku ima ponešto, okolina je pravi raj za berače ljekovitog bilja, a dosta je razvijen i lovni turizam. Nedavno me je lično kontaktirala instruktorka fitnesa iz Kraljeva, koja je voljna da ostvari saradnju za fitnes u prirodi, a ima sigurno još zainteresovanih..."
Meseldžija je fotografijom intenzivno počeo da se bavi nakon pojave digitalnih fotoaparata, a najviše ga privlači fotografisanje prirode. Na njegovim uradcima prikazani su momenti idile i harmonije, u veličanstvenoj prirodi, propraćeni veoma poetičnim komentarima. Pitali smo ga šta je pokretač njegove inspiracije.
"O inspiraciji bih popričao malo i na drugačiji način. Tamo gdje te iz sna prenu pjetlovi i svojim nepogrješivim unutrašnjim satom najavljujući svitanje, tamo gdje mnogo ima tamo, a tek ponešto ovamo, e tamo sam ja dušom i cijelim svojim bićem. I tako, već prvim zrakom sunca kreneš. Miris rosne trave poželi ti dobro jutro. Ogromne jele i borovi rašire svoj opojni miris rastopljene smole. Tako kreneš, nešto te zove, noge same idu poznatim stazama, proplancima, puteljcima, uvalama, strmim kosinama, stijenama koje prkose vremenu. I razmišljaš...
Priroda te prosto zarobi svojom ljepotom i nijemom molbom da joj se predaš i vratiš. Hodaš, penješ se i silaziš, dok se sunce kao vatrena kugla pojavljuje i nestaje. Vraćajući se kad zrikavci počnu da se oglašavaju, sa zapada te posmatra veliko narandžasto oko i svojim već nejakim zracima počne da obasjava put, shvatiš da bez tih trenutaka provedenih u prirodi bio bi siromašniji u duši, siromašniji za jedan prelijepi dan, siromašniji za mir koji samo priroda izdašno nam pruži, ne tražeci ništa osim da je poštuješ i voliš..."
Većinu svojih fotografija Meseldžija je napravio sa aparatom FUJI finePix S5600, ali smatra da su, manje više, svi fotoaparati dobri, kao i da "vremenom ideje dolaze same, bitno je u stvari da ne žuriš, da osjetiš mjesto, da nisi od onih koji to mjesto nisu ni vidjeli - samo su ga fotografisali". Mada je imao dosta poziva, do sada nije izlagao fotografije, ali nam otkriva da bi se prva izložba mogla desiti već na proljeće ili ljeto. Kaže i da nikako nije očekivao da će njegove fotografije privući toliku pažnju na fejsbuku.
"Počeo sam pomalo da ih objavljujem prije pet ili šest godina i onda na dalje sve više. Pogodno mi je da ih na taj način imam, bilo gdje da se nalazim i bilo sa kim da se nađem, ko želi da ih vidi. Normalno, imam ih mnogo više po nekim folderima i drugim uređajima, koje baš i ne nosim uvijek sa sobom.
Na ovaj način obnovio sam u prvom redu neka stara prijateljstva i poznanstva i stekao mnogo novih. Čak sam preko fejsbuka stekao i nekoliko iskrenih prijateljstava sa ljudima koje ranije nisam poznavao, a sada se veoma često i veoma rado družimo i uživo. A, na neki način to je i svojevrsna izložba u kontinuitetu..."
Meseldžija kaže da na svojim obilascima okoline Glamoča, osim fotoaparata, obavezno nosi i džezvu za kafu! Tako je nastao i svojevrasni festival "Dani džeza i džezve", koji se ljeti dešava na jezeru Busija kod Glamoča.
"Dani džezve i džeza, sa svojim džezverima su nastali spontano i onako više kao zezanje, na našem malom, ali prelijepom jezeru u Busiji. Džezva je, inače, neizbježan rekvizit u mome rancu i poslije kupanja obavezno slijedi kafa. Pošto društvence voli i dobru muziku, a džez tako prefinjeno dočarava dušu i čovjeka i prirode, tako nekako nastade i ideja o 'Danima džezve i džeza' i nazvašmo se 'džezveri'. Poslije nam ukradoše termin za neku reklamu kafe, a ni sjetili se nisu da pošalju bar koji kilogram...
A, džezveri onako usput brinu i o čistoći jezera i okoline, očistili smo dobar dio jezera od korova, šiblja i podvodnog korjenja i prenijeli duh tolerancije i dobrodošlice. Javljaju se ljudi koji su to iskusili, a sasvim slučajno su se našli tu. Dobra kafa, poneka rakija i smijeh onaj što dopire i do očiju, pa onda opet džez uz gitare i pjesmu, a obala našeg jezera poprima obilježja Nju Orleansa, sveci marširaju uz dobre vibracije do duboko u noć. Razmišljali smo da to podignemo i na malo viši nivo, ali o tom po tom."
Na kraju razgovora za MONDO, ovaj sjajni fotograf i čovjek, kaže da i pored svih problema, vjeruje da njega i njegov Glamoč očekuju bolji dani.
"Hoću da vjerujem da Glamoč ima budućnost - ima prelijepu prirodu, veliko i plodno polje, zavidan stočni fond, ogromne šumske potencijale i vrijedne ljude... Na žalost, ne štima sve kako bi trebalo i imam utisak da se tu lokalne vlasti i pored truda slabo pitaju jer bitne odluke se donose na drugim nivoima. Ipak. vjerujem da će biti bolje i da ima nade."
Pogledajte GALERIJU sjajnih fotografija Branimira Meseldžije... Radi boljeg ugođaja preporučujemo gledanje u "full screenu" - to je onaj kvadratić sa strelicama, u donjem desnom uglu :)
Čekamo vaše komentare ispod teksta i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu