Izložbu o načinu odvijanja popisa u Sarajevu u vrijeme Austro-Ugarske 1910.godine otvorena je u četvrtak u Istorijskom arhivu Sarajevo.
Popisi stanovništva nekad nisu bili kao ovi danas. Detaljnost popisa u vrijeme Austro-Ugarske 1910. godine fascinira, a kako tvrde autori izložbe ovih spisa, popis nije tad kao sad predstavljao tek puko etničko prebrojavanje.
„Popis je faktički u BiH postao predmet izjašnjavanja po kojoj nacionalnosti ko kome pripada, način prebrojavanja. A upravo to popis ne smije biti, popis je pregled društvenog i ekonomskog stanja jedne države“, tvrdi Haris Zaimović, direktor istorijskog arhiva Sarajevo.
Jedna od autora ove izložbe izložbe, koja je izložena u Busa Bezistanu na Baš-Čaršiji, Almira Alibašić –Fideler, smatra da su ovi spisi jako bitni za građane, da bi znali kako se nekad popisivalo stanovništvo posebno Sarajeva.
“Nije bilo izjašnjavanja po principu Bosanac, Hercegovac, tada je bio takav period da nije bilo ni takve rubrike. Pisala se državna pripadnost, a ona se mogla vidjeti popisom mjesta rođenja kao i mjesta zavičaja građana“.
Izložbom je predstavljen način odvijanja posljednjeg popisa stanovništva u Sarajevu za vrijeme Austro-Ugarske 1910. godine koji je bio i najdetaljniji do tada urađeni popis, a radio se istovremeno kada i popis u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji i Evropi. Međutim, autori ove izložbe o popisu stanovništva tvrde da nam je 1925.godina bila silazna godina kada su popisi stanovništva u BiH u pitanju. I te daleke 1925.su bili vanredni popisi rađeni zbog izbora, okarakterisani ponovo kao puko prebrojavanje.
„Tada se popisivalo i važnost se pridavala stanju domaćinstva, objekta, to je svrha popisa, pratila se brojnost, pismenost, obrazovanost, poslovni status, sve ono što je bitno za sva domaćinstva“, upoređuje Zaimović popise nekad i sad i njihovu važnost.
Ova se izložba, inače, javnosti prezentuje po drugi put, pitanje je da li zbog trenutne zbunjenosti naših građana uoči popisa u aprilu naredne godine:“ Svakako da su ljudi zbunjeni u velikoj mjeri. Međutim, zahtjevi od ljudi su nam pristizali zbog interesovanja za ove spise popisa kako bi vidjeli korijene svoje porodice, kako bi utvrdili svoje pretke i njihova izjašnjavanja“, odgovara nam na pitanje autorka Alibašić da li je naš narod zbunjen u potrazi kako se izjasniti na predstojećem popisu.
„Nadamo se da će novi popis i osobe odgovorne za njega uzeti za primjer ovaj ozbijni, predantno rađeni popis iz 1910.“, rekao je jedan od posjetitelja izložbe.
Dakle, suština popisa su statistike, popis je stub izrade dugoročnog plana razvoja jednog društva, jedne države. Međutim, to danas nije tako, tvrdi i sam direktor Istorijskog arhiva Sarajevo.
“Mi smo loši đaci kada je u pitanju istorija. Ne učimo na greškama, a materijala imamo što je najžalosnije.“
Nalazimo se u ćorsokaku kada je popis stanovništva u pitanju. Ipak, autori se nadaju da će njihova izložba barem donekle razjasniti sve komplikacije oko popisa stanovništva uzrokovane aktuelnim pričama oko popisa sledeće godine u aprilu.
Iz kućnih listi se tako može saznati da je Gavrilo Princip kao posteljaš (vjerovatno podstanar) živio te godine u Kotaru Koševo II Mahala Ćemal-bega (ulica Jezero), kao i kućne liste biskupa Štadlera koji je živio u Mahali Latinluk, Safvet-bega Bašagića nastanjenog u okrugu Kovači.
Izložba je organizovana povodom obilježavanja Dana arhiva i arhivske službe u Bosni i Hercegovini,
(Erna Saljević, MONDO)