U okviru Teatar festa "Petar Kočić", koji se po 21. po redu održava u Narodnom pozorištu RS u utorak uveče odigrana je predstava "Moja ti" Ateljea 212 i Sterijinog pozorja.
Glavne uloge igraju Svetlana Bojković, Gorica Popović, Tatjana Bošković, Sofija Juričan, Ivan Mihailović i Gorica Šutić. Režiju potpisuje Aleksandra Milavić Dejvis, a predstava je rađena po komadu Olge Dimitrijević.
Predstava se bavi ženama u trećem dobu, koje su za društvo skoro nevidljive, a postanu važne samo kada postoji još nešto što može da im se oduzme ili da se iskoristi. Dragica (Svetlana Bojković), Ruža (Gorica Popović) i Zagorka (Tanja Bošković) sreću se pod čudnim okolnostima - Dragici je upravo preminula partnerka s kojom je provela pola vijeka i čiji je sin izbacio na ulicu. Ruža je Jugoslovenka, nekad pjevačica, a danas žena koja pjeva samo nevesele stihove. Zagorka je sutkinja u penziji bez moći i autoriteta, tretirana od porodice kao nužno zlo koje, na sreću, bar zna da kuva.
Njihov svijet nestaje. Njihove ulice izgledaju drugačije, njihove kafane više to nisu, njihova mjesta više ne postoje. Zajedno s mladošću izgubile su i snagu da se bore protiv sve agresivnijih vremena koja su ih snašla, ali nisu odustale od toga da se bore za ljubav, za jednaka prava za sve "drugove i drugarice", za dostojanstveno starenje.
Izuzetna glumačka postava je najbolje u ovom komadu. Valja istaći odličnog Ivana Mihailovića koji igra sve muške uloge, kao i Sofiju Juričan koja igra vaskrslu Ivanu, Dragičinu pokojnu partnerku koja se pojavljuje kao duh socijalističke žene koja se vrati i ulije snagu "ludim babama" da se bore za sebe bez obzira na sve.
Upravo to "vaskrsavanje" je najtanji i najslabiji dio i onako dosta nepovezane priče. Nekoliko rediteljskih rješenja je takođe ostalo nejasno (na primjer, humor umetnut u dosta sporu i čemernu atmosferu). Stvari spašavaju detalji poput zaista sjajne scenografije, dijelova kada Ruža pjeva i kada Dragica publici priča koliko žena može usamljeno i odbačeno da se osjeća kada nema više koga da voli, a i oni najbliži umjesto obraza za poljubac podmeću kosu. Ipak, dobili smo tračak nade u žensku solidarnost, srećan kraj i dosta emotivno izvođenje.
Kroz cijelu predstavu provlači se marginalizovanje po raznim osnovama: generacijskoj, socijalnoj, ideološkoj, seksualnoj...
"Nemamo lično iskustvo iako imamo toliko godina. Mi gledamo oko sebe. Često vidimo takvu pojavu nehumanog odnosa prema starima, svesni smo toga. Interesantno je da je Olga Dimitrijević kao mlada osoba dirnuta tom situacijom i da je unijela to u ovaj komad. Ovo je 46 predstava, za godinu dana. Publika je uvek sastavljena i od starijih, ali i mlade publike i podjednako su oduševljeni pripadnici svih generacija. Uživaju dok gledaju predstavu, komuniciraju sa nama i podjednako su dotaknuti i oduševljeni. To je fenomen koji nam se vraća iz publike", istakla je glumica Svetlana Bojković.
Tanja Bošković pohvalila je odnos rediteljke prema glumcima, kojima je, kaže, dala i slobodu da daju najbolje od sebe u predstavi.
"Nisam dobro razumjela ovaj tekst na prvu. Kad sam ga pročitala u papiru, nije mi bio tako atraktivan. Došavši u pozorište da odbijem tekst, upoznala sam Sašu Milavić Dejvis i shvatila da je to natprirodna pojava u teatru. Nju ne određuje ni to što je Britanka po ocu, ni što je pola Srpkinja po majci. Nju određuje ogroman dar i zaista potpuno drugačije čitanje slobode. To mi je bilo strahovito uzbudljivo. To je probilo iz prvih 15 rečenica koje je uputila nama trema i na tome sam joj zahvalna. Još u pozorištu postoje ljudi u čiju osećajnost i misao možete da se zaljubite", dodala je Bošković.
Banjalučka publika nagradila je predstavu s nekoliko spontanih aplauza tokom izvođenja, a ni stojeće ovacije nisu izostale na kraju.
Pogledajte fotografije:
U okviru Teatar festa večeras gledamo predstavu "Anika i njena vremena" Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad i Beo Arta iz Beograda. Teatar fest traje do narednog ponedjeljka, a kako je bilo na otvaranju pročitajte OVDJE.