Prije koncerta na Kastelu, porazgovarali smo sa pjevačicom grupe "Kosheen" Sian Evans...
Neposredno prije spektakularnog koncerta grupe Kosheen na banjalučkoj tvrđavi Kastel, gdje su nastupili u okviru revijalnog programa ovogodišnjeg Demofesta, porazgovarali smo sa pjevačicom Sian Evans o aktuelnim muzičkim trendovima, najljepšim i najsmješnijim trenucima njene karijere, ali i o prilično neobičnoj rajder listi benda...
"U svakom gradu u kome nastupamo najčešće ostanemo samo jedan dan, pa tako i u Banjaluci. Žao mi je što nemamo priliku da se malo duže zadržimo kod vas, ali već sutra nastupamo na "Season" festivalu u Austriji… I tako, većina onoga što vidimo svodi se na prizore kroz prozor automobila. Ipak, najvažnija je veza koju ostvarimo sa publikom i veoma smo srećni što imamo tako sjajnu publiku ovdje i odličnu energiju tokom nastupa. Drago mi je i da smo u vašem gradu, iako je prilično daleko od Bristola", uz osmijeh priča Sian.
Ova pjevačica izuzetnog glasa kaže da se Kosheen od drugih bendova razlikuje po tome što je osvojio svijet "na prvu loptu".
"Imali smo sreću jer smo skoro odmah u početku imali svjetski hit, pa smo preskočili onaj dio kada bend godinama svira prije nego postane poznat. Čak i onda kada smo na nastupima svirali tuđe pjesme, nije nam išlo najbolje jer sam ja redovno zaboravljala tekstove tih pjesama pa smo se znali osramotiti na sceni. Mogla bih čitavu knjigu napisati o tome...", kaže Sian o počecima Kosheena.
Kao jedan od najboljih koncerata u karijeri, ističe nastup na Exitu prije nekoliko godina.
"Ostali smo, blago rečeno, iznenađeni, kada smo nastupili na Exitu pred 50 hiljada ljudi, jer nismo vjerovali da svi odreda znaju naše pjesme, jer tada nismo bili toliko poznati. To je bio veoma poseban trenutak za nas. Sigurno ćemo ponovo nastupati u Srbiji, moj sin se upravo vratio sa "Exita"...
Sedamnaestogodišnji sin ove pjevačice takođe se bavi muzikom, a o njemu Sian kaže:
"Prije par godina je bilo jako teško uskladiti karijeru i majčinstvo, propustila sam neke roditeljske sastanke i žao mi je što sam neke trenutke u njegovom odrastanju propustila. Vrijeme se ne može vratiti, ali ispao je dobar. I on se bavi muzikom i jedva čeka da krene na svoje turneje. Veoma sam ponosna na njega, njegov otac je muzički producent, a i muzikalnost je karakteristika moje porodice. Oduvijek smo se izražavali muzikom, nekako nam je to bio najlakši način. Muzika je i meni najbolji način izražavanja."
Poznato je da su, prije dolaska u Banjaluku, tražili da im se, između ostalog, obezbijedi supa od volovskog repa i šampanjac "veuve clicquot ponsardin".
"Čudno je to, gdje god dođemo, dočeka nas posebna selekcija sireva, koju uopšte ne tražimo... U početku smo tražili mnogo alkohola, ali kada svirate dan za danom, ne možete da pijani ili mamurni podnesete taj tempo, ili da budete roditelj, ili normalna osoba... Ipak, meni je još uvijek dozvoljena flaša šampanjca... To je neki moj ritual, kad nešto dobro uradim, otvorim šampanjac i onda je priča zaokružena. A inače, potičem iz radničke porodice i moja omiljena vrsta uopšte nije skupa...", ističe.
O saradnji sa sugrađanima "Massive Attack", "Portishead" ili Trikijem, "zlatnom trip hop trojkom" iz Bristola, Sian kaže da se poznaju, da se povremeno druže i napiju zajedno, ali da poslovna saradnja ne postoji, jer nema potrebe za njom.
Na pitanje šta je najčudnije ili najsmješnije što im se desilo na nastupu, odgovara:
"Za sve blamove i najluđe stvari koje možete da zamislite zadužen je (i uglavnom kriv) naš bubnjar Mič Glover. Trajalo bi satima da vam prepričavam, ali, i nama ostalima znaju se desiti prilično smiješne i čudne stvari…"
O Sjuzan Bojl, škotskoj pjevačkoj atrakciji koja je protresla Ostrvo, Sian ima dobro mišljenje:
"Mislim da je pošteno što je došla do finala, jer sjajno pjeva. Veoma mi je drago vidjeti da su ljudi vidjeli dalje od estetike, površne ljepote i činjenice da ona nije muzički obrazovana i da su tako dobro prihvatili nju kao pjevačicu".
Na komentar jednog od članova grupe da se Sjuzan već nalazi na rehabilitaciji, Sian kroz smijeh dodaje:
"Ponekad pomislim da nam je psihijatrijska klinika u opisu posla. Često se pitam hoće li mene neko uskoro nazvati i reći: "Na tebe je red", našalila se.
(Vesna Kerkez, MONDO)