U susret Demofestu – Aestetic Empathy

Aestetic Empathy je alternativna metalcore šestorka iz Sarajeva. Postoje već deset godina, a kroz razgovor sa osnivačem Sašom Naprtom i basistom Damirom Opalkom saznali smo kako je bend nastao, šta žele i očekuju, koliko mogu i umiju… a sada saznajte i vi.

- Kada i kako je nastao bend?

Damir Opalka: Aesthetic Empathy (AE) počinje svoju priču 2001 godine, pod imenom „Kursk“, zahvaljujući srednjoškolskim poznanstvima koja su grupisala prijatelje sličnih stavova o svijetu aktuelne muzike, koji su dijelili istu ideju o stvaranju i stupanju na scenu agresivnijeg metal zvuka, novih pravaca - u to vrijeme jako malo zastupljenih u Sarajevu.
Nakon godinu dana rada bend dobija priliku za svoj prvi nastup na festivalu 'Mlade nade', gdje osvaja nagradu za najperspektivniji mladi bend. U narednom periodu bend se posvećuje stvaranju prvih autorskih pjesama i definisanju vlastitog stila. Te pjesme, zajedno s nekoliko obrađenih pjesama drugih autora, činile su repertoar s kojim bend nastupa po brojnim festivalima i koncertima širom BiH, ostvarujući nova iskustva i prijateljstva koja uveliko doprinose novim idejama i motivaciji za daljnji napredak.
Nakon nekoliko godina, scena 'demo muzike' u Sarajevu postaje sve šira, tako da 2005. godine 'Kursk' zajedno sa još par 'starijih' demo bendova pokreće inicijativu za stvaranje udruženja 'Udba' (UDruženje BAndova). UDBA je omogućila bolje uslove za razvoj svježije demo scene u Sarajevu.
Tako 'Kursk' sljedećih par godina provodi u Udruženju, organizujući demo festivale u BiH. Paralelno s ovim aktivnostima, 'Kursk' se neprestano mijenja, da bi 2007. godine konačno definisao svoj muzički izražaj i prešao na sljedeći korak svog puta - snimanje full-lenght albuma.
Zbog brojnih izmjena u sastavu, kao i zbog značajne razlike u samom zvuku i zrelosti muzike u odnosu na one koji su obilježili negove početke, bend odlučuje promijeniti ime iz 'Kursk' u 'Aesthetic Empathy'. Tokom godina, AE je iz sirovog i nedefinisanog stila, stvorio jedan nov, precizan i prepoznatljiv izražaj, materijalizovan u albumu simboličnog naziva 'Definement' (čin definisanja, definisanje ili određenje). Iako započet 2007. godine, tek nakon 3 godine stremljenja ka zajedničkoj viziji, rad na albumu je završen i predstavlja kraj jednog i početak drugog, novog poglavlja u istoriji benda 'Aesthetic Empathy'.

- Prvi put učestvujete na Demofestu. Kakve su vam ambicije, očekivanja i nade?

Saša Naprta: Mi u suštini ne sviramo radi nagrada, ali smo spremni primimiti jednu ukoliko neko želi da nam je uruči! (smijeh). Suština ovih demo festivala treba da leži u druženju i šteta je kada mladi muzičari to stave u drugi plan. Kada kažem druženje mislim naravno i sa publikom; sam nastup je prilika za jednu odličnu komunikaciju sa ljudima koji vas gledaju. Oni očekuju da im pružite energiju, a ne samo dobru svirku. Drugi dio predstavlja druženje sa ostalim bendovima, te novinarima i žirijem, što otvara nova vrata za buduće nastupe i angažmane, a na kraju donosi i jedno lijepo iskustvo.
Mi naravno idemo na Jelen Demo fest sa namjerom da pobjedimo. Taj stav nas održava i u svim drugim aspektima djelovanja. Svaka prepreka u dosadašnjem radu morala je biti savladana, svaki aspekt muziciranja doveden do maksimuma, pa tako i svaki festival treba pohoditi sa namjerom da se izbori pobjeda. Da li ćemo biti tužni ako nešto ne osvojimo? - Ne, ali hoćemo sigurno ako se vratimo bez ostvarenih prijateljstava, partnerstava i sl.

- Kako vam se čini "konkurencija"?

Saša Naprta: Kako regionalna scena alternativne muzike nije toliko obimna, teško je neki bend zaobići (ukoliko nije tek izašao iz podruma), tako da smo većinu bendova slušali i gledali uživo. Smatramo da ima odličnih bendova, možda dosta njih ne pripadaju muzičkom pravcu koji mi ‘konzumiramo’ ali to nije povod da se stavi u sjenu kvalitetan i vrijedan domaći bend. Mi ni jedan od bendova, učesnika Jelen Demofesta, ne smatramo ‘konkurencijom’- ne zato što smatramo da smo mi najbolji (smijeh), već zato što u moru šunda i nekvaliteta, svi mi skupa predstavljamo koncentraciju snage koja se bori za nešto lijepo, pa stvarno nema potrebe da se borimo među sobom. Žiri će uraditi svoj posao - odlučiti koji je bend po svim kriterijima bio najkvalitetniji i taj će osvojiti nagradu. Ako bude sreće, to ćemo biti mi!

- Ko vam je od revijalnih izvođača (Triki, Keliz, Skindred) najzanimljiviji za poslušati?

Saša Naprta: Članovi AE-a imaju dosta različite muzičke ukuse, bez obzira što smo se pronašli u jednom stilu koji sviramo, tako da će nam i Tricky i Keliz i Skindred biti zanimljivi za poslušati… mada smijem reći da većina najviše očekuje nastup Skindreda.

- Čime se bavite privatno, i jeste li entuzijaste po pitanju "života od muzike"? Može li se to u BiH?

Saša Naprta: Mi smo jedan poprilično akademski bend. Pjevač Mahir Bajrić je diplomirani psiholog, što je veoma zgodno kad vam treba rame za plakanje (smijeh). Drugi vokal, Samir Džuzdanović je apsolvent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, veoma zahtjevnom smjeru - Automatika i naš budući inžinjer-najkasnije do kraja ove godine.
Basista, Damir Opalka je takođe apsolvent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, smjer - informatika i on se već duži niz godina profesionalno bavi svojom strukom - programiranjem.
Solo gitarista, Branislav Kašćel privodi kraju Šumarski fakultet u Sarajevu i od njega očekujemo da zaštiti naše prelijepe šume, te da ih počnemo izvoziti u vidu finalnih produkata, a ne kao sirovinu!
Stefan Komljenović, bubnjar (takođe i u bendovima Silent Kingdom i Filling Silence), je ujedno i dugogodišnji audio producent, zahvaljujući kojem smo i snimili album… besplatno! Sa 24 godine on već ima osam godina radnog iskustva i preko 3000 audio radova, među kojima su mnogobrojni albumi domaćih bendova, singlovi, prepoznatljivi identifikacijski džinglovi kultne sarajevske 202-ke (na kojoj je radio do gašenja), a ujedno je i student Komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Moja malenkost, Saša Naprta, ritam gitarista. Imam čast da kažem da sam osnivač AE-a, još u vrijeme kada je to bio Kursk, uz to dugogdišnji uposlenik FTV-a kao organizator programa, a i kolega Stefan na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smjeru Komunikologije.
Mislim da vam ovaj rezime dovoljno govori koliko vjerujemo u ‘život od muzike’ (  ), mada ta opcija nije isključena - taj put je toliko trnovit da mora postojati plan B!

- Imate li muzičke uzore kojima bi voljeli, recimo, biti prtedgrupa?

Saša Naprta: Jako je teško govoriti o muzičkim uzorima kada u bendu imate šest momaka koji se poprilično razlikuju po muzičkim ukusima. Od Toola, Killswitch Engagea i Slipknota, preko stare dobre Metallice, pa do Boba Marlija i tako unedogled. Dosta jak uticaj na nas u zadnje vrijeme ima i australijska alternative-rock škola, te bendovi poput Karnivoola, Dead Letter Circusa, Sydonie i sl. Kome bi željeli biti predgrupa? Zašto ne bismo bili headlineri?

- Postoji li neka filozofija, odn. generalna "životna" poruka koju se trudite da prenesete ljudima kroz svoj rad?

Saša Naprta: Ljubav! Međusobna, prema muzici, prema životu! Sve što se voli zaslužuje ulaganje truda i energije, jer nešto ne nastaje iz ničega. Uvijek prvo postoji ideja, pa trud, pa finalno postignuće.

- Da ste sada veoma poznati i popularni, koji bi bio najčudniji zahtjev na vašoj rajder listi?

Saša Naprta: Bilo bi obavezno da na bini, prije koncerta, bude postavljeno ogromno platno sa projektorom, na koji bi bio priključen Play Station, tako da se nas šestorica možemo dobro potući Tekkena!

(Vesna Kerkez, MONDO)