Zgrada Banskog dvora jedan je najreprezntativnijih objekata u Banjaluci, a pored svoje ljepote i grandioznosti ovaj objekat može da se pohvali i veoma interesantnom istorijom. Pročitajte...
Ovog četvrtka, 24. jula 2019. uz spektakularni koncert Stefana Milenkovića i Slobodana Trkulje, svečano će biti objavljen završetak obnove Banskog dvora u Banjaluci, jednog od najgrandioznijih arhitektonskih objekata u gradu.
Nešto više od tri miliona maraka bilo je potrebno za potpunu rekonstrukciju krova i fasade Banskog dvora, a ovim je, 87 godina nakon izgradnje, Banskom dvoru konačno vraćen stari sjaj!
Banski dvor svečano je otvoren 8. novembra, na Mitrovdan 1932, a za njegovu izgradnju zaslužan je prvi ban Vrbaske banovine Svetislav Tisa Milosavljević, za čijeg banovanja su izgrađeni i mnogi drugi reprezentativni objekti u Banjaluci.
Prisjetimo se nekih interesantnih činjenica vezanih za Banski Dvor...
Pošto nije bilo pogodnih zgrada za smještaj Banske uprave i banovu rezidenciju, 1930. godine kupljeno je zemljište za podizanje zgrade Banske uprave i Banskog dvora u centru Banjaluke s jedne i druge strane pravoslavne crkve. Lokacija na kojoj se nalazi današnji Banski dvor i Palata, Svetislav Milosavljić je otkupio za 5,5 miliona dinara od crkvene opštine.
JAVNI KONKURS 1930. GODINE
U Službenom listu Vrbaske banovine 10. aprila 1930. objavljen je Konkurs za izradu idejnih skica za Banski dvor i Bansku upravu u Banjaluci. Prvu nagradu osvojila je grupa arhitekata iz Beograda - Jovan Ranković (1902-1992), Anđelija Pavlović (lični podaci nepoznati) i Jovanka Katarinić – Bončić (1887 - 1966).
Ranković je poznat po projektovanju Glavne pošte u Skoplju, pošte u Kruševcu i Čačku, i rekonstrukciji hotela "Moskva", dok je Katarinić – Bončić, između ostalog, zaslužna za Kursalon u Banji Koviljači i Veterinarski fakultet u Beogradu. Ona je poznata i po tome što je 1913. postala prva žena sa zvanjem inžinjera u Njemačkoj.
Drugu nagradu za Banski dvor u Banjaluci osvojio je Petar Gačić, a treću D. Simić, takođe beogradski graditelj. Osim nagrađenih rješenja, zanimljiv rad u nacionalnom stilu (FOTO) priložio je tom prilikom arhitekta iz Beograda Rajko Tatić (1900-1979)...
Nakon otvorene licitacije izvođene građevinskih radova za palatu Banskog dvora povjereno je građevinskom preduzimaču Kosti M. Šijačkom iz Beograda, koji je izvodio radove zajedno sa inž. Bikarom, takođe iz Beograda, navodi se u knjizi "Arhitektura javnih objekata u Banjaluci (1918 - 1941)" dr. Siniše Vidakovića.
CINKARENJE KOD KRALJA
Na audijenciji kod kralja 8. septembra 1930. godine ban Milosavljević referisao ga je o svojim aktivnostima u Vrbaskoj banovini, a kralj Aleksandar Karađorđević mu je u jednom trenutku rekao:
"Slušajte, Tiso, u kojoj je meri svet iskvaren: Pre nekoliko dana jedan ministar saopštio mi je, da Vi podižete za sebe u Banjaluci ogroman banski dvorac, koji je luksuzniji od ovog mog dvora na Dedinju. Taj gospodin ministar pokazao mi je i pročitao jedno pismo koje je on primio od nekog svog prijatelja iz Banjaluke.
Ja sam znao da je ta dostava lažna, jer sam upoznat sa planom Vaše građevinske delatnosti, koji sam plan i odobrio, pa sam zato odmah ministru rekao da ne vjerujem u istinitost navoda njegovog prijatelja, ali ću pri svemu tom proveriti tu dostavu... Zato, molim Vas ponovite mi zašto je sve namenjen Banski dvor i šta će stati njegovo građenje. Hoću da pribiležim te podatke, da bih ovome gospodinu dobro natrljao nos!"
NA OSVEŠTANJU ZAKLAN OVAN I UZIDAN U TEMELJ
Osveštenje Banskog dvora i Banske palate obavljeno je 1. decembra 1931. godine, o čemu su izvjestile i "Vrbaske novine". List navodi da se tačno u 11 časova na gradilište dovezao Ban Milosavljević, nakon čega je otpočeo svečani vjerski obred osvećenja, prema ritualu srpsko-pravoslavne, rimokatoličke crkve i muslimanske vjerske zajednice. Nakon obreda Svetislav Milosavljević sišao u rovove temelja gdje je trokrakim udarcem čekića po spremljenom kamenu položio temelj palati Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine.
"Čim je g. Ban iz rova izašao i čim su prisutni sveštenici novopoloženi temelj blagoslovili, poprskala je kamen temeljac vrela krv žrtvenog ovna, koji je po narodnom običaju ovde zaklan, a čija zelenilom i cvećem okićena glava ima da se uzida u sam temelj", piše list.
NEGODOVANJE HRVATA
Izgradnja Banske palate i Banskog dvora sa obe strane pravoslavnog hrama izazvala je negodovanje u određenim krugovim. "Ovdašnji Hrvati smatraju provokacijom podizanje palata Banske uprave i Banskog dvorca sa jedne i druge strane od pravoslavne crkve", izvjestio je jednom prilikom ministar Preka bana Milosavljevića, a Ban mu je na to spremno odgovorio:
"Palate Banske uprave i Banskog dvora podižem prije svega na zemljištima kupljenim po vrlo povoljnoj cijeni, a ta zemljišta su u centru grada. To su bili jedini razlozi kojima sam se rukovodio pri donošenju odluke po ovom pitanju. Ako se, ipak, između tih budućih palata nalazi srpsko-pravoslavna crkva, to ne može ni u kom slučaju da bude razlog za neko nezadovoljstvo Hrvata, jer na teritoriji Vrbaske banovine živi 58 posto Srba-pravoslavaca, 25 posto muslimana, 15 posto rimokatolika, uključujući u taj broj uz Hrvate i koloniste, Mađare, Nemce, Talijane i druge, i najzad, dva posto pripadnika ostalih vjeroispovesti".
IZGRAĐEN U EKSPRESNOM ROKU
Banski dvor izgrađen je veoma brzo, za samo 17 mjeseci - gradnja je počela 31. marta 1931. godine, a završena 8. novembra 1932. (za usporedbu, najnovija sanacija krova i fasade Banskog dvora trajala je samo nekoliko mjeseci manje - počela je 30. marta 2018, a završila se 25. jula 2019. godine).
Po stilu gradnje Banski dvor pripada eklektičkom akademizmu - u nižim zonama objekta dominira renesansni uticaj i akademski klasicizam, a elementi srednjovjekovne arhitekture prisutni su u višim zonama.
DVOGLAVI ORAO
Na pročelju, iznad glavnog ulaza Banskog dvora nalazio se dvoglavi orao sa grbom Kraljevine Jugoslavije na grudima (četiri ocila, šahovnica, polumjesec i zvijezde) i rasponom krila od 7,5 metara (FOTO). Kada je počeo u Drugi svjetski rat, fašistička vlast je uklonila i orla i grb, koji ni nakon oslobođenja nikada nisu vraćeni na zgradu. Uoči najnovije rekonstrukcije bilo je prijedloga da se orao ponovo napravi i vrati na Banske dvore, ali je gradska vlast od toga odustala uz obrazloženje da je "značenje šahovnice danas mnogo drugačije i mnoge asocira na Drugi svjetski rat i jedan od najtežih perioda u našem gradu".
SKULPTURE "JUGOSLAVIJA"
U Tehničkom odjeljenju Kraljevske banske uprave odlučeno je 30. juna 1931. godine da se izrade poprsja kralja Aleksandra i kraljice Marije namijenjenih za svečanu salu, kao i šest skulptura sa nazivom "Jugoslavija", koje se i danas nalaze na fasadi zgrade, po dvije iznad svakog ulaza u Dvor. Kipove je radio beogradski vajar Đorđe Jovanović.
Poprsja kralja i kraljice izvedena u prirodnoj veličini od bijelog italijanskog mermera, dopremljeni su u Banjaluku oktobra 1931. godine. Sada su izgubljena, a njihove replike nalaze se u zaostavštini Radmile Karađorđević u Beogradu.
.......
AMERIČKA ORAHOVINA I SLAVONSKA HRASTOVINA
Za izradu svih unutrašnjih prostora korišteni su visokokvalitetni materijali, a za neke prostore i izuzetno raskošni – tzv. američka orahovina za furnire u Vijećnici i Plavom salonu, sa okvirima od plemenite čamovine i tekstilnim oblogama od specijalnog vandštofa sa posebnom mustrom, najfinija slavonska hrastovina za izradu zidnih obloga i nekih dijelova stolarije, hrastov ili bukov parket, vještački kamen u holovima i stepeništima, poliranim na visoki sjaj, šlifovano i ornamentisano staklo za pregrade, prozore i vrata, fajansna majolika, pločice za kupatilo i slično. Detalji unutrašnjeg uređenja razrađivani su pažljivo i podrobno, do nacrta za svaku šarku i kvaku na vratima i njihovog patiniranja, pa čak i detalja rešetke za brisanje obuće.
KONJUŠNICA I SKLADIŠTE ZA ŽITO
Najveća oštećenja zdanje i njegovi enterijeri pretrpjeli su u toku Drugog svjetskog rata, kada je u njima bila smještena njemačka komanda. U tom periodu Velika svečana sala bila je korišćena kao magacin za žito, a jedno vrijeme čak i kao konjušnica. U toku rata enterijeri su ruinisani, a ogromni dio dragocjenog namještaja i opreme opljačkan – lusteri, tepisi, umjetnine, dijelovi namještaja, posuđe... Po oslobođenju Banjaluke u zgradu je smješten štab 37. divizije NOV, djelimično su osposobljeni prostori i u njih je smješten armijski klub.
SJEDIŠTE BROJNIH INSTITUCIJA
Nakon 1945. mijenjali su se i njeni korisnici: Okružni komitet KPJ, Gradski komitet KPJ, Okružni i Gradski komitet SKOJ, Narodni front, Antifašističko vijeće žena, Sresko sindikalno vijeće, Radničko kulturno-umjetničko društvo "Pelagić"...
U toku sanacije 1953. godine javila se ideja da zgrada dobije ime i funkciju Radničkog doma. Prvi oblici te nove namjene bilježeni su od 1954. godine, kada u zdanju počinju da se održavaju koncerti, baletski tečajevi, sekcije sa muzičkim, poetskim i scenskim sadržajima i slično. U Banskom dvoru bili su smješteni Gradska biblioteka, Čitaonica, Gradski muzej, Radnički univerzitet, redakcija "Banjalučkih novina", Radio klub sa radio stanicom, Muzička škola...
Od 1992. u zgradi Banskog dvora smještena je RTRS, a od 1998. i kabinet predsjednika RS, Republički protokol i Rektorat Univerziteta u Banjaluci. Jedno kratko vrijeme tu su održavane i sjednice Narodne Skupštine RS. Od 1997. Banski dvor – Kulturni centar organizovan je kao javna ustanova u državnoj svojini, a osnivač je skupština Grada Banjaluka.
Pogledajte kako danas izgleda Banski dvor:
Kratka istorija Banskog dvora. Interesantne stvari koje možda niste znali o zgradi kojom se Banjaluka ponosi, pročitajte na ovom linku: https://t.co/CHwdLfl5cVpic.twitter.com/pabsWzYdNI
— Mondo (@MondoBH) July 25, 2019