• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Marčelo: Jasna je granica između kritike i mržnje!

Autori mondo.ba Autori Siniša Stanić

Marko Šelić Marčelo i njegovi "Filteri" nastupaju u subotu, 21. marta u Klubu studenata Banjaluka. Odličan povod da uoči svirke, koju nestrpljivo očekujemo, sa Marčelom "pretresemo" i neke ozbiljnije teme...

 Intervju Marčelo Izvor: MONDO, Petar Stojanović

Marčelovo posljednje izdanje je "knjigoalbum" pod nazivom "Napet šou", na kome je radilo preko 50 umjetnika različitih profila i koji je svojevrstan "hibrid" muzike i književnosti. Pitali smo ga da li sebe smatra više muzičarem ili književnikom?

"Smatram sebe osobom koja se bavi različitim formama pisanja. Muzičar u pravom značenju te riječi svakako nisam, jer ništa ne sviram. A koncept 'knjigoalbuma' i jeste nastao organskim spajanjem različitih formi kojima se i inače bavim", rekao je Marčelo na početku razgovora za MONDO.

- Lider irske grupe U2 Bono Voks svojevremeno je izjavio da "pop muzika govori da je sve u redu, dok rok muzika tvrdi suprotno i kaže ti kako stvarnost još možeš da promijeniš". Šta, u tom smislu, govori rep muzika?

"Sasvim sam zadovoljan definicijom roka i njoj pripadam. Ako sam nekad i znao šta rep hoće i o čemu govori, danas to zasigurno ne znam, niti me pretjerano zanima (ili uopšte).

No, koja i čija god nam definicija zvučala prijemčivije, ostaje jedno: žanrovi su vrlo, vrlo načelna stvar, toliko načelna da se na najveće autore tek u obrisima odnose – suština stvaralaštva nije u oslanjanju na recepte, nego upravo u izvrtanju definicija naglavačke, u postavljanju pitanja, u žestokoj sumnji u svaku određenost i zacrtanost.

Na kraju dana, žanrovi služe da svojim opštim opisima samo najpovršnije predoče šta je nešto, i zaslužni su za mnogo više predrasuda nego preporuka."

- Za vas kažu da ste "kritičar bez dlake na jeziku". Kako naći pravu mjeru kritike  negativnih društvenih pojava, ako znamo da ona često može da preraste u slijepu mržnju i osudu? Primjer je tzv. "slučaj Ante", gdje je salva osuda upućena mladiću iz Mostara, koji je, u suštini, bio dovoljno hrabar i iskren da javno kaže što osjeća i misli...

"Uopšte ne verujem da je granica između kritike i mržnje tako tanka kod bilo koje iole  prosvećene glave, nerazlikovanje tih stvari je boljka mediokriteta. Ali stvara se privid da je to teško razlikovati zato što je takav model prisutan kud god da pogledaš oko sebe.

Recimo, živim u zemlji u kojoj prvi čovjek ne razlikuje kritiku od mržnje, a zašto? Kako reče Balzak, jedna od najodvratnijih navika sitnih duša jeste što misle da i drugi imaju njihove nedostatke.

Svakome ko nije takav potpuno je jasno šta je konstruktvina kritika, a šta sljepilo mržnje. Što će reći, uopšte nije stvar u tome kako naći pravu mjeru – treba ozbiljno da te zabrine sama činjenica što moraš da je tražiš."

- Recite nam svoje mišljenje o regionalnoj rep sceni. Da li je ona u usponu, stagnaciji ili nazadovanju, koje izvođače biste naveli kao značajne?

"Riječ scena možete shvatiti dvojako: kao puki katalog pojedinačnih izvođača sa nekog područja ili pak kao grupu autora koja je ujedinjena radom na istom cilju, borbom za istu stvar, i otud ostavlja utisak da je na nekakvoj manje ili više organizovanoj misiji.

Početkom dvehiljaditih, scena je bila ovo drugo; sad je ovo prvo. Ako se tako gleda, to je nazadovanje. No, ako gledaš pojedince, napredak je ogroman: novi debitantski albumi, oni koji su dobri, imaju bolje i vještije napravljene instrumentale, tu su emsijevi sa tehnikama rimovanja koje su kod nas bile prisutne tek kao najava i nagovještaj.

Ali, nema talasa, nema kolektivnog udara – niti ga može biti kad se bilo koja scena razgrana na podskupove. Ne može se reći nijedna generalna ocejna o 'sceni' koja podrazumijeva sve, od kič narodnjaka do konceptualnih stvaralaca. Šta tu može biti zajedničko osim činjenice da i jedni i drugi i peti nešto govore u mikrofon? Svaka takva ocjena nekoga bi precijenila, a nekoga potcijenila – i ne bi se odnosila, dakle, ni na koga konkretno.

Bilo mi je drago što sam nekada bio dio jednog talasa, jednog pokreta, onda kada je to stvarno i bio talas i pokret – danas bi mi bilo neprijatno da sa nekim ljudima stojim i u istoj rečenici, kamoli žanru/sceni.Ne vjerujem u scene i prezirem žanrove.A od novih izvođača izdvojio bih Kendija i Delkora."



- Čitajući vaše intervjue, kolumne i tekstove stiče se dojam da imate svoje mišljenje i odgovore na brojna (da ne kažem većinu) pitanja koja danas muče ljude... Da li vam je nekada palo na pamet da se politički angažujete, ili možda čak - da osnujete stranku?

"Moja mišljenja jesu moji odgovori, ali ne moraju biti i tvoji. Stvaralaštvo je mnogo više tu da postavlja zdrava pitanja nego da daje odgovore, to nije treš literatura tipa 'kako biti srećan' i 'kako naći pravu ljubav'. Kako da neko drugi riješi svoje probleme, o tome ja znam sasvim malo ili sasvim nimalo.

Pisati društveno angažovane tekstove, koji se sticajem okolnosti nekada taknu i politike, i baviti se samom politikom – to su za mene dvije sasvim odvojene ambicije, od kojih imam samo ovu prvu, apsolutno nepomućenu ovom drugom.

Naravno, kad si prinuđen da gledaš besramno očigledne diletante, vjerovatno i babi s planine nekad prođe kroz glavu da bi ona to uradila bolje. Ali to nema veze sa stvarnom željom, to je samo ogorčenost.

Ne zamišljam zemlju u kojoj smo mi koji se bavimo stvaralaštvom ministri i premijer, nego zemlju u kojoj su ministri i premijer ljudi koji će nam omogućiti da se dostojanstveno, bez ponižavanja, bavimo svojim poslovima."

- I za kraj, kakvo mišljenje imate o političarima koji su trenutno na sceni u Srbiji i regionu? Ima li neki političar koga cijenite?

"Ima: Zoran Đinđić. Toliko."

Marko Šelić Marčelo rođen je u Paraćinu 1983. godine. Ima običaj da ispravi novinare kada ga pred intervju najave kao "svestranog momka".

"Taj kompliment pripada nekome ko je istovremeno i astrofizičar i stolar i ginekolog. Sve moje aktivnosti tiču se jednog istog: bavljenja pisanjem. A sve što pišem je o ljudima, psima i mišima", kaže on.

Marčelo to čini kroz prozu, novinske kolumne i muziku. Po struci bi bio profesor srpskog jezika i književnosti, da ga od toga ne dijeli još koji ispit.

Objavio je studijske albuma - "De facto" (2003), "Puzzle shock!" (2005), "Treću stranu medalje" (2008), "Decu i Sunce" (zajedno sa svojom grupom Filter, 2010) i knjigoalbum "Napet Šou" (2014).

Takođe, objavio je roman "Zajedno sami" (2008), zbirku tekstova "O ljudima, psima i mišima" (2009), roman "Malterego – knjiga prva: Rubikova stolica", i stotinak kolumni za razne redakcije.

Udruženje izdavača i knjižara Vojvodine dodijelilo mu je titulu ambasadora knjige i čitanja (2007), a roman "Zajedno sami" dobio je Popboksovu nagradu publike za najbolju knjigu 2008. godine.

Posljednjih godina dosta je angažovan u pozorištu, radio je brojne scenarije, muziku i tekstove pjesama za predstave.

Šelić se 2013. našao na listi sto najuticajnijih Srba prema magazinu Nedeljnik. Živi i radi u Beogradu.

(MONDO)

Možda će vas zanimati

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Dnevni horoskop