Aleksandar Denić: Guru za pop art i narodnjake

Aleksandar Denić likovni je stvaralac iz Beograda koji je u zadnje četiri godine prešao put od anonimnog fizičkog radnika u skladištu, do prave umjetničke senzacije.

Veliki dio njegovih radova posvećen je narodnoj muzici i estradnim zvijezdama, jer kako kaže, veoma rado sluša i poštuje narodnu muziku i njene izvođače, a svojim djelima nastoji da ispravi nepravdu višedecenijeskog negiranja kvaliteta ove vrste muzike.

Aleksandar Denić rođen je u Beogradu 1983. godine, gdje je završio srednju dizajnersku i višu školu likovne i primjenjene umjetnosti, smijer aranžer dekorater. Na početku razgovora za MONDO zamolili smo ga da nam kaže nešto o svojim slikarskim počecima u skladištu.

"Jako me je zanimalo da slikam lica, ali nikad nisam bio pretjerano vješt. Imao sam periode poslije više škole kada nisam ništa slikao i crtao. Onda sam se zaposlio u magacinu brze pošte 2007. godine i od tada do 2013. godine radio po raznim brzim poštama na utovaru i istovaru robe.

Taj posao mi se svidio, a kada sam vidio da moji vršnjaci sa više škole i akademije rade u umjetnosti, počeo sam i ja da polako slikam. Radio sam portrete, uglavnom na kartonu, poznatih ličnosti i predsjednika, da bih ohrabrio sebe i kolege sa posla. Tu su bili Valderama, Staljin, Lukašenko, Tesla, Ho Ši Min, Staljin, Putin, Severina..."

MONDO: U tvojim slikama zajedno se "druže" estradne zvijezde, sveci, crkveni velikodostojnici, političari... Kako je došlo do toga? Da li se možda neko sa tvojih slika našao uvrijeđen zbog tog pristupa?

"Trudim se da sve što utiče na mene i pozitivno i negativno bude na mojim slikama. Ponekad se na istoj slici nalaze ličnosti koje volim sa ličnostima koje ne volim. Pretpostavljam da neko može da se naljuti, ali uglavnom su pozitivne reakcije. Na kraju i ja vidim da sam možda pretjerao i nekog ocrnio, ali valjda sam zbog pristupa i živog slikanja zabavan, tako da sama poruka slike biva na drugom mjestu poslije zabavnosti same slike, kao slike zbog slike."

Vorhol bi odlijepio na Brenu

MONDO: Tvoja djela pomalo podsjećaju na radove Endija Vorhola... Da je, recimo hipotetički, Vorhol rođen negdje u Srbiji, na primjer u Leskovcu, on bi vjerovatno slušao narodnjake i crpio inspiraciju iz njih. Šta misliš - koji izvođači narodne muzike bi ga naročito privukli?

"Vjerovatno bi ga najviše privukla Brena, a sigurno bi isto volio i Cecu i Karleušu. Možda bi mu se više svidjele nove zvijezde, Aca Lukas na primjer, a starije kao Tozovac ili Toma Zdravković bi ga manje privlačile."

MONDO: Na srpskoj Vikipediji u članku o novokomponovanoj narodnoj muzici piše: "U muzičkom smislu, novokomponovana narodna muzika ne predstavlja nikakvu vrijednost. Odlikuju je varijacije na teme melosa čitavog Balkana, ali i Turske, Bliskog istoka, pa čak i Indije, prilagođene često veoma skromnim vokalnim mogućnostima izvođača, kao i neumjereno korišćenje efekata. Tekstovi su najčešće banalni i obiluju patetikom...." Kako komentarišeš ove tvrdnje?

"Meni ne smetaju uticaji na narodnu muziku sa raznih strana, zato što ih je uvijek bilo, muzika se stalno mijenja, možda se i meni neće svidjeti neke pojave u budućnosti. Problem je što je ta ideja da je nova narodna muzika manje vrijedna od neke druge kod nas uzeta zdravo za gotovo i ljudi je po automatizmu ponavljaju i grade mišljenje prema toj teoriji, a ne razmišljaju ili ne čuju varijacije.

Ja volim novokomponovanu narodnu muziku i ne mislim da se u njoj koriste glupi efekti ili da su tekstovi glupi, borim se za nju i cilj mi je da ta muzika postane dio vrhunske kulture, isto kao klasična muzika."

Izvor: Aleksandar Denić/MONDO

MONDO: Koliko sam mogao da upratim na tvojoj fejsbuk stranici, u zadnje vrijeme dosta radiš u formi svojevrsnog stripa... Koje te teme okupiraju trenutno? Možeš li da živiš od svoje umjetnosti?

"Imam sve više odličnih ideja, radom se treniram, onda postajem dobro raspoložen i tako se rađaju još bolje ideje. Na primjer, često kombinujem kineske generale sa pjevačima i glumcima.

Zadnjih par mjeseci uspijevam da zaradim pare od svoje umjetnosti, dokle će to da bude, vidjeću. Plan mi je da radim samo umjetnost, a ovih mjeseci to mi baš ide."



MONDO: Kakav je tvoj odnos prema internetu, društvenim mrežama, fejsbuku? Negdje sam nedavno pročitao da je fejsbuk danas, u stvari, jedini pravi narodni jezik...

"Meni društvene mreže jako pomažu u radu i naravno da predstavljaju narodni jezik, ali se i ne razlikuju mnogo od realnog života."

MONDO: Možeš li, za čitaoce u Banjaluci i BiH, da opišeš malo atmosferu i kažeš nešto više o Fijuk sajmu u klubu Matrijaršija u Zemunu, u čiju si organizaciju uključen?

"Od kad sam upoznao tu ekipu, moja umjetnost cvjeta. To je ekipa koja se bavi sito štampom, neki od članova ekipe su se dugo bavili stripom i organizacijom svirki, oni organizuju i festival Novo doba u Beogradu, gdje ima raznih dešavanja, od sito štampe, raznih umjetnosti, stripa, koncerata...

Matrijaršija je mjesto u Zemunu gdje se nalazi radionica sito štampe. Tamo ponekad slikam i pripremam izložbe, takođe dolaze i umjetnici sa raznih strana i tamo rade ponešto. Meni omiljeno je što ekipa organizuje jednom mjesečno 'Kafanu', gdje se puštaju narodnjaci i biraju muzičke želje i pjevaju narodnjaci."

MONDO: Nedavno si dobio nagradu "Pohvala" za doprinos sceni savremene vizuelne umjetnosti u Srbiji. Šta za tebe znači ta nagrada?

"To me je oduševilo, dobio sam glasove publike. Bila je organizovana aukcija, gdje je 70 umjetnika doniralo svoje radove. Neki od njih su ušli u prijedlog za dobijanje nagrade i svako ko je bio na aukciji imao je listić za glasanje, gdje je bilo predloženo tridesetak umjetnika. Ja sam dobio najviše glasova.

Realno, moralo je da se desi kad-tad da dobijem neko priznanje, jer se lavoski borim da nešto naslikam!"

Nema šta, Aci Deniću želimo još puno uspjeha u budućnosti, kao i da nas još dugo usrećuje i uveseljava svojim radovima! Više Denićevih djela pogledajte na njegovom Facebook profilu.