Naša čitateljka Dušica Stevanović podijelila je s nama razmišljanja i tajne koja će vam pomoći da izaberete najzdravije jabuke.
Kad smo bili djeca, moja rodica je jednom prilikom rekla: "Jabuke su dosadne, njih ima uvijek!“
Nikad nisam znala sve te razne vrste jabuka i njihove nazive... za mene su se jabuke uvijek dijelile na sočne, slatke i kisele. Lijepe. Onako, očuvane. Pravilnih boja i oblika. Skoro pa fotošopirane. Dok nedavno nisam pročitala da su jabuke voće koje se najviše i najčešće prska pesticidima.
Polemika se samo vodi oko toga da li je to sedam ili dvadeset puta. Strašna cifra u svakom slučaju.
Još iz perioda starih Grka se vjerovalo da jabuka liječi sve bolesti. I to nije daleko od istine, s obzirom na čitav spektar vitamina i minerala koji ona posjeduje, kao i ostalih hranjivih tvari. U periodu starih Rimljana, postojala je izreka „ab ovo usque ad mala“, što bi u prevodu značilo: od jajeta do jabuka (od početka do kraja).
Ona se odnosila na tok rimskog obroka, koji je često počinjao sa jajima, a završavao sa jabukom. S obzirom da imam neku naviku da suprugu i sebi svako jutro prije posla napravim voćni sok, jabuka se zaista može fino kombinovati i osnova mi je za sve voćne sokove koje pravim. Osim jabuke, jedno jutro je tu ananas, drugo narandža, treće kivi, četvrto grejpfrut... ali - ništa bez jabuke.
A onda sam se dala u potragu za „zdravijom“ verzijom jabuka... one male, kvrgave, flekave... i već sam bila spremna u „pohod na tržnicu“, kada sam na poklon od radne koleginice dobila punu kesu domaćih, malih, slatkih, „kvrgavih“ jabuka. Ne znam kako bih opisala ukus soka koji sam sljedeće jutro napravila. Čisto savršenstvo. U planu mi je i jedan od narednih dana idem na tržnicu po još jednu turu istih. Dvije ture. Tri ture. Neograničeno.
Svoj glas dajem za (ne)savršenu prirodu. One jabuke što možete slučajno da nađete na zemlji, tek spale sa krošnje drveta. Suncem okupane. Malene i šarene. Svih oblika. Neproprocionalne. Ukusne. Zdrave.