Den Braun: Volio bih da sam Robert Langdon

Braun tvrdi da bi najviše volio kada bi bio glavni junak svojih romana Robert Langdon.

Den Braun (45), autor brojnih bestselera i bivši profesor engleskog jezika počeo je karijeru kao muzičar. Neuspješno, ali opet dovoljno dobro da izda CD "Anđeli i demoni" po kojem jedan od njegovih romana nosi ime.

Proučio je više od stotinu knjiga sa najrazličitijim temama - od tajnih rituala slobodnih masona, drevne organizacije među čijim članovima su bili i osnivači SAD, Džordž Vašington i Bendžamin Frenklin, do najnovijih otkrića na polju noetičke nauke, čiji poklonici vjeruju da ljudska misao može uticati na svijet koji nas okružuje, a koja je okosnica njegovog posljednjeg romana.

"Zbog ogromne količine informacija bilo mi je potrebno toliko mnogo vremena da napišem 'Izgubljeni simbol'", rekao je Braun za "Novosti".

Radnja novog romana odvija se u tajnim grobnicama i tunelima Vašingtona i prati Braunovog junaka Lengdona dok pokušava da spasi prijatelja. Riječ je o visokorangiranom masonu koga juri tetovirani manijak, opsjednut željom da otkrije duboko skrivene tajne koje pružaju neslućenu moć. O njegovoj strasti da piše o masonima, njihovim obredima inicijacije i tajnama koje čuvaju, Braun kaže:

"Živimo u svijetu u kojem se ljudi međusobno ubijaju oko pitanja boga, i toga čija je verzija tačna. Masoni u svoje redove prihvataju hrišćane, muslimane, Jevreje, hinduse, budiste, pa čak i one koji i ne znaju kako da nazovu svoju religiju. Od njih traže da se ponašaju kao braća, da stanu rame uz rame i kažu: 'Hajde da zaboravimo semantiku, da ne brinemo o tome kako nazivamo boga. Hajde da ga jednostavno zovemo Veliki tvorac univerzuma i složimo se da svi vjerujemo u neku višu silu'. Divim se toj univerzalnosti i otvorenosti duha. Oduvijek su me zanimala tajna društva, naročito masoni koji imaju vrlo zanimljive tajne rituale. Na početku romana sam opisao jedan takav ritual".

Masona je bilo i u njegovoj porodici. "Sada ne, ali u prethodnoj generaciji ih je bilo mnogo. U stvari, to se može reći za mnoge Amerikance. Krajem 19. i početkom 20. veka masoni su bili veoma, veoma moćni. Mnogi su bili masoni".

Što se tiče njegovih romana, uvijek su izazivali kontroverzu. Vatikan je osudio njegov roman "Da Vinčijev kod" riječima da "pokušava da diskredituje i oslabi hrišćanstvo", tako da je uvijek postavljano pitanje "koliko ima istine u njegovim romanima"?

"Sve što ima veze sa naukom je istinito, sve lokacije su prave. Zaista postoji Centar za podršku Smitsonovom muzeju u kojem se nalaze ogromna lignja, meteorit, vet pod, pod pet i sve to. Sve lokacije, zgrada na Kapitol hilu i spomenik Vašingtonu, sva ta različita mjesta zaista postoje. Svi opisani rituali su stvarni, kao i istorija masona. Međutim, ne postoji osoba koja se zove Piter Solomon. On nije imao sina Zakarija koji je završio u zatvoru. Svi likovi su izmišljeni ali svijet u kojem se kreću je stvaran. Ne čitam mnogo beletristiku, jer želim da što više naučim o stvarnom svijetu. Zato pišem knjige iz kojih ću i sam nešto naučiti".

Radnja novog romana je, umjesto u Pariz ili Italiju, odnosno Vatikan, smještena u Vašington.

"Želio sam da napišem knjigu koju bih i sam poželio da pročitam. Za mene, Vašington posjeduje istu draž kao Pariz ili Rim. Vašington ima divnu arhitekturu, hramove, katedrale, tunele, kripte... Sama činjenica da se sve to nalazi u jednoj relativno mladoj zemlji kao što su SAD, čini ga još uzbudljivijim i šokantnijim. Iz prvih izvještaja koje dobijam iz inostranstva od ljudi koji su pročitali 'Izgubljeni simbol' vidim da to i njih šokira i uzbuđuje. Da sve djeluje egzotičnije upravo zato što se dešava izvan Evrope".

Den priznaje da je "djelić sebe" utkao u glavnog junaka Roberta Langdona i da bi volio da bude kao on.

"Mislim da je Lengdon čovjek kakav bih ja želio da mogu da budem. Mnogo je pametniji od mene, njegov život je daleko zanimljiviji, hrabriji je od mene. Ali, naša zajednička strast su simboli, antička istorija, misticizam. Svojevremeno mi je neko postavio slično pitanje i ja sam odgovorio: ' Pa, znate, Lengdon je mnogo pametniji od mene'. Ta žena mi je tada odgovorila: 'Kako je to moguće kada ste sve što on izgovara vi morali da smislite? Kako je onda on pametniji od vas?' Morao sam da joj predočim da kada Lengdon posmatra neku sliku i kao iz rukava sipa najrazličitije podatke o njoj, meni je trebalo dva dana da istražujem da bih taj dio napisao. Dakle, on jeste mnogo pametniji od mene. Ali, zabavno je pisati o njemu".

Na kraju, Braun je otkrio i da li je religiozan. "Sebe smatram duhovnim bićem. Kada razmišljam o sebi uvijek mislim da tu sav posao još nije završen. Svaki dan donosi nešto novo, a kada pišete romane kao što su 'Da Vinčijev kod', 'Anđeli i demoni' i sada 'Izgubljeni simbol' morate mnogo da razmišljate i učite o religiji, duhovnosti i istoriji misli. Kada bi ono što sam naučio mogao da sabijem u samo jednu ideju rekao bih da, uprkos postojanju naizgled sasvim različitih religija, svi vjerujemo u isto. Zaista me zapanjuje činjenica da smo spremni da ratujemo i da se opterećujemo predrasudama zato što jedni boga nazivaju ovako a drugi onako. Na kraju krajeva, sada se krećemo ka univerzalnoj duhovnosti. Vidjećemo šta će se dogoditi, ali nadam se da ćemo dovoljno sazrijeti da shvatimo da svi, manje više, vjerujemo isto. Bez obzira na kom kraju planete se nalazili ili kojim jezikom govorili, svi imamo ista nadanja, snove i želje. Religija je, u suštini, plod naše želje za redom u haotičnom univerzumu. Svi smo došli sa nešto drugačijom pričom, ali sve one služe istom cilju.

(MONDO)