"Medicinske sestre dovoze te mlade ranjenike u kolicima do tatine bolničke sobe i Gidra im priča viceve u četiri ujutru"
Na današnji dan, 1933 godine, rođen je jedan od najvoljenijih srpskih glumaca - Dragomir Bojanić Gidra. Nadimak po kome su ga svi širom Jugoslavije znali je zapravo šatrovačka verzija nadimka Dragi.
I zaista veliki glumac Gidra bio je prije svega drag čovjek, posvećen porodici i prijateljima. O tome kakav je bio van ekrana svedočili su mnogi, ali možda najupečatljivije sjećanje na njega dali su njegova ćerka Jelena i njegov filmski unuk Nikola Kojo.
"U jednom povratku u Srbiju, 1993, otišla sam direktno kod njega u bolnicu. Sletjela sam u Budimpeštu. Grozno vrijeme. Iz Budimpešte sam direktno otišla na VMA. Onkologija, četvrti sprat. U četiri ujutru je sve mračno, a na kraju hodnika na četvrtom spratu svjetlo. Mi se približavamo. Cijeli VMA je bio pun vojske pod oružjem", ispričala je Jelena svojevremeno za Nedeljnik.
Kako je opisala, VMA nije izgledao kao bolnica, već kao objekat pod opsadom.
"Imala sam utisak da sam se vratila u neku drugu državu. Moja generacija nije bila svjesna. Popnemo se i vidim kroz mrak gužvu. A oni dovoze helikopterom ranjenike, sve djeca od 18, 19 godina, operišu ih, mnogi su bez nogu. Medicinske sestre dovoze te mlade ranjenike u kolicima do tatine bolničke sobe i Gidra im priča viceve u četiri ujutru. Znali smo da mu je kraj, sestre mu švercuju cigarete. A u njegovoj sobi dežurni ljekari i ranjenici se smiju njegovim fazonima. Oni sjede od 11 do četiri ujutru kod njega, a on ima čitav monolog, pa za svakog od njih štos. Tako je mjesec dana umirao i svako veče u tih mjesec dana zabavljao ranjenike", ispričala je ona.
Kakav je Gidra bio prema svojim prijateljima, kolegama, najbolje opisuje jedan događaj iz januara 1986. godine.
“Osamdeset šesta, januar. Ja mlad vojnik, još uvijek na obuci. Raška. Hladno, uvijek neka tenzija, neko vanredno stanje. Dolaze po mene i izvode me sa obuke. Imaš posjetu, kažu… Na obuci nema posjete, a kad je vanredno stanje, nema izlaska iz kasarne. Dolazim na kapiju, čeka me komandant sa knjižicom i dozvolom za izlaz. Ništa mi nije jasno. Sa druge strane stoji pored auta i puši Gidra.
‘Šta čekaš? Ulazi’, kaže mi svojim šumadijskim akcentom koga se nije nikada odrekao", ispričao je Kojo za Nedeljnik.
Gidra je potom Nikolu odveo u kafanu, nahranio, dao kao sad vojniku da daš 1.000 evra i otišao.
"U par rečenica koje smo izmijenili, rekao mi je da je došao jer ima neka posla u blizini. Ostalo vrijeme smo ćutali. Po povratku iz vojske saznajem od prijatelja da me je slagao. Sjeo je u auto i došao samo zbog mene. Rekoše mi da je tako Milivoje Živanović brinuo o njemu i drugim glumcima – klincima. Želio je da vrati tu pažnju i da se nastavi tradicija. To je bio Dragomir Bojanić Gidra”, ispričao je svojevremeno Nikola Kojo.
Šira Javnost u Jugoslaviji je Gidru posebno zavoljela u serijalu "Lude godine" i kasnije njenom nastavku - "Žikina dinastija". Malo je poznato da umalo i ne dođe do snimanja "Žikine dinastije".
Scenario za "Žikinu dinastiju" Zoran Čalić je napisao krajem 1984. Već početkom naredne godine počele su pripreme za snimanje novog nastavka superpopularnog filmskog serijala "Lude godine".
Sve je bilo dogovoreno - pronađen novac, odabrane lokacije i potpisani ugovori s glumcima, ali početak snimanja se odlagao nekoliko puta. Zbog previše posla, Gidra nije mogao da odvoji mjesec i po za snimanje Žikine dinastije. Odlaganje snimanja ozbiljno je dovelo u pitanje realizaciju ne samo "Žikine dinastije" već cijelog nastavka serijala Ludih godina.
"Gidra je te 1985. snimio sedam, osam filmova. Nije znao gdje će prije, jer je igrao i neke predstave u pozorištu. Film se nije mogao snimiti bez njega. I zato sam bio primoran da odlažem početak snimanja nekoliko puta. Taman sve dogovorimo, napravimo knjigu snimanja s jasnim planom, a onda mi se javi Gidra i kaže da ne može. Šta ću, onda zovem druge glumce i tehničko osoblje kako bih ih obavijestio da odlažemo. Poslije drugog odlaganja, pozvao me je Marko Todorović i rekao da vraća ulogu", ispričao je reditelj Zoran Čalić.
Čalić i istakao da mu je glumac rekao da ima druga posla i da u filmu ne glumi samo Gidra.
"Ranije sam planirao odmor i neću ga pomijerati. Možete vi bez mene", citirao je Čavić riječi Marka Todorovića.
"Njegova uloga je bila velika i nije dolazilo u obzir da snimamo bez Marka. Pokušao sam da ga odobrovoljim. Našli smo se nekoliko puta u kafani kako bih omekšao njegov stav. Na kraju smo snimili film koji je doživio nevjerovatan uspjeh kod publike. Gidra je znao za tu priču i često je podbadao Marka na snimanju. Inače, odlično su se slagali. Pripadali su različitim glumačkim stilovima, ali su na setu i van njega bili sjajna kombinacija", ispričao je Zoran Čalić.
(MONDO)