U banjalučkim pozorištima kažu da bi mjere koje su na snazi mogle biti malo pravednije prema ustanovama kulture, kao i da postoje uslovi da se ograničenje broja posjetilaca na predstavama poveća na 150...
Nakon što je od marta u RS i cijelom regionu zavladala pandemija korone, jedna od profesija koje su najviše pogođene mjerama protiv zaraze su glumci i pozorišta.
Od marta do jula ove godine pozorišni radnici i glumci bili su na prisilnom "godišnjem odmoru", da bi nakon djelimičnog pupuštanja mjera ona pozorišta koja imaju mogućnost za to počela da organizuju predstave na otvorenom, ali samo za 50 posjetilaca, i uz propisane zaštitne mjere (maske, dezinfekcija, itd...)
Među pozorištima koja su oformila scene na otvorenom su i banjalučka pozorišta Jazavac, DIS i Narodno pozorište RS. Na radost pozorišne publike predstave su ponovo počele da se igraju, ali za samo propisanih 50 posjetilaca, što djeluje pomalo prestrogo, naročito ako se uzme u obzir da su i ovog ljeta banjalučki restorani, kafići i klubovi prilično "puni".
O iskustvima rada pod "korona" režimom popričali smo sa ljudima iz ova tri banjalučka pozorišta. Ljubiša Savanović iz Gradskog pozorišta Jazavac kaže da u ovom pozorištu nisu imali mnogo izbora, kao i da im je bilo najbitnije da rade.
"Tako smo odlučili da napravimo ljetnu scenu Gradskog pozorišta Jazavac. Poštovali smo sve mjere, maske, razmak, dezinfekciju, ograničen broj gledalaca. To je postala 'nova normalnost' i mi smo se brzo privikli. Nije isto igrati pred manje ili više ljudi, posebno u Jazavcu gdje su sale stalno pune, ali tako je sad. Ponavljam, nemamo izbora. Za pozorište je potrebno dvoje - jedan koji predstavlja i jedan koji gleda. Sa druge strane, što se tiče finansijske strane ovako ne možemo dugo, jer živimo od prodanih ulaznica, tako da, ukoliko ubrzo ne budemo mogli igrati za više ljudi, opet nećemo imati izbora", kaže Savanović za Mondo.
Na pitanje da li misli da su propisane mjere možda mogle biti malo fleksibilnije prema pozorištima, Savanović kaže:
"Mjere moraju biti ne fleksibilnije, nego ravnopravnije... Ukoliko želimo da imamo kulturu i institucije kulture, i da im pružimo priliku da rade svoj posao. Znajući odnos prema kulturi i duhovnosti, ne možemo i ne sjedimo skrštenih ruku. Preduzeli smo korake koji će, nadam se, dovesti do toga da uskoro imamo više publike."
Direktor Pozorišta mladih DIS Novica Bogdanović kaže da njegovo pozorište pokušava da se prilagodi ovom vremenu, pa su svoju scenu smjestili na otvoreni prostor, ali da osim zaštitnih mjera koje utiču na interakciju i kvalitet igranja, problem predstavlja i ekonomska neodrživost u ovakvim uslovima.
"Pozorište pronađe način da dođe do svojih poštovaoca. Naše Pozorište i svi mi u njemu smo pokušali da se prilagodimo ovom vremenu i smjestili smo svoju scenu na otvoreno. To je jedan divan prostor, potpuno opremljen tehnički, sa dovoljno intime da mogu da se igraju predstave. Potrudili smo se da prilagodimo repertoar, da smanjimo kontakte, da radimo sa zaštitnim maskama, da konstantno budemo natopljeni dezinfekcionim sredstvima i da na sve to ne gubimo volju. Pozorišna umjetnost je duboko ukorijenjena u kontakt, u bliskost stvaraoca i traženje bliskosti sa publikom. Teško je bilo pronaći izbalansirani način da funkcionišemo i da se osjećamo prijatno. Sve te distance i maske i svi ti protokoli nasuprot ogromnoj želji da, kao glumci, ogolimo svoju dušu i emocije i posvetimo se predstavama. Nekad je to uspijevalo, nekada, na žalost i nije. Sve u svemu, dobili smo nešto što liči na kompromis između želje i moranja, ali nismo jedini – čitava planeta pronalazi načina da se izbori sa ovim novim okolnostima", kaže Bogdanović.
On navodi da je u ovakvim uslovima izuzetno teško pronaći optimizam i mjeru.
"Bojim se da ćemo uskoro imati i novu estetiku koja se oslanja na beskontaktnost, wi fi, savremene tehnologije, što bi moglo da ima posljedicu otuđenja. Svjesni toga, svakodnevno razmaštavamo načine kako da spasimo onu zanesenost i radost igranja. Teško je i publici u svim tim pravilima opustiti se, prepustiti čaroliji. Sa svim tim zaštitama i svim strahovima. Veliki problem predstavlja i period preživljavanja bez ikakvih prihoda. Ograničavanje publike na 50 ljudi je i sa finansijskog aspekta propast i svako novo igranje je ekonomski neopravdano. Veliki je udar na pozorišta koja se finansiraju od svojih aktivnosti, što je i sa nama slučaj. Postoji velika mogućnost da će se mnoge trupe i pozorišta koja nisu vezana budžetom, a koja nemaju stalne prilive, zatvoriti ili transformisati", kaže za Bogdanović za Mondo.
Direktor DIS-a navodi da ovo banjalučko pozorište poštuje riječ "struke" i pridržava se svih mjera.
"One su nekada veoma čudne, ali neophodne. Mi smo više puta ukazivali na mogućnost da mnogo više ljudi dođe u naš otvoreni prostor koji pruža mogućnost za sigorno okupljanje i većeg broja posjetilaca. Pri tom naša publika sjedi tokom predstave, sa maskama, na distanci od dva metra za razliku od mjesta u kojima se ljudi susreću, ispijaju kafe i slobodno se druže, bez maski u mnogo većem broju. Poražavajuće je i da niko nije bio spreman ni razgovarati o promjenama, nego su deklarativno svaki put podsjećali na važeću legislativu. Ostaje nam da vidimo šta će novi period donijeti i ostaje nam da se nadamo da ćemo uskoro moći raditi u punom kapacitetu", kaže Bogdanović.
Umjetnički direktor Narodnog pozorišta RS Vladimir Đorđević za Mondo kaže da je zaista teško raditi u trenutnim okolnostima, jer su u NPRS navikli da igraju predstave pred punom salom.
"Zbog tog ograničenja smo uskraćeni za reakciju publike na koju smo inače navikli. Igrali smo predstave na krovu pozorišta i to je imalo neku posebnu čar, jer nas je ova situacija naterala da se prilagodimo na taj način, da igramo na otvorenom. Ali i to je moguće bilo samo pod određenim vremenskim uslovima... Neke od predstava, koje nisu tehnički zahtevne se mogu igrati na krovu. Ali s obzirom na to da dolaze hladniji dani moraćmo izvoditi predstave u zatvorenom. Nadamo se da će se epidemiološka situacija popraviti i tako moći povećati broj gledalaca u salama. Želja glumaca je da se stvari vrate što pre u normalu", kaže Đorđević.
Na pitanje da li misli da su propisane mjere "prestroge" prema pozorištima, naročito s obzirom na to da su ugostiteljski objekti u Banjaluci ovog ljeta "puni", Đorđević kaže:
"Svakako, jer su restorani i kafići nastavili sa radom, jedino smo mi uskraćeni za broj posetilaca. A opet, smatram da bi u odnosu na kvadraturu i kapacitet sale mogli sigurno da smestimo oko 150 gledalaca, poštujuću socijalnu distancu i sve ostale mere predostrožnosti kako do zaraze ne bi došlo. Očekujem da će nadležni organi uskoro doneti mere kojima će nam dozvoliti veći broj posetilaca, jer nije dobro da kultura ispašta u ovoj situaciji."