Ni književnost nije pošteđena teorija zavjera, koje su jako popularne danas, ali su stare vjerovatno koliko i ljudsko društvo. Donosimo neke od najpoznatijih i najzanimljivijih misterija i teorija.
Jedna od prvih književnih misterija vezana je uz pitanje autorstva Ilijade i Odiseje, poznato kao Homerovsko pitanje, koje akademsku zajednicu zaokuplja već gotovo 200 godina.
To pitanje obuhvata sumnje o identitetu Homera, autorstvu spomenutih epova, te njihovoj istorijskoj autentičnosti. Iako se korijeni ove teme protežu iz klasične antike, ona pravi procvat doživljava među naučnicima i istoričarima u 19. i 20. stoljeću. Ključna pitanja ove rasprave su: Ko je Homer, da li je Ilijadu i Odiseju napisao jedan pjesnik ili više njih i koliko su stari najstariji pouzdani elementi homerovske poezije. Dokazi o Homerovom postojanju su oskudni, gotovo legendarni.
U Aleksandriji su se razvile dvije škole mišljenja o Homerovu porijeklu. Prva, separatistička struja, tvrdila je da su epove stvorili različiti autori zbog razlika u stilovima i temama. Druga struja bila je uvjerena da je autor ipak bio jedan jedini pjesnik.
Fransoa Hedelin smatrao je da Homer nije postojao, te da su epovi zapravo zbirke usmenih priča. Đanbatista Viko, s druge strane, vidio je Homera kao simbol grčke kulture, kome je pripisivao ogroman kulturni značaj. August Volf potvrdio je tezu o nepostojanju Homera, tvrdeći da su Ilijada i Odiseja rezultat usmene tradicije.
Moderni filolozi pružaju novu perspektivu na ovo pitanje. Umjesto da se fokusiraju samo na autorstvo, oni naglašavaju važnost analize Homerove upotrebe usmene predaje, otvarajući prostor za drukčiji pristup razumijevanju njegovih epova.
Druga književna misterija, slična prethodnoj, odnosi se na pitanja autorstva, ali u kontekstu Vilijama Šekspira. Iako postoje brojni dokazi koji potvrđuju ideju da je Šekspir autor svojih djela, u 19. vijeku počele su se pojavljivati teorije prema kojima je iza njegovih djela stajao identitet drugog pisca. Iako su šekspirolozi ove tvrdnje većinom odbacili, neke od najzanimljivijih teorija još uvijek izazivaju polemike.
Godine 1856. Vilijam Henri Smit iznio je teoriju prema kojoj je Frensis Bekonn, zahvaljujući svom pravnom obrazovanju i iskustvu na dvoru, bio autor djela pripisanih Šekspiru. Orvil Vord Oven proširio je ovu ideju, tvrdeći da su Bekonove skrivene poruke unutar drama otkrile njegovo autorstvo i kraljevsko porijeklo, ali njegovi pokušaji da pronađe fizičke dokaze nisu urodili plodom. Uprkos ovim teorijama, Bekonova dramska djela ne dostižu nivo Šekspirove umjetničke vještine, a naučne greške u Šekspirovim djelima dodatno osporavaju ideju da ih je napisao obrazovani čovjek poput Bekona.
Postoji i teorija prema kojoj je Edvard de Vere, 17. grof od Oksforda, autor Šekspirovih djela. Ovu teoriju 1920. godine iznio je Džej Tomas Luni, tvrdeći da Oksfordovo obrazovanje i dvorsko iskustvo odgovaraju sadržaju Šekspirovih drama. Iako se teorija temelji na pretpostavci da Šekspir nije imao formalno obrazovanje, Oksfordova smrt 1604. godine, prije nego što su napisani mnogi Šekspirovi kasniji radovi, čini ovu teoriju teško prihvatljivom.
Oksfordijanci se slažu da je de Vere autor, ali razilaze se u detaljima. Prema zagovornicima teorije princa Tudora, Oksford i Elizabeta I. imali su tajnu vezu koja je rezultirala rođenjem Henrija Wrioteslija, 3. grofa od Sauthemptona, čije je kraljevsko porijeklo Oksford "otkrio" u Šekspirovim djelima. Ekstremnija verzija ove teorije tvrdi da je Oksford bio i Elizabetin sin, čime postaje Sauthemptonov otac i polubrat.
Osim ovih teorija, postoje i druge zanimljive hipoteze, poput teorije da je Šekspir bio žena, teorije prema kojoj je djela stvorila grupa autora, pa čak i teorija da je bio vanzemaljac.
Posljednja misterija koji nas intrigira veže se uz nestanak Agate Kristi. Naime, poznata autorka krimića, nestala je 3. decembra 1926. godine, nakon što je napustila svoj dom u Berkširu, u Engleskoj, i to pod misterioznim okolnostima. Njezin napušteni automobil pronađen je sljedećeg jutra, a u njemu su bile sve njene stvari, što je izazvalo potragu koja je trajala čak 11 dana. Kasnije je pronađena u Harogejtu, gdje je patila od amnezije, ali razlozi njezinog nestanka ostali su misterija.
Postoje razne teorije o njenom nestanku. Prva je ta da je posrijedi bila osveta mužu. Kristi je možda inscenirala svoj nestanak kako bi kaznila svog nevjernog muža Arčija i poremetila mu planove s ljubavnicom.
Druga je teorija da je pokušala izvršiti samoubistvo. Kristi je navodno prolazila kroz lične gubitke i mentalne izazove, a neki vjeruju da je njezin nestanak bio neuspjeli pokušaj samoubistva koji je rezultirao privremenom amnezijom.
Treći smatraju da je patila od disocijativne fuge, rijetkog stanja uzrokovanog emocionalnim traumama, što je dovelo do lutanja bez sjećanja na svoj identitet. Na kraju, tu su i oni koji tvrde da je književnica inscenirala svoj nestanak kao pametan marketinški potez kako bi unaprijedila svoju karijeru, što joj je i uspjelo jer je učinilo prepoznatljivom.
(MONDO/Booksa)