Priče iz izolacije: Trenutak tišine

Nekada, samo nekada uhvatim trenutak tišine gdje se misli razabiru na miru, šireći se po vazduhu i gubeći negdje, tamo u magli, gdje snovi počivaju. Gaseći posljednju cigaretu, još uvijek sam osjećala gorak ukus duvana i crne turske kafe. Bila sam okružena ljudima, jadnim stvorenjima koja vrijeme provode žaleći za svojim takozvanim, ispunjenim životima. Ne shvataju da smo u ovom trenutku svi postali isti, nesvjesni činjenice da materijalne stvari gube cijenu. Krizna situacija nosi posljedice, ali ja tu vidim samo dobre strane. Ti, da ti, prestani da se žališ i počni da iskorištavaš ljepote zatvorenosti u ta četiri zida, sa ljudima do kojih ti je stalo. Ljudi život utroše na trčanje za novcem, jureći tu lažnu sreću, nehotice odbacuju svoju porodicu. Ova situacija je karma na sve što radimo našoj jadnoj Zemlji, i našim bližnjima. Sada, kada smo napokon isti, život se vraća na staro, gdje više nije bitan izgled, a marketinška propaganda se gasi. Međuljudski odnosi polako cvjetaju, a ljubav i spokojstvo polako pune naša ugašena srca. Da li shvatate da samo jedna malena bakterija može da vas odvoji od blagodati života? Mi ljudi smo pokvarena stvorenja, koja još ne uviđaju da se Zemlja za samo par dana obnovila, samim našim nestankom. Navikli smo na propalu vlast, pod niskim kriterijima inteligencije i slobodnog razuma gdje smo natjerani da poštujemo nove takozvane "intelektualce".

Učeni smo da ćemo preživjeti ili daleko u bijelome svijetu ili kao lopovi na vrhu vlasti, na vrhuncu Evrope. Nameću nam takozvane norme očekujući da igramo po njihovim pravilima, dok manipulišu informacijama, dajući lažne podatke i vijesti o potencijalnom lijeku. Dozvoljavamo im da postavljaju sopstveni red, gazeći po nama, nejakima da se odupremo vlasti. Odrastamo bez emocija i ljubavi čitajući beskorisne štampe koje se bogate na račun "ovaca" pišući o takozvanim skandalima. Da li primjećujete da u toku krizne situacije nije bilo kriminala, osim naravno onog na vrhu vlasti, dok se promovišu neki nepoznati, takozvani lijekovi za virus. Napokon smo dobili vremena da se misli razaberu u četiri zida, dok se duša odmora. Najzad shvatamo, dosta je bilo ugnjetavanja, nismo duhovno bogati ako u domu nema zdravlja, sreće, a ponajviše ljubavi. Nema države bez naroda, sloge bez slobode, a zdrav čovjek je ujedno bogat iako toga nije svjestan.

Milica Mišković, Dragočaj/Banjaluka