U Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Banjaluci sinoć je promovisana zbirka "Kamenite priče" Milke Kolundžić, prošlogodišnje pobjednice regionalnog konkursa "Priče iz komšiluka".
U krcatoj sali NUB RS posjetioci su mogli da se upoznaju sa autorkom rođenom u Benkovcu, koja zadnjih deset godina živi u Kotoru, i njenom zbirkom priča koje se dešavaju uglavnom u sjevernoj, ili kako Milka kaže "ljutoj" Dalmaciji, a u kojoj je na jedan jednostavan, ali snažan način opisan život nekoliko generacija tamošnjih stanovnika.
Priče iz Milkine knjige jednostavno vas "teleportuju" u Benkovac, mjesto na sjeveru Dalmacije, pa zatvorivši oči nakon čitanja vidite i osjećate sve te ljude, mirise, zvuke i ljepotu. Naročita vrijednost "Kamenitih priča" je obilje lokalnih, arhaičnih riječi i izraza (npr. teća, žutina, skašela, presnac, kužina, penjga, šudar, travež, vuštan, pijat, fritule, arija...)
Ove, već uveliko zaboravljene riječi bukvalno miluju dušu čitaoca i bude čežnju za nekim ljepšim vremenima, bez patetičnog žala za boljom prošlošću, već sa nadom da ipak nije nemoguće da se mirisi, okusi i osjećaji tog vremena i tog podneblja ponovo ožive i vrate...
"Moj tata se bavio porodičnim stablom, genealogijom i u svojim istraživanjima došao je do nekakvog Jefte Mimića koji se prije sedam koljena kao ratnik na konju doselio u Dalmaciju. Svi ti podaci koje je on prikupio u ratu su izgubljeni. Kada smo došlu u Banjaluku pokušali smo po njegovom sjećanju što više toga da zapišemo i tako su nastale prve priče... Tata je bio dio one generacije gdje su se u krug, stalno, pričale iste priče– ti mu kažeš neko ime prije četiri koljena i on zna gdje je bio, šta je radio, koga je oženio... I tako su zapisivane crtice o svakom od njih. A kasnije priče nastajale su nakon ponovnih odlazaka u tu našu 'ljutu', kamenitu Dalmaciju", ispričala je Milka Kolundžić.
Boris Maksimović iz izdavačke kuće Imprimatur kaže da ga je iskreno, prvi put kada ju je pročitao, Milkina "Sirena", pobjednička priča prošlogodišnjeg konkursa "Priče iz komšiluka", jednostavno "oduvala".
"Na konkursu je bilo mnogo priča koje su mi se svidjele, ali ni jedna nije bila baš kao ova. Kasnije sam shvatio da ona nije autor samo jedne dobre priče nego da već ima materijal za cijelu knjigu. Njene priče su maksimalno isklesane i izbrušene, ne treba ništa niti izbacivati niti dodavati, kod Milke je svaka riječ na svom mjestu i takva odgovonost prema pisanju je rijetka...
Iskreno, ja sam oduševljen što smo izdali knjigu koja govori na ovaj način o Dalmaciji, na jedan lijep, ozbiljan i izbrušen način, te priče su tako zrele i pošteno napisane. O tim temama se danas i ne priča. Priča se jednom godišnje, u avgustu, i to je to. Definitivno, treba nam više ovakvih knjiga", kaže Maksimović.
Kuriozitet ovoj promocije, koja je bila nabijena snažnim emocijama, pa čak i suzama, je što su njoj prisustvovala i dva autorkina sinčića, Miloš i Stevan, koji su, za razliku od ostalih prisutnih koji su sa velikom pažnjim i ganutošću upijali svaku izgovorenu riječ i u superlativima govorili o Milkinom pisanju, jednostavno - zaspali. Blaženim snom...
Pogledajte kako je bilo (FOTO + VIDEO)
