Nekada grad pun života, danas selo kome prijeti nestanak.
Djeca sjede za školskim klupama, grupa starijih ljudi uživa u razgovoru dok čeka autobus, a tinejdžer se naslanja na gomilu drva. Gledajući ih iz daljine, mogli biste da pomislite da posmatrate živote običnih stanovnika japanske provincije. Kako se ispostavilo, niko od ljudi nije stvaran.
Jedna od najmračnijih turističkih atrakcija je nesumnjivo japansko selo Nagoro, koje se nalazi duboko u dolinama prefekture Tokušima na pustom ostrvu Šikoku. U Nagoru i okolnim mjestima nekada je vrvjelo - sve dok se fabrika u kojoj je radila većina stanovnika nije zatvorila. Tada su ljudi počeli masovno da odlaze, a u selu je zavladao pustoš.
Lutke umjesto ljudi
Kada je stanovništvo počelo naglo da opada, jedna stanovnica, 65-godišnja Ajano Cukimi, počela je da pravi svoje krpene lutke. Njihova veličina bila je proporcionalna ljudskom izgledu. U početku se govorilo da je njihova funkcija da uplaše vrane i udalje ih od povrtnjaka. Ipak, u stvarnosti su lutke počele da zamjenjuju ljude koji su otišli ili umrli.
Ajano Cukimi ne koristi gotove šablone. Svaka lutka je ručno šivena od materijala koje sama umjetnica bira. Stvara ih sa velikom preciznošću i pažnjom na detalje, uključujući izgled lica, koja u nekim slučajevima mogu da izraze različite emocije. Zanimljivo je da su lutke obučene u odjeću koju su ostavili preminuli stanovnici. Ova pažnja posvećena detaljima čini da lutke, u izvesnom smislu, "žive" u očima posjetilaca sela.
Vremenom je opsesija mještana lutkama postala tolika da su ih postavljali bukvalno svuda. Navodi se da je trenutno selo vještački naseljeno sa oko 400 lutaka, dok u njemu živi svega desetak živih ljudi. Svaka od krpenih lutaka ima ime, godine, ličnost i svoju priču. Stanovnici i prolaznici se sa izuzetnim poštovanjem odnose prema vještačkim likovima.
Zbog depopulacije, škola u Nagaru morala je da bude zatvorena 2012. godine nakon što su posljednja dva učenika diplomirala. U selu nije bilo djece. Ostali su samo starci, koji su se osjećali prijatno u prisustvu lutaka. Mediji prenose da je posljednje dijete tamo rođeno prije oko 23 godine. Učionice, međutim, nisu prazne. Ispunjene su sa desetak lutaka nalik na đake koji, sjedeći za svojim stolovima, gledaju u učiteljicu.
Gledajući tajanstveno selo, između ostalog, možete da primetite i: stariju ženu koja brine o grobovima mrtvih, muškarca koji puši cigaretu, grupu starijih ljudi koji razgovaraju dok čekaju autobus ili tinejdžera koji sedi na obali rijeke, naslonjen na gomilu drva. Lutke su bukvalno svuda. Klupu na kojoj je vreme nekada provodio jedan stariji bračni par, sada, nakon njihove smrti, njihovo mesto zamenjuju lutke sa njihovim likovima.
Kritična demografska situacija u Japanu - sve je manje stanovnika
U Japanu, stanje stanovnika svake godine postaje sve dramatičnije. Lokalno Ministarstvo zdravlja je 2024. godine ocjenilo demokratsku situaciju kao "kritičnu". Nagoro je samo jedan primjer. Ovakvih mjesta u Japanu je sve više, gdje ljudi odlaze na posao, a sela su sve više praznija.
Vlasti se često odlučuju za prilično radikalna rješenja, poput stvaranja tzv. sela duhova, gde su škole i drugi objekti već zatvoreni. U mnogim oblastima postoji manjak mladih ljudi, a proces starenja društva se produbljuje, što može da dovede do potpune marginalizacije pojedinih regiona.
Ipak, Nagoro je specifičan oblik sjećanja na ljude koji su već preminuli. Za mnoge mještane, to nije samo simbol "života" u selu, već i oblik počasti onima koji su nekada bili dio ove male zajednice sa tužnom istorijom.
(MONDO)