O počecima moderne arhitekture u Banjaluci razgovarali smo sa Sinišom Cvijićem, autorom knjige "Moderna stambena arhitektura, Banjaluka 1918 - 1941".
Banjaluka je svoj najveći arhitektonski procvat, čudesnu preobrazbu od zapuštene kasabe do evropskog grada doživjela u veoma kratkom periodu - od 1929. do 1941. godine, a naročito u četiri i po godine službovanja Svetislava Tise Milosavljevića, prvog bana Vrbaske banovine.
Po dolasku u Banjaluku 1929. godine Bana Milosavljevića, inače rođenog Nišliju, dočekala je veoma teška situacija - Vrbaska banovina bila je najnerazvijenija od svih devet upravnih jedinica Kraljevine Jugoslavije. Po ulicama i trgovima Banjaluke, u kojoj je tada živjelo oko 20.000 stanovnika, gazilo se po blatu do članaka, a u središtu se nalazilo groblje...
Tisa Milosavljević doputovao je u Banjaluku vozom 8. novembra 1929. godine, bez ikakve pompe i pratnje, a legenda kaže da je isti dan po dolasku prošetao po tada nerazvijenoj i zapuštenoj kasabi i krenuo da razgleda gdje i šta bi se moglo napraviti. Već narednog dana zasukao je rukave...
"Za procvat arhitekture u Banjaluci u periodu od 1929. do 1941. godine značajno je proglašenje Banjaluke glavnim gradom Vrbaske banovine. To je stvorilo izvjesne preduslove za opšti i ekonomski razvoj ove, inače nerazvijene, oblasti. Arhitektonska djelatnost je svakako bila posljedica promjene značaja grada.
Postojale su izvjesne potrebe za smještajem, najprije administracije, da bi poslije toga razvojna vizija bana Milosavljevića išla ka podizanju zdravstvenih, prosvjetnih i kulturnih uslova u Vrbaskoj banovini. Za sve te poduhvate bio je potreban adekvatan prostor. Tome treba dodati i povećanje potrebe za stanovima usljed povećanog priliva stanovništva u grad", priča za MONDO Siniša Cvijić, autor odlične monografije "Moderna stambena arhitektura, Banjaluka 1918 – 1941".
Za veoma kratko vrijeme ban Tisa Milosavljević (1882. - 1960) postigao je ogromne iskorake u razvoju cijele banovine, posebno njene prijestonice Banjaluke, a njegovih četiri i po godine uprave smatra se za "zlatno doba" Banjaluke, od koje je konačno uspio da napravi grad.
Najznačajniji graditeljski poduhvat svakako predstavlja izgradnja Banske uprave (današnje zgrade Gradske uprave) i Banskog dvora, čime je, uz ranije izgrađenu Sabornu crkvu, formirano prepoznatljivo monumentalno jezgro grada i definisan simetričan javni trg kao jedna od najznačajnijih urbanih markacija grada.
Građeno je izuzetno brzo, a kvalitet radova je bio vrhunski. Temelj za Bansku upravu položen je 26. oktobra 1930, a objekat je bio gotov krajem 1931. godine. Radovi na Banskom dvoru trajali su od 31. marta do 8. novembra 1932. godine. Za većinu objekata rješenja su dobijana preko arhitektonskih konkursa, a izvođači preko tendera.
"Sve navedeno uslovilo je raznovrsnost međuratne arhitekture u tipološkom i stilskom pogledu. Grade se administrativne i javne zgrade, škole, bolnice, domovi kulture, sokolski domovi širom banovine. Naravno, najreprezentativniji primjeri su podizani u Banjaluci.
Ove sve građevine se stilski veoma razlikuju. Ima primjera eklekticizma na kojima je vidljiv vrlo jak uticaj srpske srednjovjekovne arhitekture, ar dekoa, modernizma i funkcionalizma, što svakako odgovara tadašnjim arhitektonskim stremljenjima u Kraljevini Jugoslaviji i Evropi. Takođe i u domenu stambene arhitekture su vidljive moderne tendencije kojih ima najviše u arhitekturi porodičnih kuća i vila", priča Cvijić.
U vrijeme dok je bila sjedište Vrbaske banovine u Banjaluci je izgrađeno mnoštvo objekta kojima se i danas ponosi, poput Saborne crkve, Hipotekarne banke (današnja Palata predsjednika RS), Narodnog pozorišta Vrbaske banovine (današnje Narodno pozorište RS), Sokolskog doma, Higijenskog zavoda, hotela "Palas", Gradskog mosta (jednog od prvih projekata čuvenog inženjera Branka Žeželja)...
Zamolili smo Cvijića i da nam kaže koji od tada izgrađenih objekata su, po njegovom mišljenju, najinteresantni u arhitektonskom i estetskom smislu...
"Meni je možda najupečatljiviji Hiruški paviljon Banovinske bolnice koji predstavlja primjer funkcionalističke arhitekture. Njegov autor je ruski arhitekta Nikola Fedorov koji je imao još nekoliko značajnih modernističkih ostvarenja u Banjaluci. S druge strane, zgrada Hipotekarne banke sa svojim ar deko stilom možda najviše odgovara modernim stremljenjima u arhitekturi koje je podržavala jugoslovenska vlada. Oba ova primjera predstavjaju različite pravce moderne arhitekture u punoj svojoj izražajnosti."
Banjaluka i Tel Aviv imaju nešto zajedničko...
U svojoj knjizi Cvijić navodi veoma interesantno zapažanje - sličnost između objekata u Banjaluci i izraelskom Tel Avivu, izgrađenih između dva svjetska rata.
"Prilikom posjete Tel Avivu primjetio sam izvjesnu sličnost između moderne stambene arhitekture u Banjaluci i arhitektonskog ansambla poznatog pod imenom White City u Tel Avivu. Ova sličnost se prije svega ogleda u tipu i veličini zgrada. Naravno, tu trebamo dodati i oblikovne sličnosti koje se mogu uočiti u primjeni izvjesnih arhitektonskih elemenata karakterističnih za modernu arhitekturu i Bauhaus."
Međutim, pored sličnosti, postoje i suštinske razlike.
"Nema direktnog uticaja arhitekture White City-a na modernu arhitekturu u Banjaluci. Postoji samo zajednički uticaj koji je bio direktan ili posredan u slučaju Banjaluke.
White City je građen pod neposrednim uticajem Bauhausa jer su u Tel Avivu djelovali arhitekti koji su došli sa Bauhausa poput Arija Šarona, a moderna arhitektura u Banjaluci je bila tek pod posrednim uticajem Bauhausa i drugih zbivanja koje su uglavnom dolazile preko Beograda i Zagreba, a rijetko kad direktno.
Dok, arhitektura White City-a nastoji da u duhu škole Bauhausa da odgovor na potrebe i uslove sredine u kojoj se nalazi, banjalučka moderna arhitektura pokušava da već utvrđenim arhitektonskim obrascima iz ranijih epoha da moderno ruho", kaže Cvijić.
Arhitektura u Banjaluci danas...
Na kraju razgovora, zamolili smo Sinišu Cvijića da nam kaže kako vidi sadašnje arhitektonske tendencije u Banjaluci i kako ocjenjuje nivo razvijenosti arhitekture u ovom gradu, u odnosu na neka svjetska kretanja.
"Kada moram govoriti o tendencijama u banjalučkoj arhitekturi danas u odnosu na svjetska kretanja, ne mogu biti optimista. U prethodnom vremenu Banjaluka je propustila šansu da se predstavi kao jedan od gradova na Balkanu sa kvalitetnom arhitekturom na prelazu vijekova, odnosno na početku 21. vijeka.
Ovih godina se gradilo mnogo, ali u tome je bilo vrlo malo kvalitetne arhitekture. Danas uglavnom imamo zauzeto zemljište stambenim i stambeno-poslovnim zgradama planiranim po špekulantskom principu što bolje iskorištenosti građevinske parcele i nedostatak vizije u planiranju. Drugih arhitektonskih programa gotovo da i nema. Rijetko i kada se podigne, recimo, neka administrativna zgrada, ona je koncepcijski potpuno nesavremena. Konkursi za rješenja izvjesnih zgrada ili kompleksa se rijetko raspisuju, a kada se to i desi, već unaprijed se znaju pobjednici konkursa bez obzira na kvalitet rješenja."
Pratite MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...
