Članovi Planinarsko-alpinističkog kluba "Samit" iz Banjaluke Dijana Vrhovac i Milica Bogdanović uspjele su da osvoje najsuroviju evropsku planinu Kavkaz i upisane su kao prve Banjalučanke na najvišoj tački Starog kontinenta - Elbrus.
Da se malo koja dama odvaži da krene u pohod na najviši vrh Evrope – Elbrus na 5.642 metra nadmorske visine, potvrđuje i to što su Dijana i Milica od sedamdesetih godina do danas, tek četvrta, odnosno peta žena iz BiH koje su se popele na Elbrus.
"Elbrus je bio moj najteži uspon i najveće iskušenje do sada. Jedina sam u petočlanoj ekipi iz Republike Srpske imala skok sa 2.962, koliko je bio moj dotadašnji najveći uspon na Cugšpic, na 5.642 metara nadmorske visine i najmanje planinarskog staža", rekla je Srni Dijana Vrhovac.
Ona pojašnjava da je aklimatizaciju odradila bez problema, ali da je na završnom usponu, koji je počeo u jedan čas poslije ponoći, bilo jako hladno, te da je brzo osjetila prvu krizu.
"Zbog manjka kiseonika vrlo teško sam disala, a tijelo je bilo skoro paralisano", prisjeća se Vrhovčeva govoreći o iskustvu na Elbrusu.
Ona ističe da bez obzira na stanje tijela nijednog trenutka nije pomišljala da odustane.
"Uspjela sam da prevaziđem krizu, izbalansiram disanje i korak i nakon osmočasovne mukotrpne borbe za svaki pređeni metar stignem do vrha. Pri tom sam imala peh sa pasošem, pa sam sama stigla za ekipom dan kasnije u Terskol i propustila jednu aklimatizaciju. Iako je počela neslavno, moja ruska avantura je završila na najljepši mogući način", kaže Vrhovčeva.
Milici Bogdanović je prva ozbiljna visina i tehnički zahtjevan uspon bio Mon Blan prošle godine, a Elbrus je bio još jedna stepenica više - iskorak u psihofizičkom smislu.
U razgovoru za Srnu Bogdanovićeva kaže da su prvi sati uspona prošli bez ikakvih tegoba, ali da su prvi znaci svitanja probudili neodoljivu želju za snom.
"Borba da se ne zaspi u hodu i naročito na kratkim pauzama pratila me je do samog vrha. Odnijela je i dosta energije pa je tijelo hodalo kao po automatizmu. Na vrhu su nas dočekale kolege, zagrljaji i suze. Bila sam srećna i ponosna na cijelu ekipu i na sebe jer je još jedna bitka sa samom sobom dobijena", ističe Bogdanovićeva i dodaje da joj je silazak bio naporniji od samog uspona.
Osim fizičke kondicije i planinarskog iskustva, koje je važno za velike ekspedicije, djevojke ističu da je presudna psihička stabilnost.
"U situaciji kada se gušiš, jer nemaš kiseonika, neprocjenjivo je važno da ostaneš pribran i da ne paničiš, odnosno da pobijediš strah i slabosti i hrabro kreneš dalje", kaže Vrhovčeva.
Ona naglašava da se u tim situacijama izvlače posljednji atomi snage, pomjeraju sve svoje lične granice.
"U duelu jedan na jedan sa najhladnijom planinom u Evropi shvatiš da je osvajanje obostrano – da nisi samo ti osvojio Elbrus, već da je i on osvojio tebe, što i jeste suština istinske i iskonske ljubavi", ističe Vrhovčeva i napominje da je pored novinarstva i odbojke, planinarenje njena treća, velika ljubav.
Dijana i Milica se s radošću prisjećaju i svojih prvih planinarskih koraka.
"Bila je to ljubav na prvi planinski pogled, planina me potpuno očarala i mislim da sam trajno inficirana tim `bliskim bićem`. Sjećam se da mi je vodič Duško Blažić na prvoj akciji rekao da mogu vrlo daleko da doguram. Dvije godine kasnije popela sam se na najviši vrh Evrope", navodi Dijana.
S planinarenjem su je povezale katastrofalne poplave prije dvije godine kada je pomažući poplavljenima upoznala i planinare.
Od tada se popela na gotovo sve vrhove u BiH, najviši vrh bivše Jugoslavije Triglav, najviši vrh Balkana Musalu, najviši vrh NJemačke - Cugšpic, i najveće vrhove u bivšoj Jugoslaviji, ali bi voljela da osvoji još neki svjetski vrh.
Miličina planinarska avantura počela je prije tri godine, šetnjom na izvorima Sane.
Poslije su uslijedili niži vrhovi BiH, poput Čemernice, Lisine, Kozare, a zatim i ozbiljnije planine kao što su Maglić, Prenj, Zelengora, Volujak, Visočica, Durmitor, Alpe Karavanke i druge.
Nakon toga počela se penjati i na najviše vrhove u regionu, kao što je Triglav - najviši vrh Slovenije, Olimp - najviši vrh Grčke, Musala - najviši vrh Balkana, Gran Paradizo - najviši vrh Italije i Mon Blan - najviši vrh zapadne Evrope.
"Biti žena u planini nije lako, ali je moguće uz veliki trud, upornost, razvijanje samosvijesti i podršku muških kolega kao dobar vjetar u leđa", kaže Bogdanovićeva.
NJena poruka jeste da se uvijek može više i bolje, a da nju i Dijanu čekaju drugi kontineti i tehnički mnogo zahtjevniji vrhovi.