Selo je toliko izolovano da tamo i dobre i loše stvari stižu posljednje.
Santo Lusio de Kombuskuro je malo selo u Italiji, poznato kao "provansalski zaboravljeni kutak" zbog očuvane provansalske kulture i jezika.
Nalazi se u sjeverozapadnom delu Italije, blizu granice sa Francuskom, u regionu Pijemont, u provinciji Kuneo.
Ovdje i dobre i loše vijesti stižu posljednje
Selo je toliko izolovano, u svakom smislu te riječi, da tamo i dobre i loše stvari stižu posljednje.
Santo Lusio de Kombuskuro smješteno je blizu granice između italijanske i francuske regije Pijemont, pa putnici koji žele da posjete ovaj kraj moraju letjeti avionom do Torina, odakle u avanturu kreću vozom, koji nastavljaju kasnije autobusom.
Službeni jezik Kombuskura je provansalski, drevni srednjovekovni neo-latinski dijalekt oksitanskog jezika, jezik kojim se govorilo širom francuske regije Oksitanija.
U selu živi oko 30 stanovnika, i mještanima život nije nimalo lak.
Ovde su nastanjene uglavnom pastirske porodice i svi se mahom bave stočarstvom i poljoprivredom. Zimi često nema struje nedjeljama, a internet je čest kao i pojava kometa.
Idila i raj za one koji bježe od gužve i gradske vreve
Međutim, mirne, planinske livade i svijetlo ljubičasta polja lavande idealni su za posjetioce koji traže utočište bez struje, kao i pogled sa alpskih vrhova koji oduzima dah i koji se proteže do Azurne obale.
Zaboravite barove, supermarkete i restorane, svako druženje ograničeno je na povremene "folklorne" događaje koji se održavaju u selu ili kada izletnici krenu u lov na pečurke vikendom.
Mještani sela prihvataju sporiji, jednostavniji način života koji je u skladu sa prirodom.
Njima je svakodnevica ispunjena prije svega zdravim životom, nemaju televiziju, a mobilni telefoni služe za slučaj nužde.
Ovde se, kako kažu, poštuje život u najizvornijem obliku, i stanovništvo je spremno da svima pokaže prave vrednosti koje treba pratiti.
(EUpravo zato/tumagazin.rs)