Zlatnu palmu dobija samo jedan film u Kanu, a nadaju joj se mnogi. Dodjela nagrada u nedjelju uveče.
Kanski filmski festival, poslije Oskara, važi za najznačajniji na svijetu, a pobjednika 62. izdanja saznaćemo u nedjelju.
Žiri na čelu sa Izabel Iper ove godine bira među filmovima nekih od najvećih savremenih reditelja, među kojima su oni koji su već ponijeli Zlatnu palmu, poput Kventina Tarantina, Džejn Kempion, Kena Louča, Mihaela Hanekea, Lars fon Trira.
Pedro Almodovar, Mark Beloki i Žak Odijar nadaju se da će prvi put iz Kana odnijeti i "palmu".
Takmičarski program 62. Kanskog festivala završen je u subotu projekcijom filma "Lice" tajvanskog reditelja Cai Ming Janga, u kojem igra francuska glumica Leticija Kasta.
Najveće šanse za osvajanje glavne nagrade na Kanskom festivali daju se filmovima "Prorok" Žaka Odijara, "Bijela traka" Mihaela Hanekea, kao i "Neslavna kopilad" Kventina Tarantina.
Film "Prorok" smješten je u mračnu atmosferu francuskih zatvora, u kojem glavni lik pokušava da nametne svoja pravila u okruženju natopljenom nasiljem, drogom i korupcijom.
Hanekeov film "Bijela traka", u kojem austrijski reditelj u bergmanovskom maniru majstorski prikazuje košmarni mikrokosmos austrijske provincije pred Prvi svjetski rat, u kojoj vladaju brutalnost i osveta, kao posljedica represivnog obrazovanja.
Novi Tarantinov film francuski kritičari prisutni na Kroazeti ocjenjuju kao manje nasilan nego što se to od njega očekuje, i pored skalpova koje njegova "Neslavna kopilad" uzima od ubijenih Nijemaca - američki reditelj ubacuje elemente špageti-vesterna u ovaj film o Drugom svjetskom ratu.
Iz sjenke vrebaju Belokijev film "Osvojiti" o mladom Benitu Musoliniju i njegovoj odbačenoj ljubavnici, koju ubjedljivo igra Đovana Mezođorno i Almodovarov "Polomljeni poljupci", sa Penelopom Kruz, ali i duhoviti film Kena Louča "U potrazi za Erikom", u kojem legenda fudbala Erik Kantona izgovara jednu od najzapaženijih replika na ovogodišnjem festivalu: "Ja nisam čovjek, ja sam Erik Kantona".
Uznemirujući film Larsa fon Trira "Antihrist", u kojem se fenomenalni danski reditelj bavi patološkom stranom muško-ženskih odnosa u spoju estetike horora i pornografije, ocijenjen je kao "suviše nasilan i hermetičan".
(MONDO)