Umjetnik Radovan Kragulj, koji je među prvima u svijetu "oživio" mecotintu, za MONDO priča o toj zaboravljenoj tehnici, izložbi u Banjaluci, projektu "Pojata", odlasku mladih u "bijeli svijet"...
U Galeriji ANURS u Banjaluci od 4. maja postavljena je retrospektiva grafike u tehnici mecotinte, u svijetu poznatog multimedijalnog umjetnika Radovana Kragulja, koji živi i radi u Parizu, a rodom je iz okoline Prijedora.
To je bila odlična prilika da popričamo sa ovim svestranim umjetnikom, koji nakon završene Likovne akademije u Beogradu 1962. godine odlazi u London, gdje je imao i prvu samostalnu izložbu. Tu je nastavio da živi deceniju i po, da bi se sedamdesetih preselio u Pariz.
Od tada pa do danas, ovaj svestrani slikar, rođen u Velikom Palančištu kod Prijedora 1935. godine, bavi se grafikom, instalacijama, objektima, ambijentalnom umetnošću... Izlaže širom svijeta, a njegova djela postala su dio zbirki najeminantnijih muzeja u Londonu, Njujorku, Parizu.
Razgovar smo vodili u bašti jednog bara u Banjaluci, Kragulj je govorio tiho i mirno, a nekako se činilo da vremešni slikar svojom pričom usporava vrijeme i čini ga gušćim i ljepšim...
Iako već zakoračio devetu deceniju života, zadržao je dječiju radoznalost i radost života, a na sva pitanja odgovarao je sa puno skromnosti, ali i entuzijazma.
Na početku razgovora za MONDO zamolili smo ga da nam nešto više kaže o tehnici mecotinte i izložbi u Banjaluci, koja je otvorena do 4. juna u galiriji ANURS.
"Imao sam priliku da po prvi put vidim mecotintu za vrijeme studentskih dana u Beogradu. Radilo se o izložbi japanske savremene grafike, a među izloženim djelima japanskih umjetnika bile su dvije, tri grafike od Hasegave i Hamagučija. Oduševio sam se tada sa radovima Hamagučija, pa sam odlučio da mu poštom pošaljem jednu svoju malu grafiku, kao novogodišnju čestitku. Nije prošlo dugo vremena i od njega mi je nazad stigla, takođe, mala grafiku, kojom mi je čestitao Novu godinu! Tako smo stupili u kontakt, a ja sam bio presretan.
Zainteresovao sam se tada za mecotintu, ali na Akademiji u Beogradu niko od mojih profesora nije znao tu tehniku. Hasegava i Hamaguči, uz Evansa u Velikoj Britaniji bili su jedini u svijetu koji su je koristili", priča Kragulj.
Mecotinta je otkrivena 1642. godine i bila je u velikoj modi u 17. i 18. vijeku, prije svega u Engleskoj. Posebno su je cijenili zbog mogućnosti transpozicije i difuzije slikanih portreta. Iz mode ju je istisnulo otkriće fotografije, nakon čega pada u zaborav. Kragulj je među prvim umjetnicima u svijetu 60-ih godina prošlog vijeka ponovo oživio ovu zaboravljenu tehniku.
"Nedugo nakon te izložbe japanske grafike u Beogradu dobio sam stipendiju Britanskog savjeta za studije u Engleskoj. Otišao u London, gdje sam upisao jako cijenjenu Central School of Art and Craft, ali ni tu niko od mojih profesora nije poznavao tehniku mecotinte. Morao sam da se snađem sam, pa sam odlazio u Viktorija Albert muzej, gdje sam mogao da vidim didaktički prikaz svih mogućih tehnika. Malo, pomalo, ipak sam uspio da je savladam.
Radio sam u čistoj mecotinti i u kombinaciji sa drugim tehnikama, kao što je duboka štampa, suva igla - koja je slična mecotinti, akvatinti...Izložba koju u Banjaluci imate priliku da vidite obuhvata vremenski period od 1962. pa do 2016. godine, znači preko pedeset godina."
Futuristička "kuruzana"
Osim grafike, Kragulj se između ostalog bavi i projektovanjem umjetničkih objekata, pa su tako posjetioci njegove izložbe, nadavno održane u Prijedoru, mogli da vide veoma interesantan projekat "Pojata", nastao u saradnji sa arhitektom Sinišom Cvijićem.
"Sa Cvijićem radim dva projekta - jedan se zove 'Pojata', a drugi 'Ambar', to su simbolični nazivi za specifične projekte. Krajem ljeta, nakon žetve pojata je služila kao depo za kukuruz, a zbog toga je zovu i 'kuruzana'. Projekat ima ekološki, sociološki i kulturni značaj.
'Pojata' bi trebalo da bude izgrađena na imanju mog sinovca u Velikom Palančištu kod Prijedora, a to je izuzetno fin i prekrasan prostor. Jedan dio objekta je predviđen za restoran tradicionalne, domaće, narodne kuhinje sa tog područja, a drugi dio kao atelje za goste umjetnike. Dodatni dio je galerija koja bi služila za izložbe, sa programom koji bi bio specifičan, vezan za savremene tendencije u umjetnosti, promovisanje ne samo slikarstva nego i literature, filma, itd.
'Ambar' je malo veća skulptura u prostoru, a za razliku od skulptura u klasičnom smislu u tu skulpturu mogli bi da uđete. Objekat bi treba da bude izgrađen u Banjaluci, a kao jedna od mogućih lokacija je livada prema rijeci, iza Ekonomskog i Mašinskog fakulteta... Projekti su još uvijek u formi ideje i prijedloga, a Siniša Cvijić, kao arhitekta, zadužen je za tehnički dio", priča nam Kragulj.
Ogroman problem u RS, BiH i regionu generalno je takozvani "odliv mozgova" u svim sferama, pa tako i u umjetnosti. Radovan Kragulj prošle godine primljen je u Akademiju nauke i umjetnosti Republike Srpske, kao inostrani član, pa smo ga zamolili da nam kaže šta bi mogao da poruči mlađim umjetnicima "željnim svijeta" - da li da ostanu ovde ili da odu?
"Mislim da treba da idu i da se vraćaju. Mislim da je dobro kada se nalaze na dva prostora, jednostavno zbog kreativnog procesa. Ja sam primjetio da na ovom prostoru ima dosta vrijednih stvari, a što se tiče potencijalnih mogućnosti i uslova, to je manje više univerzalno isti problem svagdje.
Specifičnost ovog vremena je deformacija vrijednosti djela. Tržišna vrijednost umjetnosti je dosta poremećena onima koji su u mogućnosti da kupe umjetničko djelo, ljudima koji nemaju kulturu i obrazovanje, kojima se nudi i koji traže nešto što je dopadljivo, takoreći kič...
Danas je sasvim normalno biti na više različitih mjesta, komunicirati, gledati neke šanse za prezentaciju.... Ali opet treba biti vezan za svoje korijene, jer na ovom prostoru ima izuzetno vrijednih stvari. Apsolutno, to je čitavo jedno bogatstvo prirode, okruženja, ljudi, svega!
Treba sve dobro upoznati, sve dobro prepoznati i uklopiti se i izvaditi one najvrednije stvari. Svako ima svoj način gledanja i vrednovanja, za svakog od nas to je jedna vrsta interpretacije šta je vrijedno, a šta nije."
Kragulj je dosada izlagao nebrojeno puta, širom svijeta, ali jedna izložba ostala mu je u naročitom sjećanju. Pred sam rat, u Sarajevu je imao izložbu na koju je doveo dvije krave i uživo demonstrirao mužu mlijeka!
"Već odavno radim na temi prirode, ali u mom slučaju to je vezano za životinje koje su sastavni dio čovjeka i njegovog okruženja. Tada sam došao na ideju da kontaktiram Sarajevsku mljekaru, da dovedu dvije krave sa nekim od svog osoblja, i da se jednostavno obavi muža. Iz Sarajevske mljekare su se vrlo fino odazvali, sve su organizovali, transport, smještaj...
Došla je i jedna lokalna televizija na lice mjesta i sve to prenosila u direktnom prenosu. Pošto je taj dan bio neki državni praznik, nije se radilo, ljudi su to vidjeli na televiziji i poželjeli da dođu, da to vide na licu mjesta, tako da je bilo jako mnogo svijeta."
Kragulj je još 60-ih godina prošlog vijeka bio povezan sa začecima ekoloških pokreta u svijetu, i jedan je od prvih umjetnika čija je tema bila odnos čovjeka prema prirodi, a naročito prema životinjama. Dok je živio u Velikoj Britaniji, na njega je naročit dojam ostavio "zločin" prema kravama.
"Kada sam živio u Velsu imao sam komšiju koji je držao veliku farmu krava i ovaca, a koji je isto kao i ja kupovao u samoposluzi mlijeko i mliječne proizvode. To mi je bilo neobično, i onda jednom kada je bila zgodna prilika postavio sam mu pitanje. Rekao mi je da farmeri imaju subvenciju od države za uzgoj krava, koja je vezana za hranu koja se proizvodi u fabrikama, i koja se daje životinjama da što brže rastu. Tad mi je postalo jasno da je to neka vrsta industrijske proizvodnje stoke i hrane za stoku. Rezultat svega toja je bolest ludih krava početkom 21. vijeka, kada je Velika Britanija izgubila polovinu svoga govedarstva, što je za mene neka vrsta genocida..."
Na kraju razgovora za MONDO, Kragulj nam je rekao da je svoj boravak u Banjaluci iskoristio za dogovore o eventiualnoj retrospektivi njegovih djela u Muzeju savremene umjetnosti RS, kao i realizaciji monografije...
Sa radošću se nadamo mogućnošću ponovnog susreta sa ovim sjajnim umjetnikom!
Pratite MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...