Legendarni hrvatski kantautor Ibrica Jusić nastupiće poslije 17 godina ponovo u Banjaluci.
Koncert "Od Šekspira do sevdaha", koji je zakazan za četvrtak u Banskom dvoru dio je njegove turneje koju je napravio povodom 60 godina muzičkog rada.
Jusićeva muzika naslonjena je na francusku šansonu i italijansku kanconu, ali je kreirao vlastiti autorski izraz na veoma poetičan i inteligentan način zbog čega je već decenijama postao zaštitni znak Dubrovačkih ljetnjih igara.
Interesantno, nikad nije bio dio Dubrovačkih trubadura, koje je predvodio njegov pokojni brat Đelo, objasnivši da je Ibrica oduvijek bio "Vuk samotnjak" - previše jak i talentovan da bi bio dio nekakve grupe, pa Ibrica i dalje sam "luta" po evropskim i svjetskim pozornicama.
Posljednjim albumima "Amanet 1 i 2" odao je počast roditeljima snimivši u novim modernim aranžmanima čitavu seriju najljepših sevdalinki, s obzirom da je porijeklom iz Blagaja kod Mostara.
Na početku razgovora za MONDO, slavni Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom je najprije otkrio zbog čega je toliko godina čekao da ponovo dođe u grad na Vrbasu.
"Za sve vrste ljubavi potrebno je dvoje. Uvijek sam bio spreman da dođem kao i sada kada sam dobio poziv i sve dogovorio za dva minuta. A tek koliko me lijepe uspomene vezuju za Banjaluku još od velikog zemljotresa 1969. godine kad sam zajedno sa kolegama svirao i pjevao po zagrebačkim ulicama i skupljao pomoć za razoreni grad. Poslije sam često dolazio u današnji Banski dvor i sada sam jako uzbuđen. Raduje me posebno jer je povodom 60 godina karijere koju sam gradio samo usmenom preporukom mojih 'skalina'. Mene je stvorio narod i publika, a ne nekakvi menadžeri, mediji li producenti. Jednostavno, predaja i vrijeme", rekao je Jusić.
Turneju je otvorio u Varaždinu, gdje je prema njegovim riječima, bilo jako lijepo, a tako će nema sumnje biti i pred banjalučkom publikom.
"Prije nekoliko dana sam imao koncert u Varaždinu u Hrvatskom narodnom kazalištu, bilo je samo tako. Ako išta u ovom šašavom svijetu nedostaje ljudima, onda je to emocija. A za mene kažu da sam hodajuća emocija, što ljudi osjete. Moguće da me zbog toga prate sve ove godine. Publika je bila sastavljena od 7 do 77 godina, a vjerujem da će takva biti i u Banjaluci".
Priznao je da mu nije bilo lako sastaviti reportoar s obzirom na vremenski raspon od šest decenija.
"Imao sam veliku muku da sastavim pjesme za koncert jer ima toliko toga, pa se zato i zove 'Od Šekspira do sevdaha'. U pitanju su autorske pjesme, naslonjene na italijansku kanconu, francusku šansonu i naš sevdah", izjavio je Jusić, a na našu opasku da i mi volimo sevdalinke naglas zapjevao:
"Aj otkako je Banjaluka postala...To mi je jako draga pjesma".
Osim gitare i pjesme, Ibrica Jusić je oduvijek volio životinje, a posebno pse, s kojima je oduvijek dijelio scenu. U Banski dvor će povesti svog petog psa, Simbu, inače japansku akitu, koja važi za veoma tvrdoglavu i čak opasnu rasu.
"Nisu oni tvrdoglavi, oni samo imaju snažan karakter. Tako kažemo i za čovjeka sa snažnim karakterom da je tvrdoglav. Ljudi ne shvataju da je 90 odsto našeg bića sastavljeno od emocije i energije, pa psi napadaju čim osjete negativnu energiju kad se čovjek uplaši. To kod psa stvara instinkt za lovom. VIdjećete kad uđete u dvoranu, moj pas će biti uz gitaru bez mene, možete ga zvati koliko hoćete, on će ostati da je čuva, zna da ću ja brzo doći. A to se postiže kroz animaciju, kroz igru...Naučio je da kad uzmem gitaru mora biti smiren. Debitovao je na Splitskom festivalu sa 4.5 mjeseca, a bio je kao 'sfingica'. Pitali su me novinari poslije da mu nisam dao kakve apaurine, pa je tako bio miran. Plašim se da će me raspametiti u odnosu na četiri moja prethodna psa jer ima zafrkani karakter. I mačak Kiki (drugi Jusićev kućni ljubimac, prim.aut) ga je vaspitao na jedan svoj poseban način. Kad god se igraju, odmah uzimam gitaru i uživam gledajući njihove 'pi*darije'", dodao je uz smijeh.
Njegov život u Dubrovniku nije bio med i mlijeko, morao se boriti, a jedna od zanimljivosti iz njegovog života je da se sam prijavio u popravni dom, kako bi izbjegao ne baš prijateljski odnos tadašnje narodne milicije prema njemu.
"Vidim da ste dobro informisani, istina je i ponosim se time što sam bio u Odgojnom zavodu, nije to bio baš popravni dom jer vas tamo vodi policija, odnosno milicija, kako se tad govorilo, a u Odgojni zavod vas dovede roditelj ili socijalni radnik. Kao dijete sam bio prvak u kazalištu u Dubrovniku, pjevao operete, glumio Šegrta Hlapića, Kekeca i Ivicu bez Marice. Tada je o meni jedna strana Straduna govorila da sam razbojnik, mali musliman, da me treba u Lepoglavu (zatvor. prim.aut), a druga je imala više razumijevanja: 'Siromašno je dijete, treba ga školovati, pomoći itd'. Tada je jedan divan čovjek Zvonko, kojeg nikad neću zaboraviti, preporučio mojim roditeljima da odem u dom, na šta sam sam pristao. Volio bih da mi neko danas pokaže ako postoji dosije iz tog vremena, da vidim šta sam to ja radio toliko loše. Iskreno, ništa, bio sam siromašan i što se kaže, 'živo' dijete".
Takođe, i u dva navrata je bio u zatvoru, prvi put u Francuskoj, a drugi put u Njemačkoj.
"I prvi i drugi put je bila neka politika. Tokom hrvatskog proljeća puno sam pjevao studentima u raznim prilikama, a tada su u prvim redovima bili ondašnji rukovodici Mika Tripalo i Savka Dabčević Kučar i drugi. Tada sam pjevao song iz jedne predstave 'Ne dajte da vas zavedu', koja ima snažnu poruku, pa su me stavili na neki spisak. Isto kao i mog pokojnog kolegu Vicu Vukova, kojem je neko šapnuo prije hapšenja. Svjestan sam bio da moram sjesti na vlak (voz) i otići. S obzirom da sam pred nekim Francuzima pjevao na Splitskom festivalu, koji su rekli da je meni mjesto u Francuskoj, pa me to povuklo. Poslije šest mjeseci učenja jezika i privikavanja, dobio sam poziv da nastupim u jednom Kabareu. Tu me gledao neki čovjek i pitao da li bih nastupio u njegovom restoranu, a ja sam živio i živim od pjesme. Međutim, kad sam došao i vidio okruženje, rekao sam sebi: 'Ibrice, tu tebi nije mjesto'".
To su bili simpatizeri poraženih snaga iz Drugog svjetskog rata?
"Otprilike, a ja neću politiku u moju butigu".
S obzirom da se za njegovu karijeru vezuje da nikad nije otkazao koncert, ipak nije odsvirao taj u Francuskoj.
"Čujte bio sam 10 dana u zatvoru, a ko me je izvukao iz njega? Nisu moji Hrvati nego su me spasili Francuzi, koji su angažovali najboljeg advokata specijalistu za umjetnike. On je razvodio i branio brojne tadašnje zvijezde. Kad je došao, rekao je sudijama da moraju da shvate kako ja predstavljam Jugoslaviji ono što Šarl Aznavur (šansonjer, prim.aut) predstavlja Francuskoj i to im je napravilo veliki upitnik.
Takođe, jedan prijatelj Francuz je dao garancije za mene, pa sam oslobođen, dobio sam i malo para odštete, ali bilo je jako traumatično i poučno. Naučio sam u životu da ono što me ne slomi, to me ojača. Zato otvoreno o tome govorim jer nemam šta da krijem. Slično je bilo i u Njemačkoj, gdje sam shvatio da mnogo 'naših ljudi' radi za njemačku policiju".
Ibrica Jusić je kroz razgovor pomenuo nekoliko francuskih šansonjera poput Žaka Brela ili Aznavura, ali je istakao da je bilo nekoliko autora i u bivšoj državi koje je bez ikakvih problema okarakterisao kao uzore i idole.
"Jedan od velikih mojih idola u Jugoslaviji, to će se možda neki začuditi, bio je Đorđe Marjanović. Kad sam ga vidio da sjedi na mom koncertu u Beogradu, bio sam presrećan. Došao je do mene u garderobu, upoznali smo se i osjećao se kao da mi je došao neko moj najrođeniji. Arsen (Dedić, prim.aut) je bio moj uzor, pa moj brat Đelo i žao mi je što su otišli na neko bolje mjesto a da nisu možda bili svjesni koliko sam ih volio i cijenio".
A muzika današnjice?
"Volim reći da sam posljednja generacija koja je živjela za muziku, a da je uspjela da i živi od nje. Ovo danas je sve nešto na silu, ima mnogo talenata, sa lijepim glasom, ali kad ih slušam imam utisak da uopšte ne znaju šta i kako pjevaju. Da ih zaustaviš u sred pjesme i pitaš šta je pisac htio da kaže, ne bi znali. Ali, imaju dobre haljine, noge i polugola tijela i zato se ne bih mijenjao s njima ma koliko moje vrijeme bilo traumatično i teško. Ali svako vrijeme donosi i ima svoje", zaključio je Ibrica Jusić.
(MONDO)