Iako nije željela da komentariše zašto ne bi primila nagradu od države Srbije, kaže da Srbima svugde u svijetu nedostaje ljudskosti...
Kontroverzna umjetnica gostujući u šouu kod Ivana Ivanovića kaže da se poslije 37 godina od kada je otišla iz Beograda, ništa nije promijenilo na pozitivno, ali joj je drago što joj je Alfa univerzitet Braće Karić dodijelio titulu počasnog profesora i nagradu za kulturu i umjetnost.
"Dopada mi se se koncepcija Karić fondacije, jer je privatna i sa takvima nikad nisam imala problem. Da je državna ja ne bih došla", rekla je Marina.
"Zašto?", logično pitanje koje je Ivanu bilo "na vrh jezika", ali Marina ga je preduhitrila i rekla da ne želi ovu konstataciju da obrazlaže.
Slično je bilo i sa pitanjem da li je Srpkinja, Beograđanka ili Crnogorka: "Nisam se osjećala ni Srpkinjom, ni Crnogorkom, ja sam rođena u Jugoslaviji. Poslije raspada, u Srbiji su me izbjegavalali, ali su mi se Crnogorci izvinili, dali mi pasoš, nagradu za životno djelo i rekli da sam veća od Crne Gore".
Marina kaže i da je problem srpskog društva generalno ti što ne cijeni svoje velikane, a kao primjer je navela Muzej Nikole Tesle koji je nazvala katastrofalnim i Oliveru Katarinu koja bi, kaže, u nekoj drugoj zemlji bila cijenjena kao Elizabet Tejlor, ali ne i u Srbiji.
"Šta znači srpski mentalitet i šta se to kod nas dešava, to morate da se zapitate. Nama i ovde i u inostranstvu fali ljudskosti i za 37 godina ovde se ništa nije promijenilo, ista priča, ista pića, ista nezadovoljstva. Ništa se ne dešava..."
Međutim, priznala je da su joj nedostajali boza, žito, pihtije, ajvar, pasulj prebranac, ćevapčići, leksovačka pljeskavica, sarmice...
Možda nešto od toga se nađe i u njenom narednom performansu koji je već počela da priprema, ali o njemu ne želi da govori jer je sujevjerna.
(Mondo)