Bosanci su tvrdoglavi. To je jedan od najčešćih opisa našeg naroda, a potvrđuje ga i priča o jednoj prkosnoj kući, staroj više od 125 godina.
Dolaskom Austro-ugarske monarhije na ova područja počeo je i razvoj Sarajeva. Grad je dobio prvi statut, gradonačelnika, a počeo je poprimati i moderni i urbani izgled. Za vrijeme njihove vladavine podignuta je i jedna od najljepših građevina u gradu na Miljacki – sarajevska Vijećnica. Ovaj objekat građen u pseudo-maurskom stilu, na desnoj obali rijeke Miljacke, svojom grandioznošću trebao je da predstavlja moć Monarhije.
Da bi to postigli, bilo je potrebno uz novčanu naknadu, srušiti nekoliko kuća uz obalu. Među njima je bila i kuća starog Benderije (prema zvaničnim podacima Avdaga Benderlić), ali on nije želio da mu ruše kuću i remete njegov duševni mir.
Kuća je izgrađena u 18. vijeku, u za taj period karakterističnom “bosanskom stilu”. Tada nije imala nikakav poseban arhitektonski niti istorijski značaj, ali je za vlasnika imala sentimentalnu vrijednost, onu koja se ne može platiti novcem.
Legenda kaže da je Benderija jednom prilikom izjavio: “Car je u Beču velik i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk”.
S obzirom na geografski položaj Sarajeva teško je bilo izabrati drugi prostor za gradnju Vijećnice, pa je nakon dugih pregovora postignut kompromis. Tvrdoglavi vlasnik kuće je tražio od Monarhije kompletnu kuću, dio po dio prebace na drugu stranu Miljacke, te da mu daju vreću dukata.
Prema legendi Benderija je svakog dana sjedio na uz Šeher-ćehajinu ćupriju i posmatrao kako radnici prenose dijelove njegove kuće i podižu je na drugoj obali. Nije bilo moguće u potpunosti ispoštovati zahtjeve jer se neki elementi kao što su temelji, nisu mogli biti prebačeni.
Kuća je preseljena na lijevu obalu Miljacke i tako ušla u istoriju kao “Inat kuća”. Danas ispred ulaza u nju stoji natpis: “Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata.”
Riječ inat je turskog porijekla i teško je prevesti jednom riječju. Prema Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića riječ inat označava prkos, prepirku, svađu, zavadu, tvrdoglavost, hir, ćejf, pakost, zlobu, obijest i samovolju.
Današnja kuća izgrađena je od drveta i ćerpiča (nepečena cigla od gline) kojom je za vrijeme vladavine Osmanlija bio pokriven veći broj kuća i dućana u Sarajevu. Kasnijom restauracijom dodat je dio i mediteranskog crijepa. Kuća je građena bez podruma, a prvobitno je imala prizemlje i prvi sprat, ali je kasnije dograđena.
Danas se ovaj objekat nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturnohistorijskog nasljeđa.
Od 1997. godine u “Inat kući” je otvoren nacionalni restoran, a unutrašnjost je uređena u bosanskom stilu koji vas vraća kroz vrijeme ovdje ćete vidjeti jedinstvene ukrase, sećije, male stolice i stolove, staro bosansko suđe, sehare, i brojne druge stvari karakteristični za osmanski period.
Jedna poslovica kaže: „Od inata nema goreg zanata“, ipak, inat se u slučaju starog Bederije itekako isplatio.