Sonica Dance festival, koji se održava kod Ulcinja u Crnoj Gori ulazi u veliku završnicu.
Kada vrijeme mjerite u setovima, planirate prema rasporedu izvođača, a obaveze vam se svode na obavezno plesanje uz nečiju muziku, to znači samo jedno – sjajno se zabavljate na nekom festivalu.
A , ako se u blizini tog festivala nalazi jedna od najljepših plaža na Jadranu – onda ste sigurno dio velikog Sonica plemena, koje se ove godine prvi put okuplja izvan Italije.
Da ste kojim slučajem gluvi, po prolasku kroz festivalsku kapiju učinilo bi vam se da ste se dovezli vremeplovom, a ne taksijem, koji vas je doveo pravo u šezdesete.
Duga kosa, lepršave haljine, hipi frizure, šarene marame – tako izgleda Sonica modna kolekcija za sezonu ljeto 2011, a apsolutni must have su fluorescentne ogrlice, minđuše i ostali nakit.
Ipak, kada uključite čulo sluha, a u vidno polje vam uđu momci i djevojke sa dugačkim dredovima, shvatite da ste ipak u sadašnjosti i da su oko vas novi zagovornici slobode i ljubavi...
Osim skoro beskrajnog niza izvođača koji se neprestano smjenjuju na dvije festivalske bine, nešto više od hiljadu neumornih plesača koji su tamo kad god da dođete, na festivalu ćete pronaći i veoma interesantan dio za suvenire, gdje se može kupiti bukvalno sve – od nakita, preko odjeće, asesoara, ukrasa za kosu, do pribora za pisanje – a sve unikatno, šareno i upadljivo.
Razgovarali smo sa Frančeskom, Italijankom koja je vjerni posjetilac Sonica festivala od samog početka, a ni činjenica da je pomjeren preko cijelog Jadrana nije je spriječila, da i ove godine u svom folcvagen kombiju, koji kad se parkira postaje šarena tezga, doveze, kako nam je rekla „pola familije“.
„Ja izrađujem i nabavljam odjeću i nakit koji prodajemo, otac mi pomaže u organizaciji i težim poslovima, a dva brata su tu, ali na njih dvojicu ne računam, stalno su na glavnom stejdžu“, priča nam Frančeska uz veliki osmijeh.
Kaže da je jako ponosna na činjenicu da je iz njene rodne Italije potekao festival koji je danas među četiri najveća na svijetu tog tipa.
„Posebno mi je drago što se i ove godine, kao i prethodnih, poštuju priroda i okolina, što ljudi paze gdje bacaju smeće i ne skrnave divnu prirodu u kojoj se nalazimo“, istakla je.
I zaista, volonteri koji su zaduženi za čišćenje imaju malo posla – poneka plastična flašica pored kante ili čaša usput ostavljena pored šatora – i to je sve. Najbolje od svega je što nema zaštitara ili strogih momaka koji paze da se poštuje red – svi sami paze na sve.
Pred nama je još cijeli jedan dan odličnog provoda, a u utorak, tačno u podne, oprostićemo se sa Sonikom za ovu godinu i pisati vam svježe utiske.
(Vesna Kerkez, MONDO)