Na današnji dan, 25. februara 2009. godine preminuo je Đuro Damjanović, istaknuti srpski pjesnik, pripovjedač i romansijer, rodom iz Goleša kod Banjaluke.
Ovaj književnik rođen je 6. maja 1945. godine, diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je radio kao saradnik u raznim novinama, nakon čega se vratio u Banjaluku, gdje je živio i pisao do smrti.
Među priznanjima koje je dobio ističu se nagrada "Branka Ćopića", nagrada "Isidora Sekulić", "Kočićevo pero", te "Kočićeva nagrada".
Objavio je više od 15 knjiga, među kojima su pjesme "Uspomene iz pakla" i zbirka pripovjedaka "Magla u rukama", za koju je dobio nagradu "Isidora Sekulić" 1974. godine.
U pripovijeci "Golimjesto", kao uostalom u cijeloj knjizi "Magla u rukama", Damjanović je u kočićevskom maniru žestoko "opleo" po tadašnjoj vlasti i njenim organima.
"Banjalučka milicija znade, đe gođ koja curica imade", jedna je od rečenica iz "Golimjesta", pripovjetke koja je bola u oči tadašnje organe. Damjanović u drugoj polovini 70-ih godina prošlog vijeka biva žestoko kritikovan u jugoslovenskoj štampi, poslije čega se povlači iz javnog života i sve više se odaje alkoholu.
"U ovoj knjizi nalazi se ona pripovjetka Golimjesto, golimesto svih naših golih mesta - golih stradanja i golih nadanja. Ja bih volio da ovu knjigu nikad nisam napisao. Ja je nisam ni napisao, pisali su je oni koji su jednu antologiju, 'Antologiju bosanskohercegovačke pripovjetke' (Glas, 1975) zbog jedne priče u njoj, moje pripovjetke Golimjesto zabranili.
Čudio sam se kako su oni odmah pronašli sebe u književnoj priči, kad oni to ne čitaju. Ali zato, zato imaju svoje plaćene čitaoce", napisao je svojevremeno Damjanović.
Banjalučani ga pamte kao sijedog, čupavog i bradatog, sa crnim šeširom i žutim mantilom. Zadnjih godina života izgledao kao beskućnik. "Lakše je piti nego pisati", odgovarao je onima koji su ga pitali zašto toliko pije.
"Često u gorke noćne sate u sivom prostoru sobe neme, kad duh probuđen na papir krene, ja osećam da iz mene na papir kaplju krv i vreme", svojevremeno je pisao i pjevao.
Đuro Damjanović preminuo je 25. februara 2009. godine - upokojio se zaspavši u snijegu nedaleko od svoje rodne kuće u Golešima.
Njegovo ime nosi i jedna ulica od Banjaluke prema selu Goleši, u MZ Saračica.
Pronađite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu