Godišnjica smrti Meše Selimovića

Selimović je rođen 1910. godine u Tuzli, gdje završio osnovnu školu i Gimnaziju, a u Beogradu Filozofski fakultet - Odsjek za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost.

Radio je kao profesor Građanske škole, a 1936. postavljen je za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.

Tokom Drugog svjetskog rata u Tuzli je hapšen zbog saradnje sa Narodnooslobodilačkim pokretom. U Beograd je preselio 1944. godine i tamo je obavljao značajne funkcije u oblasti politike i kulture.

Od 1947. godine živio je u Sarajevu i radio kao profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor Bosna-filma, direktor Drame Narodnog pozorišta, glavni urednik Izdavačkog preduzeća "Svjetlost".

Nakon penzionisanja 1971. godine vratio se u Beograd, gdje je i umro 11. jula 1982. godine.

Selimović je obavljao i dužnost predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, dobio je počasni doktorat Univerziteta u Sarajevu, a bio je i redovni član ANUBiH i SANU.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada /1967/, Goranova nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967), Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH, nagrada AVNOJ-a, te Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1962).

Selimovićev književni opus utkan je u centar književnosti u BiH, ali, na autorovo insistiranje, pripada i srpskoj književnosti.

"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u BiH, kojem takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom", napisao je Selimović 1976. godine u pismu Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Njegova djela su: "Uvrijeđeni čovjek", "Prva četa", "Tuđa zemlja", "Noć i jutra", "Tišine", "Magla i mjesečina", "Eseji i ogledi", "Derviš i smrt", "Za i protiv Vuka", "Tvrđava", "Djevojka crvene kose", "Ostrvo", "Sjećanja", "Krug".

Čuveni Selimovićevi citati: "Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno živo biće"; "Svakome ću priznati pravo da me prevari – osim prijatelju"; "Razuman se hrani da živi, a lud živi samo da se hrani i goji"; "Kad mi je teško, bježim u samoću; kad mi je još teže, tražim dobre ljude"; "Nezadovoljstvo je kao zvijer: nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača"; "Zlo se samo snagom dokazuje, sve ostalo pameću"; "Znanje ljudsko je neznatno, zato pametan čovjek ne živi od onoga što zna".

(Srna)