Ljetna festivalska sezona je pri kraju, ali ima još malo vremena za zabave na otvorenom. Naša Marina je posjetila "Dimensions" festival po prvi put i poslala nam utiske.
Nakon prošlogodišnjeg Outlooka, odlučila sam da se ove godine vratim u Pulu po duplo festivalsko - Dimensions i Outlook. Standardna pretjerana ambicioznost kaznila me je već prvi dan, kad sam na put krenula sa temperaturom, jer nisam prije toga stigla ni da se naspavam kako treba. Srećom, Dimensions festival je, za ljude koji nisu veliki fanovi techno muzike, kao ja, jedna divna, lagana avantura, s mirisom mora, čak i kad kiši. Za ove druge, Dimensions je potpuni raj na Zemlji.
“Ladies & gentlemen, Miss Grace Jones...”
Po dolasku u Pulu otrčala sam po akreditaciju za koncert otvaranja i brzi tuš, da bih taman na vrijeme stigla pred koncert Grace Jones. Nastup Mosesa Boyda i The Kamaal Williams Ensemble sam upratila tek na Beach stejdžu u narednim danima.
Prva stvar, pulska Arena je apsolutno magična, ali kada se iza crne zavjese na stejdžu pojavi Grace Jones u potpuno šamanskoj formi, sam Univerzum zapleše s njom. Sve vrijeme dok je gledaš, u glavi ti je potpuno nerealna informacija da diva ima 69 godina. Ali, sudeći po njenom izgledu i tome kako je rasplesala publiku vanvremenskim hitovima poput “Love is the drug”, “Slave to the rhythm”, “Private life” i “My Jamaican guy”, vrijeme u njenoj dimenziji apsolutno ne postoji.
Nakon njenog koncerta, Moderatov pretposljednji nastup u karijeri mi je poslužio kao dobar način da spustim puls te noći.
Sve dimenzije Dimensionsa
Najbolje u vezi ovog festivala je što je toliko šaren, da u istom momentu možeš da slušaš tvrdu sintetiku, house, dubstep, soul ili hip-hop. Bilo mi je žao što Shuggie Otis nije mogao da nastupi zbog zdravstvenih problema, jer mi je bio jedan od favorita, ali kad sad pogledam sve sa tačke kad je festival završen - ništa tu meni nije nedostajalo, naprotiv, jedva sam sve stigla.
Prije svega, press tim i ljudi u organizaciji su vanredno divni, jer iako sam imala temperaturu skoro cijelo vrijeme, i iako sam bila na terenu, osjećala sam se kao kod kuće. Imala sam sve potrebne kontakte i informacije za slučaj da mi zatreba doktor, prevoz, lijekovi i slično i svi su nesebično gledali da mi olakšaju posao.
A posao... najdivniji na svijetu. Prvo veče obilježili su nastupi Kamaal Williams Ensemble na Beach stejdžu, te Romare i Floating Points na The Clearingu. Ipak, dok su se susjedni The Void, Stables i Moat stejdževi tresli od tvrdog zvuka iz prstiju Ben UFO-a, Petra Dundova i Joy Orbisona, ja sam vrijeme provodila na Mungo’s Areni, gdje su Mala i Kode 9 objašnjavali neke stvari poklonicima dub zvuka.
Na putu kući, zastala sam na Garden stejdžu, sa kog su dopirali zvuci Queen-a iz setliste Mr. Ties-a, ali su mi on i Horse Meat Disco kasnije na The Clearingu šapnuli: Ko šiša temperaturu :)
Sljedeću noć se nebo iznad Pule uozbiljilo i počelo da prijeti, ali ipak smo požurili na Mungo’s da čujemo dBridge-a, koji se u sklopu Exit Records večeri smjenjivao s imenima kao što su Alix Perez, Skeptical i Fixate. Nakon pola sata sve je prekinuo strašan pljusak, pa smo sa Forta pobjegli ispraćeni munjama. Ipak, festival se nastavio sa prestankom padavina, ali kako sam već bila mokra i promrzla, nisam smjela da rizikujem pogoršanje svog stanja, pa sam vrućim tušem i krevetom završila to veče.
Kišni fank i Metalheadz
Sutradan je kiša skoro stalno padala, pa sam prvo otišla u nabavku festivalske opreme za kišne uslove i nastup Mosesa Boyda ispratila sam putem živog prenosa umjesto sa plaže. Sa paracetamolom, čizmama, kabanicom i nekoliko slojeva odjeće, odlučila sam po svaku cijenu da šamanski odvezem Metalheadz noć na Mungo’s Areni. Dok su Cymande i Daphni ljuljali The Clearing, Theo Parrish je radio cjelonoćni set na Gardenu, a na Stables se ljuljalo u funk zvuku.
Od domaćih snaga, zagrebački PDV Records predstavljali su se u The Ballroom-u, a Avoid i Mikadroid na Arija stejdžu. Za to vrijeme, na Mungo’s Areni događao se sudar kometa iz Metalheadz svemira: Noć je otvorio Diverge, nakon čega je Kid Drama napravio vjerovatno najbolju žurku na kojoj sam bila ove godine. Nakon njega je nastupio Doc Scott, a zatim je Randall, uz Bailey-evu podršku, objasnio ko je bogove učio da miksaju. Za njima su nastavili Goldie i Ant TC1, kad sam već morala da pobjegnem, jer je kiša padala već satima.
Dan Shake, Lee Collins i Sadar Bahar ljuljali su guze na plaži posljednje večeri festivala. Dok je glavna bina zatvorena nastupima Aux 88, Jeffa Millsa i Nine Kravitz, ostali stejdževi zatvoreni su uz nastupe imena kao što su Giles Peterson, DJ Gilla, Telefon Tel Aviv, te Goldie, ovaj put sa techno setom.
Da sam otišla kući odmah poslije festivala, stvarno ne bih mogla da ne budem zadovoljna, ali i dalje mislim da je moje oduševljenje Dimensionsom malo naspram nekog ko je više zaljubljen u tvrđi elektronski zvuk.
Hoću li se vratiti? Sigurno. Zbog divnih ljudi koje čini i organizacija i publika ovog festivala, zbog sati i sati plesa, zbog disco zvuka koji nemam priliku čuti nigdje drugo, i zbog Mungo’s Arene, koja mi je ostala omiljena na festivalu, a pored sjajnog zvuka služi i odličnu zaštitu od vjetra dok kiši :)
Do narednog javljanja (ako preživim Outlook koji samo što nije počeo), zahvaljujem se svim ljudima koji su pomogli da moj sudar s Dimensions festivalom bude nova ljubav.
Ako još to niste učinili, karte za koncert otvaranja Outlooka, kao i sam Outlook festival, možete kupiti na ulazu, po sniženim cijenama za domaću publiku.
(Marina Hrvaćanin za mondo.ba)