Dramskom piscu Dušanu Kovačeviću pripala nagrada "Zoran Radmilović" za životno djelo u okviru festivala "Dani Zorana Radmilovića" u Zajačeru.
U obrazloženju žirija, koji je radio u sastavu: Božidar Ðurović, Geroslav Zarić i Vladimir Ðuričić, navedeno je da je Kovačević "jedan od trojice najznačajnijih srpskih komediografa uz Jovana Steriju Popovića i Branislava Nušića".
"Vrsni poznavalac našeg mentaliteta, uspio je da se na istinski artificijelan način, u vremenima koja nisu bila naklonjena slobodoumlju, obračuna sa svim našim manama, da ih uz visok stepen empatije i humora ''servira'' publici tako da svijest o njima izazove visoku katarzu, koja je nesporno temelj ozbiljne literature", ocijenio je žiri.
Činjenica da Kovačević postaje prvi laureat nagrade za životno djelo, koja nosi ime Zorana Radmilovića, ima višestruku simboliku, navedeno je u saopštenju Pozorišta Timočke krajine "Zoran Radmilović".
"Zoran je, uz Danila Batu Stojkovića, na najbolji način afirmisao Kovačevićevu literaturu. Alhemija kojom su ovi velikani stvarali zlatna poglavlja našeg teatra i filma, neponovljiva je, uzbudljiva i veličanstvena. Zato, ova nagrada nema ambiciju da verifikuje ono što je, inače, očigledno. Ona pokušava da na simboličkoj ravni poveže dva pozorištnika, koja služe na čast našem narodu", istakao je Božidar Ðurović, obrazlažući odluku žirija.
Nagrada je Kovačeviću uručena sinoć u zaječarskom pozorištu prije izvođenja njegovog komada "Kumovi", a akademik je rekao da mu ona znači izuzetno mnogo, zato što je sa Radmilovićem proveo decenije u prijateljstvu i radu.
"I sad kad mu budu rekli da sam ja ovo dobio, reći će samo ''ma ajde''... Meni je jako žao što večeras primam njegovu nagradu. Bilo bi bolje da se večeras vidimo, ali sudbina je bila takva da sad imam njega kao uspomenu. Da ga citiram, reći ću žiriju ono što bi on rekao: ''niste trebali''", zahvalio je Kovačević na priznanju.
Nagrada "Zoranov brk" pripala je Predragu Mikiju Manojloviću za bravurozno tumačenje uloge Milana u predstavi "Kumovi".
"U ovom trenutku nagrada budi u meni sjećanja na neke trenutke sa Zoranom koje sam imao. Strašno mi je žao što nisam igrao sa njim. To je bio splet okolnosti. On je želio jednom da igramo zajedno i napisao je jedan komad koji se zvao ''Baš čelik''. Pamtim to kao jedan od svijetlijih trenutaka, jer je on želio da radi sa mladima", ispričao je Manojlović.
(Tanjug)