Svi mi smo tokom života nebrojeno puta osjetili bol, kako fizičku, tako i psihičku. Ipak, da li ste se ikad zapitali kako je to osjetiti tuđu bol!?
Komesar Ričardi (ita. Il Commissario Ricciardi) jedan je od najnovijih stripova izdavačke kuće Serđo Boneli Editore (Sergio Bonelli Editore, SBE) koji je doživio izdanje na srpskom jeziku.
Srpska izdavačka kuća Čarobna knjiga otkupila je prava za izdavanje stripa koji je u Italiji premijerno predstavljen prošle godine, a do sada su se na tržištu pojavila četiri broja.
Autor serijala je Mauricio De Đovani (Maurizio De Giovanni). Vrijedi istaći da je Komesar Ričardi u Italiji prisutan još od 2006. godine, i to u formi pisanih krimi-romana. Dakle, više od deceniju prije aktuelne strip "adaptacije", koja je povjerena Klaudiju Falku (Claudio Falco).
ŽANR: krimi/detektivski
ORIGINALNI NAZIV: Il senso del dolore
SCENARISTA: Klaudio Kjaveroti
CRTAČ: Maurizio De Giovanni
ZEMLJA: Italija
GODINA IZDAVANJA: 2017.
MONDO OCJENA: 4,5/5
Osim kvalitetnog scenarija, strip upotpunjuje i sjajan crtež Danijelea Biljarda (Daniele Bigliardo), umjetnika koji je u Boneli timu od 1996. godine, a proslavio se, prije svega, radeći na Dilan Dogu.
Takođe, Biljardo je zadužen i za naslovnice, dok je kolorisanje posao Ilenije Di Napoli (Ylenia Di Napoli) i Andree Erika (Andrea Errico).
Jezivoj atmosferi u stripu pridonose i tonovi plave boje, koji se uz standarnu crno-bijelu daju dodatnu "jačinu" i upotpunjuju opšti utisak vremena i prostora u koji je strip smješten.
Upravo je boja specifičnost Komesara Ričardija.
Plave nijanse zadržaće se samo u prvom broju. Već u drugom, plavu zamjenjuje zelena. U trećem broju dominira žuta, četvrti je rezervisan za crvenkastu, "trula višnja" boju...
...Za njega ne postoji noć, niti nedjelja... Svaki slučaj lično shvata, ne staje dok ne nađe krivca... A nađe ga...
Već prvi broj, tačnije nulti u originalnoj numeraciji, Osjećaj bola (ita. Il senso del dolore), na 160 stranica daje nam jasne naznake o kakvom stripu je riječ.
Komesar Ričardi je detektiv, uvijek pedantan, predan svom radu i glavni je junak priča koje su smještene u De Đovanijevom rodnom gradu, Napulju, 30-ih godina prošlog vijeka.
Ipak, Ričardi, punim imenom Luiđi Alfredo Ričardi (Luigi Alfredo Ricciardi), koji neodoljivo podsjeća na Endija Garsiju, što je i sam autor priznao, nije običan detektiv. On posjeduje "dar", sa kojim se upoznajemo već u prologu premijernog broja. Ali, taj dar često je i njegova kletva.
Komesar svakako umije da djeluje na ljude. Sa onim tužnim očima, i licem... Uvijek izgleda kao da se upravo vratio sa sahrane!
On vidi mrtve, tj. posljednje trenutke života žrtava čija ubistva istražuje. I ne samo to, nego i njihove misli, osjećanja, njihov bol, po čemu je i nazvana prva epizoda.
Često zna da odluta, a u tim momentima nerijetko vidi duhove pokojnika, mada to poprilično dobro sakriva od ljudi u njegovom prisustvu.
Osvrnimo se sada na dešavanja u Osjećaju bola.
Priča počinje 1928. godine.
Jedna od napuljskih bandi hladnokrvno, nožem s leđa, ubija mladog policajca željnog dokazivanja, a na mjestu zločina ubrzo se pojavljuje Komesar Ričardi. Već na uvodnim tablama jasno nam je stavljeno do znanja da Ričardi scenu na kojoj se desilo ubistvo želi da ispita sam samcat.
Ubrzo saznajemo da je nesrećni policajac koji je izgubio život Luka, najstariji sin Majonea, koji će od tog trenutka postati vjerni pratilac glavnog junaka stripa.
Tri godine kasnije, svjedoci smo ubistva operskog pjevača, poznatog tenora Arnalda Vecija, a upravo taj zločin centralni je dio Osjećaja bola.
Vecija su pronašli mrtvog u garderobi pozorišta San Karlo za vrijeme izvođenja predstava "Kavalerija rustikana" i "Pajaci", prerezanog grla sa zabijenim komadom razbijenog ogledala u vratu. Ričardi se daje u potragu za ubicom, te saznaje da je Veci bliski prijatelj Benita Musolinija, sebični i arogantni čovjek kojeg je malo ko volio. Samim tim, lista potencijalnih ubica nije mala.
U saradnji sa napuljskom policijom, prije svega već pomenutim Majoneom, Ričardi rekonstruiše događaje koji su prethodili Vecijevom ubistvu, te uz pomoć fascinantne Vecijeve supruge Livije Lukani (lik su joj "pozajmili" Ava Gardner i Monika Beluči), njegovih poznanika i gradskih "sveznalica", na briljantan način uspijeva da riješi slučaj.
Osjećaj bola je priča o ljubavi i onome što često ide uz nju - ljubomorom, priča o izdaji, sa neočekivanim obrtom na kraju.
Likovi su sjajno osmišljeni, dijalozi na visokom nivou i nema sumnje da će se Komesar Ričardi svidjeti svima koji vole krimi/detektivske priče jer, slobodno se može reći, radi se o natprosječnoj "bonelijani".
U tišini, kažeš, doktore? Nemaš pojma koliko imaju da kažu mrtvi...
Iako u ovom stripu postoji i blagi upliv paranormalnih stvari (prije svega duhovi koje Ričardi s vremena na vrijeme vidi), oni nisu tu da bi zakomplikovali priču i odveli je u nekom drugom smjeru, nego da bi potpunije prikazali Ričardijev lik, sa kojim ćemo se iz broja u broj sve više upoznavati.
Na kraju stripa, čitaoci će biti u prilici i da pročitaju intervju sa crtačem Danijeleom Biljardom u kojem će saznati dodatne pikanterije o samom stripu, likovima i njihovom nastajanju.
Ako je suditi po premijernom izdanju, Komesara Ričardija očekuje blistava budućnost. U Italiji je sjajno prihvaćen, ostaje da se vidi kako će ga dočekati naša probirljiva čitalačka publika...