U okviru "Foruma o ćirilici" juče je u Administrativnom centru Vlade RS održana i panel-diskusija o temi "Ćirilica u digitalno doba", na kojoj su učestvovali neko od istaknutih predstavnika kulturnog života, medija i izdavača Srpske.
Učesnici su bili Danijel Simić, urednik portala Frontal.rs, Nenad Novaković iz izdavačke kuće Besjeda, Masliković Dejan, pomoćnik za digitalizaciju u Ministarstvu kulture Srbije, Predrag Bjelošević, predsjednik udruženja književnika RS, direktor izdavačke kuće Imprimatur Boris Maksimović, Sandrijela Kasagić, profesorica banjalučke Gimnazije, Mladen Đukić iz Producentske kuće Aeon i Nina Govedar ispred Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Moderator je bila Aleksandra Savić, predsjednica Udruženja lektora RS.
Na panelu je bilo riječi o upotrebi srpskog jezika i pisma u praksi, problemima i prednostima ćirilice u digitalnom dobu i načinima njenog očuvanja i popularizacije.
Pomoćnik za digitalizaciju u Ministarstvu kulture Srbije Masliković Dejan kaže da je danas, u digitalnom svijetu mnogo lakše "nametnuti" ćirilicu.
"Možda je upravo to mehanizam kako bi mlade generacije što više upotrebljavale naše pismo. Ćirilica može da se upotrebljava u svim segmentima života i ja lično smatram, a to je i neki opšti stav ovog Foruma, da je ćirilica naš narodni identitet i da mi imamo jedno jedino pismo, a to je ćirilica. Ja pišem tim pismom, moja djeca pišu tim pismom i naučio sam ih da je to naše pismo", kaže Masliković.
Mladen Đukić iz producentske kuće Aeon smatra da su neke od misli koje su se mogle čuti na ranijim diskusijama "Foruma o ćirilici" duboke, dalokosežne i veoma tačne, ali da su vjerovatno upućene na pogrešnu adresu.
"Mislim da imamo dva osnovna priblema koja se tiču očuvanja ćirilice kao pisma. Kao prvo, ne pronalazimo ljude tamo gdje jesu, jednostavno – onaj ko je izmislio internet, on ga i kontroliše. Djeca koja treba da pišu ćirilicu nisu ni pored televizora, niti čitaju knjige – oni igraju video igre. Bukvalno na tom nivou treba da im se obraća i tako da se sa njima komunicira. Drugi problem je što imamo našu Republiku koja ubjedljivo u regionu i Evropi najmanje izdvaja za kulturu, i kakve god razgovore vodili o očuvanju pisma ovo uvijek moramo imati na umu", kaže Đukić.
ĆIRILICA KOŠTA
Direktor izdavačke kuće Imprimatur Boris Maksimović kaže da se u Republici Srpskoj godišnje izda, ne računajući udžbenike, između 300 i 400 knjiga, što je "stravično malen broj".
"Broj ljudi koje zanima književnost, koji kupuju knjige, idu na promocije, prema nekim procjenama je između tri i pet posto, što znači da u Banjaluci ima možda oko četiri hiljade ljudi koji su aktivno u književnosti. Što znači da mi tržišta nemamo. Zahvaljujući tome nemamo ni ostale dijelove sistema, kao što su distribucija, prodajna mjesta, itd... A sve je to usko vezano za pitanje ćirilice. Izdavači iz RS su okrenuti na dvije strane – prema FBiH i Srbiji. U Federaciju možemo plasirati naše knjige prilično lako, i nije problem u ćirilici, jer pravi ljubitelji književnosti neće praviti problem oko toga, već je stvar u tome što je tih ljudi jako malo. U ovako suženom tržištu i lošim poslovnim uslovima nama izdavačima treba što manje prepreka. Mi knjige izdajemo na ćirilici, ali sam svjestan da te odluke koštaju“, kaže Maksimović.
Nenad Novaković iz izdavačke kuće Besjeda smatra da se ćirilica brani samo na dva načina – ljubavlju i radom.
"Ne znam zašto mi i od koga uopšte treba da branimo ćirilicu. Ja ne vidim da je neko napao ćirilicu u Banjaluci, Republici Srpskoj, osim nas samih. Danas izdavaštvo u Srpskoj postoji isključivo na entuzijazmu i ničemu više. Knjiga je ta koja čuva jezik, pismo, kulturu, znanje, ali o njoj ne vodimo računa danas. Knjigu smo prepustili grupi entuzijasta. Kako i koliko radimo, to se može ocjenjivati, ali morate voditi računa da nas ne smijete mnogo kritikovati. A, ćirilicu možemo braniti samo znanjem, ljubavlju i pameću", kaže Novaković.
SVEDENA NA OBREDNO PISMO
Urednik portala Frontal.rs Danijel Simić kaže da je ćirlica trenutno svedena na nivo obrednog pisma i da se eventualno upotrebljava za čestitanje pravoslavnih praznika.
"Što se tiče države Srpske, ona radi sve protiv samog svog pisma. Kao prvo, ne bi smjeli upotrebljavati termin ćirlica, jer taj termin nije dobar. Ne znamo da li govorimo o mongolskoj, ruskoj, ukrajinskoj ili makedonskoj ćirilici. Sa naučne tačke gledišta naše pismo trenutno možemo jedino da zovemo 'srpsko pismo', ili ako ćemo baš da budemo precizni 'srpska azbuka'. Srpski narod trenutno nema ekskluzivno i isključivo pravo na svoj jezik, na svoju tradiciju, na svoju istoriju, na svoju teritoriju i jedino što ostaje kao stub srpskog nacionalnog bića je njegovo pismo, iz prostog razloga zato što srpsko pismo niko neće", kaže Simić.
Tanja Dunović iz Narodne univerzitetske biblioteke RS kaže da je digitalizovana građa iz fondova ove biblioteke već odavno dio evropskih digitalnih biblioteka i projekata.
"Ta digitalizovana građa je preko kataloga naše biblioteke dostupna online, povezana sa štampanom građom i na taj način smo je ponudili zainteresovanim korisnicima. Tako smo učinili dostupnim 'Otadžbinu', 'Razvitak' i duge časopise na ćirilici, koji danas predstavljaju građu izuzetne nacionalne vrijednosti, a o zaštiti orginala ne treba ni pričati", kaže Dunović.
VJERA I LJEPOTA
Profesorica banjalučke Gimnazije Sandrijela Kasagić kaže da su današnji učenici mnogo svjesniji i sposobniji u upotrebljavanju novih, digitalnih tehnologija nego odrasli, a naročito se to odnosi na naše profesore i akademike.
"Učenici su mnogo pragmatičniji, praktičniji, znaju kako se upotrebljava i koriste te tehnologije svakodnevno, a njihova pragmatičnost se ogleda u tome da ukoliko bi smo im to ukinuli oni bi se opet naviknuli da budu bez toga. Što se tiče njihovih izjava o ćirilici i odnosu prema pismu u oblasti digitalnih tehnologija, ja sam ih pitala i oni su mi rekli da uvijek čestitaju jedni drugima na ćirilici. Imali smo i raznih drugih izjava, od onih da nikada ne koriste ćirilicu izvan škole, do drugih koji kažu da je uvijek i svuda koriste. A dvije izjave su mi bile naročito interesantne – 'koristim ćirilicu kada hoću da kanališem svoju pravoslavnu energiju' i 'radi estetike'. Što znači da ćirilicu povezuju sa vjerom i ljepotom", kaže Kasagić.
Predsjednik Udruženja književnika RS Predrag Bjelošević kaže da piše na ćirilici, ali ipak priznaje da je do rata pisao latinicom.
"Tada sam osjećao Jugoslaviju kao nešto što sam prihvatao, ali iz godine u godinu shvatao sam tu veliku zabludu i danas je to sasvim drugačije. Udruženje književnika RS od prošle godine ima i izdavačku kuću i sva izdanja su, logično, na ćirilici i borimo se za svoj status u društvu", kaže Bjalošević.
Nina Govedar sa Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci kaže da se situacija sa korištenjem ćirilice drastično promijenila u posljednjih sedam do deset godina.
"Kada je domen .srb uveden, Gugl još uvijek nije prepoznavao ćirilicu u onim slučajevima kada imate dvoazbučne sajtove. Dakle, prepoznavao je latinicu i kao rezultat pretraživanja izbacivao latiničnu verziju. U vezi sa nelatiničnim pismima, dakle ne samo sa ćirilicom, napravljen je značajan pomak u posljednjih nekoliko godina. Jako malo ljudi vjerovatno zna jednu zanimljivu činjenicu, a to je da na srpskom govornom području sada kada pretražujete nešto na Guglu, on favorizuje prvo rezultate na ćirilici, jer ćirilicu vezuje za srpski jezik. U BiH je situacija malo specifična jer Gugl u isto vrijeme prepoznaje bosanski, hrvatski i srpski jezik, ali tim više imamo razloga da i naše pretraživanje i naši sadržaji na internetu budu dvoazbučni, ako ne samo ćirilični", rekla je Govedar.
Prije ove panel-diskusije juče je na "Forumu ćirilice" održana i diskusija o temi "Ćirilica u javnoj upotrebi u Republici Srpskoj", na kojoj su između ostalih učestvovali predsjednik Vlade RS Radovan Višković, ministar prosvjete i kulture RS Natalija Trivić, savjetnik ministra za kulturu i informisanje Srbije Dragan Hamović, predsjednik Matice srpske Novi Sad Dragan Stanić i mnogi drugi.
Pronađite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu