Ukoliko sve bude po planu, u proljeće naredne godine trebalo bi da počne snimanje filma „Djeca Kozare“ u režiji Lordana Zafranovića, a po scenariju Arsena Diklića. Premijera filma planirana je za 2023.
Scenario književnika Arsena Diklića, koji je umro sredinom devedesetih, napisan je krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. O njemu reditelj Lordan Zafranović kaže da je akademski primjerak odličnog teksta dramaturški izrađenog do detalja, posebno u suptilnom kreiranju likova i situacija smještenih u zlom vremenu Drugog svjetskog rata.
„Ovaj scenario mogao bi biti pokazatelj i primjer za studente dramaturgije na višim filmskim školama. Film ’Djeca Kozare’ će biti balada o dobru i zlu koji se isprepliću do konačne pobjede dobra, ali sa teškim posljedicama koje je generacijama iza ostavilo to zlo. Pitanje je samo koliko ko od nas samih nosi dobra ili zla – u kojem istorisjkom trenutku zlo trijumfuje nad dobrim“, zapisao je Zafranović u rediteljskoj eksplikaciji.
Zafranović ističe da je stradanje nevine djece u raznim ratovima do danas tragedija koja pojedine predstavnike ljudskog roda dovodi na nivo gladnih zvijeri. Te gladne zvijeri, za razliku od predatora ubijaju masovno čak i djecu, zbog vjerskog ili nacionalnog predznaka.
„Pojava revizionizma, fašizma i negiranja genocida po rasnim zakonima danas u Evropi, a naročito u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije je tolika da će ovaj film biti bitan krik protiv te negacije i zaborava.
Za gotovo sve svoje filmove izrađivao sam unutrašnju formu u savršenim geometrijskim oblicima kao temeljni plan harmonične filmske forme. Svi filmski elementi kreću se po tim geometrijskim linijama i tijelima slično muzičkoj konstrukciji i uvođenju instrumenata do završnog velikog finala, kao u simfoniji“, ističe Zafranović.
Gledalac to ne vidi, zapisao je reditelj, ali ta harmonična i precizna izmjena filmskih elemenata stvara napetost specijalne dramaturgije.
"Nema slučajnih kadrova, ni u prostoru, ni u vremenu. Naravno, ta geometrijska konstrukcija puni se scenarijom, likovima i dramatičnom pričom koju gledalac vidi i osjeća. Na takvoj filmskoj osnovi gradi se i film „Djeca Kozare“, dakle iznutra, po savršenoj geometrijskoj formi“, zapisao je režiser.
Prema njegovim riječima, razvoj zla gradi se po formi obrnute kupe, a dobro se formira preko kupe koja stoji svojim krugom stabilno na svojoj osnovi.
"Ulazak jedne kupe u drugu simbolizuje dramatičnu borbu dobra i zla u filmu. U gotovo svim filmskim elementima – svjetlu fotografije, pokretu kamere, rakursu, trajanju kadra, šumovima i u muzici, film se realizuje po ta dva suprotstavljena geometrijska tijela, koja stvaraju savršenu unutrašnju formu filma.
Naravno, unutar ove forme odvija se tragična priča i stradanje djece sa Kozare, pojedinačno i masovno pogubljenje u logorima tokom Drugog svjetskog rata. Scenario književnika Arsena Diklića je i krik do neba protiv zla. To su krici pogubljenih duša koji se čuju kao vapaj protiv bezumlja, kako se više nikad ne bi ponovilo", naglašava reditelj.
On zaključuje da je ovaj film poslanica, upućena prije svega mladim i dilazećim generacijama od autora koji se godinama profesionalno bavi filmskom umjetnošću, tragajući za korijenima mržnje i zla, boreći se za toleranciju i ljubav.
(MONDO)