"Kako sam naučila da vozim", beogradskog pozorišta Hartefakt sinoć je publici u Banjaluci ostavila "čvor" u stomaku i mnogo, mnogo tema za razmišljanje. Što je, priznaćete, suština pozorišta.
U okviru takmičarskog dijela 16. Međunarodnog festivala glumca "Zaplet" koje se održava u Gradskom pozorištu Jazavac drugo veče je odigrana predstava "Kako sam naučila da vozim" u režiji Tare Manić, koja je rađena po nagrađivanom tekstu Pole Vogel.
Publika u ovoj predstavi sjedi s glumcima na sceni, a glumci sjede na dvije stolice raspoređene na nekoliko lokacija u publici. Na taj način je kreiran osjećaj bliskosti i direktnog učešća gledalaca komadu.
Priča prati dvoje likova - Malecku, koju igra mlada glumica Marta Bogosavljević i Teču koja je povjerena veteranu srpskog glumišta Svetozaru Cvetkoviću.
Kroz retrospektivu Malecke i njeno sjećanje zadiremo u priču o odrastanju u maloj sredini, porodičnim odnosima u kojim vladaju tipične stereotipne šale upućene ženama, patrijarhat i nerazumijevanje, gdje su likovi Malecke i Teče pronašli "utjehu" jedno u drugom. Unutar tog intenzivnog odnosa pored "bezazlene" naklonosti između djeteta i odrasle osobe, vidimo i razne oblike manipulacije, gruminga (uspostavljanje odnosa poverenja i emocionalne povezanosti između djeteta i odrasle osobe, s ciljem vrbovanja i iskorištavanja u seksualne svrhe) do same pedofilije. Taj odnos, između ostalog, prikazan je kroz časove vožnje koji tetak daje djevojčici, a u kojem je oslikan nimalo jednostavan odnos dva lika. Upravo je automobil mjesto kasnije traume, ali i borbe i suočavanja u zrelijim godinama.
U predstavi nisu prikazane scene iskorištavanja, već je narativom glumaca, uz pomoć intenzivne muzike, ostavljeno gledaocima da kreiraju ostatak u svojoj glavi stvarajući nervozu i naboj.
Sama režiserka Tara pojasnila je da joj je kao inspiracija za muziku u predstavi poslužio film "The Zone of Interest" (Zona interesa), koji je upravo, znaju oni koji su gledali, kreirao isti efekat u scenama za koje nije bilo potrebe da se prikažu iako su svi naslućivali šta se događa.
Autorka teksta ponudila je obe strane priče, kako žrtve tako i one druge, pokušajući da iskopa razlog i objašnjenje zašto su stvari ispale onakve kakve jesu, konstantno izazivajući kolebanje kod publike.
"Kako sam naučila da vozim" na Zapletu: Savremena "Lolita" koja izaziva grč u stomaku (FOTO)
Režiserka Tara Manić osvrnula se na proces kreiranja predstave i selekcije glumaca do samog adaptiranja teksta.
"Ova predstava je rađena po matičnom Beogradu i njena scena predstavlja salonski stan. Na neki način ona drugačije komunicira u tom dijelu intimnog prostora. Tako je došlo do scenografskog i svih daljih rješenja u predstavi. Smatrala sam da je ovu temu važno otvoriti i da ga beogradski repertoar nije opipao na adekvatan način. Tako je došlo do teksta koji nikad nisam imala priliku da gledam u Srbiji", rekla je ona.
Glumac Svetozar Cvetković rekao je da je od ranije bio upoznat sa tekstom o predstavi i da nije mnogo razmišljao da li da prihvati ulogu.
"Ja sam prije 25 godina, kada sam imenovan za direktora pozorišta, imao priliku da vidim ovaj tekst, dao sam da ga prevode ali nisam uspio da ga adaptiram. Prije 25 godina bilo je teško prelomiti da se odigra ovakva tema i radnja i pronaći glumce mogli da igraju ovo. Kada sam prije godinu dana čuo da bi Tara to radila, znao sam o čemu se radi. Shvatio sam da je ta tema je posala svakidašnja. Mislio sam da može da izazove dobru reakciju kod publike", rekao je.
Osvrnuo se i na veliko interesovanje banjalučke publike za predstavu koja je na kraju odigrana u dva termina.
"Mi smo po prvi put večeras igrali predstavu za predstavom. Drago nam je kada publika ima interakciju sa nama. Kada nas shvata i kada je boli. Kada ne može da uspostavi stav prema nama na crno-bijelom nivou nego kada ih to prelama", zaključio je on.
Marta Bogosavljević proglašena je glumicom večeri a na okruglom stolu otkrila je proces pripreme za lik Malecke.
"Relativno sam bliska godinama koje igram i mogla sam da izvučem određenu zrelost u svakom tom periodu. Ja sam ovu situaciju ranije zamišljala drugačije u smislu da nepoznata osoba dođe u park pa ti uradi nešto što nisi želio, međutim to nije tako. Ova vrsta je mnogo opasnija. Priča je nastala po istinitom događaju. Autorka ga je napisala u 30-im godinama kada joj se učinilo da vidi mrtvog strica u autu. Želim da poručim svima koji su preživjeli sičnu priču da su mnogo jaki i da je moguće to prevazići. Naša predstava za to postoji kao poruka. Srce je jako. Stvar je uma, želje i volje i kada vrijeme prođe da sa tim nastavimo i da nas ta priča ojača", poručila je ona.
Treće takmičarske večeri na festivalu "Zaplet" odigraće se još jedna predstava iz Beograda – "Kramer protiv Kramera", a nakon okruglom stola na programu je i razgovor sa glumcem Ljubišom Savanovićem.
(MONDO)