Na pomen njegovog pravog imena, Erik Artur Bler, niko se neće uzbuditi, ali će stvari biti jasnije kad znate da mu je pseudonim Džordž Orvel.
Džordž Orvel preminuo je na današnji dan 1950. godine, a mi vam donosimo par zanimljivih stvari koje možda niste znali o njemu.
Ovog novinara i pisca uvijek su privlačile specifične teme, bavio se socijalnim nepravdama i društvom uopšte, a u amanet čovječanstvu ostavio je dva kapitalna, proročka djela: “1984” i “Životinjsku farmu”.
Imao je nekoliko književnih pseudonima, ali je na kraju izabrao „Džordž Orvel“, jer je, kako on sam kaže, to „dobro, puno englesko ime“. Bio je prilično nejasan po pitanju toga odakle je ime došlo, ali je moguće da je riječ o Orvel rijeci. Drugo zanimljivo i moguće objašnjenje je da je „Orvel“ bilo ime njegovog omiljenog konja na trkama (Epsom derbi) 1932. Džordž je moglo da bude uzeto od njegovog ujaka. Ali zašto bi uopšte koristio pseudonim? Pod jedan, nikad mu se nije sviđalo ime „Erik Bler“. Takođe, bojao se da će osramotiti porodicu. Tokom godina, Džordž Orvel je imao svoj život, odvojen od Erika Blera. Orvel je imao svoj krug prijatelja, a Bler svoj. Orvel je imao potrebu da svoj život dijeli u pregrade. Njegovi prijatelji su govorili kako pisac ima druge prijatelje koje ovi nikada nisu upoznali, kao da se trudio da krije jedne od drugih, da niko od njih ne zna baš sve.
Još jedan pametan razlog za „Orvel“ je što je želio ime koje počinje slovom koje je u sredini alfabeta. Zašto? Jer, kako je naveo u pismu knjižaru Luisu Simondsu, tako će njegove knjige biti na sredini police u knjižari. Ne previsoko, gdje ih mušterije ne vide, i ne prenisko, gdje bi bile u visini nogu kupaca.
Njegov prvi roman je "Niko i ništa u Parizu i Londonu".
Radio je razne poslove prije nego što je postao isključivo pisac
Mnogi pisci su bili profesori prije nego što su postali poznati i Orvel nije izuzetak. Bio je učitelj jednog dječaka sa invaliditetom, a kasnije profesor srednje škole Hotorn. Zatim je postao profesor Frejs koledža u Uksbridžu, pa je nakon selidbe u London radio skraćeno radno vrijeme u knjižari “Bookslovers” u Hampstedu. Ploča na zgradi u Pond ulici ukazuje na to da je pisac bio zaposlen ovdje. Vlasništvo knjižare se više puta mijenjalo tokom godina, a sada se tu prodaju hamburgeri. “Booklovers Corner” je imao dugotrajan uticaj na njega, kako je napisao u eseju 'Uspomene iz knjižare' i romanu 'Samo nek aspidistre lete'. Prvi veliki spisateljski zadatak je bila provjera rudara na siromašnom sjeveru Engleske koji je opisao u 'Putu za Vigan'. Četrdesetih je ostavio sitne poslove i počeo da aktivno piše eseje i kritike za novine i razne književne časopise.
"Životinjska farma" mu je donijela slavu koju je priželjkivao
Životinjska farma je objavljena avgusta 1946. i odmahje postala hit. Iako je bio dobro poznat među socijalistima i komunistima, sada su ga upoznali svi društveni krugovi. Počeo je da zarađuje više nego ikada u životu. Oduševio se kada je jedan prijatelj adaptirao njegov roman za radio, te je za tu priliku kupio sopstveni radio aparat za kuću. Suzan Votson (kućna pomoćnica) se sjeća jednog događaja iz tog perioda: “Životinjska farma je objavljena dok sam radila kod njega. Na dan izdavanja, Džordž je došao kući i rekao kako se ubio od posla, jer je cijeli dan išao po knjižarama i sklanjao roman sa polica za djecu na dio za starije.“
Rad na "1984" je bio naporan
Knjiga nije preobimna, kraća je od nekih pređašnjih, ali mu je trebala vječnost da je napiše. Prvi put je počeo da je piše 1946, ali ga je omeo rad u novinama. Planirao je da je završi na ljeto 1947., ali je zbog napretka tuberkuloze bilo potrebno sve više vremena da je napiše. Roman je prvobitno smješten u 1980., zatim 1982., a kako se proces pisanja odužio, 1984. Veći dio 1948. godine proveo je u kucanju posljednje ruke, ponekad primoran da to radi i u krevetu, ako nije uspio da nađe daktilografa koji bi došao na ostrvo.
Originalni naslov je bio Posljednji čovjek u Evropi, ali su njegovi izdavači, Secker & Warburg, Hiljadu devetsto osamdeset četvrtu smatrali boljim imenom.
Sastavio je "crnu listu"
Orvel je pred kraj života napisao listu svih značajnih pisaca i zabavljača koji, kako je mislio, nisu doprinosili razvoju antikomunističke propagande, odnosno, onih koje je smatrao pristalicama komunizma. Negdje od sredine četrdesetih, u jednoj svesci je čuvao njihova imena, a zvaničan spisak sastavio je 1949. Spisak je uključivao Čarlija Čaplina i Majkla Redgrejva. Imena koja se pojavljuju u svesci, ali ne i na oficijalnoj listi, obuhvataju i Ketrin Hepbern, Sesil Dej-Luisa (otac Danijela Dej-Luisa), Dž. B. Šoa, Džona Stajnbeka i Orsona Velsa. Jedna verzija spiska je i dalje britanska državna tajna.
Umro je u samoći
Rano ujutru, 21. januara 1950, arterija u Orvelovim plućima je pukla, momentalno ga ugušivši. Imao je četrdeset šest godina. Orvel je izrazio želju da bude sahranjen u skladu sa običajima anglikanske crkve, na groblju koje je najbliže mjestu u kom je preminuo. Kako na njemu nije bilo slobodnih mjesta, prijatelji su povukli veze da bude sahranjen u dvorištu crkve Svih Svetaca u Oksfordširu, u Engleskoj (tradicija nalaže da ateisti ne smiju biti sahranjeni na crkvenom groblju, ali su njegovi prijatelji ubijedili sveštenstvo da bi im Orvel donio bolji publicitet).
Na njegovom grobu stoji jednostavan natpis “Ovdje leži Erik Artur Bler. Rođen 23. juna 1903. Umro 21. januara 1950.”
Ženio se dva puta, a sa prvom ženom Ejlin O’ Šognesi usvojio je sina Ričarda.
Njegova druga žena, Sonja Orvel je vodila njegovo imanje do svoje smrti 1980. Iako veoma inteligentna žena, nije bila dobra sa finansijama, te je pri kraju života bankrotirala. Tokom pedesetih je dozvolila američkoj obavještajnoj službi (CIA) da finansira animirani film zasnovan na 'Životinjskoj farmi'. Kada je vidjela kako su promijenili kraj, odbila je da dozvoli prikazivanje po školama i do kraja života se osjećala kao da je izdala Džordža.