Stefani Dejli sa Oksforda otkrila zašto istraživači nisu nikada otkrili lokaciju jednog od sedam svjetskih čuda - tražili su ga na pogrešnom mjestu.
Viseće vrtove Vavilona izgradio je kralj Nabukodonosor II za svoju ženu Semiramidu. Proglašeni su za jedno od sedam svjetskih čuda zbog terasa sa vodopadima, plutajućim biljkama, potocima i hiljadama vrsta cvijeća koje su "oduzimale dah svakome ko ih je vidio".
Izgrađeni su oko 600. godine prije nove ere, ali su mnogi vjerovali da su tekstovi koji ih opisuju "pričaju priču", odnosno da su Viseći vrtovi samo mit pošto nije bilo fizičkih dokaza o postojanju ovog arhitektonskog čuda.
Istraživači su vrijedno tragali za ovim svjetskim čudom na mjestu drevnog Vavilona u Iraku, a trebalo je da gledaju nekih 500 kilometara dalje! U drevnom gradu Ninivi, kaže Stefani Dejl.
Ona tvrdi da pažljivo proučavanje tekstova na klinastom pismu pokazuje da se takozvani Semiramidini vrtovi nisu nalazili u Vavilonu, već 560 kilometara sjevernije - u drevnoj Ninivi. Stefani Dejli je do ovog otkrića došla proučavajući drevne tekstove koji se čuvaju u Britanskom muzeju.
Prema starim tekstovima, nastalim mnogo poslije izgradnje vrtova, Nabukodonosor II ih je sagradio za svoju ženu Semiramidu. Ipak, u tekstovima koje su pisali sam vladar i njegova žena nema ni pomena o vrtovima.
Zbog toga je dr Dejli riješila da podrobnije prouči tekstove i otkrila je tekst u kojem se pominje asirski vladar Senaherib, koji je živio vijek prije Nabukodonosora, a osim njega pominju se palata u Ninivi i bašta opisana kao "čudo za sve ljude".
Senaheribov unuk Asubanipal je navodno čak i nacrtao viseće vrtove na zidu palate.
Dejlijeva je u dokumentarcu "Findig Babylon's hanging garden" uporedila drevne i savremene mape kako bi pokazala tačnu lokaciju vrtova, odnosno ruševina palate u kojoj je živio asirski vladar.
Ona tvrdi da je grad Ninevah bio poznat kao Novi Vavilon, što je dovelo do greške da mislimo da su vrtovi bili u Vavilonu.
(MONDO, foto: Guliver/Getty images/Thinkstock)