IGRA PRESTOLA: Sujeta

Samo na MONDO portalu čitajte osvrte Monike Ponjavić na nove epizode najiščekivanije serije ove godine - Igra prestola. Uživajte u analizi sedme epizode pete sezone.

Nekoliko dana poslije ta ista pobjeda pretvorena je u tragični poraz. Ne zato što je Sansa postala samo još jedan komadić slagalice u rukama Pitera Bejliša, ili zato što se Sansa udala za Remzija Boltona, ili zato što je upravo s njim izgubila nevinost. Ne. Poraz leži u činjenici da Sansa Stark, očigledno, nije naučila ništa i što je i dalje predstavljena kao obična žrtva u rukama moćnih muškaraca koji s njom mogu šta god im je drago. Nekoliko sekundi je tako uništilo godine prethodnog uspostavljanja lika. To je problem. A ne silovanje.

Da je Sansa kojim slučajem, shvatajući težinu situacije u kojoj se našla, uzela stvari u svoje ruke tako što će se pretvoriti u proračunatu zavodnicu (po principu Mardžori Tajrel koja je savršeno manipulisala Džofrija) i uhvatiti Remzija nespremnog to bi bila sasvim druga priča.

Sansa bi i dalje izgubila nevinost sa psihopatom čija je porodica masakrirala njenu, ali Sansa bi postigla ono za šta se spremala od trenutka kada je rekla "da" Bejliševom prijedlogu za vjenčanje – potpunu kontrolu. Zamislite samo situaciju u kojoj Sansa po ulasku u sobu preuzima inicijativu lagano skidajući svoju haljinu i to pred Teonom, zavodeći Remzija, dodirom, pogledom, pokretom, zahtijevajući da Teon ostane i gleda, uz isti onaj zlokobni smiješak koji je imala onog dana dok se spuštala niz stepenice Irija.

Sasvim sam sigurna da Remziju to ne bi bilo dosadno. I sasvim sam sigurna da bi takva postavka stvari ne samo igrala za narativ priče nego bi u fanovima probudila sasvim drugi osjećaj, osjećaj nade i ponosa jer je Sansa Stark konačno naučila da okrene lošu situaciju u svoje ruke i konačno osveti svoju porodicu, što je jedini razlog zbog kojeg je epizodu prije pristala na ovo vjenčanje. Sansa Stark bi tako ispratila rast svog lika, Sansa Stark bi tako postala ne samo istinska gospodarica Vinterfela nego i maestralni manipulator, umjesto žrtva, u šta je sada ponovo pretvorena.

To je problem ove scene, a ne silovanje kao takvo što smo vidjeli i iz današnje epizode u kojoj je Sansa sada ne samo svedena na žrtvu nego i na istu onu lakovjernu, naivnu, preplašenu djevojčicu koja nas je nervirala u prvoj sezoni, djevojčicu koja niti bira riječi niti bira ljude kojima bi te riječi povjerila što je za posljedicu naravno imalo oduzimanje još jednog života.

Teonov kukavičluk i slabost su tako dalje potvrdili besmislenost kraja prethodne epizode. Ako se sjećate ta sporna scena se završila kadrom uplakanog Teona što bi prateći (nepisano) pravilo jezika slike u ovom konkretnom kontekstu značilo samo jednu stvar – iskupljenje datog lika. Igra prestola je tako u ovoj sceni koristila nasilje nad ženom (Sansom) kao podsticaj koji bi poslužio i u krajnjoj liniji i natjerao muškarca (Teona) na čin neophodne hrabrosti i žrtve zarad mogućeg praštanja grijehova počinjenih u prošlosti.

Sasvim je jasno da osim iskupljenja prema porodici Stark, s akcentom na Neda Starka kojeg je smatrao ocem, Teon više nema drugog razloga za život. Međutim, s ovom epizodom to nagoviješteno iskupljenje Teona Grejdžoja je takođe otišlo niz vodu u trenutku kada je on odlučio da sve izbrblja Remziju. Stoga, moliću vas da zaboravite sve što sam rekla prija dvije epizode jer ovo više nije moja omiljena priča. Ni blizu.

GUBITAK RAZUMA

Master Ejmon je umro. RIP. Iako u pitanju možda nije šokantan događaj – na kraju krajeva, u pitanju je čovjek koji je doživio "stotu" što je, kada ipak malo bolje razmislim, za Igru prestola ipak šokantno – riječ je o događaju koji će u velikoj mjeri usloviti razvoj događaja u budućnosti. Jedan primjer toga smo vidjeli i u današnjoj epizodi u kojoj smo zamalo postali svjedoci još jednog silovanja (zar nisam bila u pravu kada sam rekla da je silovanje zaista postala norma ove serije u kojoj su žene toliko nemoćne pa čak i onda kada se radi o "Divljaku") kao da nam toga već ionako nije bilo dosta.

S obzirom da je Ejmon Targerijen bio jedini glas razuma Noćne Straže, grupe lopova, silovatelja, ubica i generalno nemoralnih, nepoštenih te neetičnih ljudi, koji nerijetko imaju naviku da ubijaju svoje zapovjednike, nameće nam se pitanje šta će se desiti sada kada tog glasa razuma više nema?

Da li će Sem ostati u Noćnoj Straži, potpuno svjestan da će za Gili, sada jedinoj ženi među "braćom", svaki preživljeni dan ujedno biti i njen najveći uspjeh ili će, u želji da je spasi od ovih razuzdanih divljaka, zajedno sa njom napustiti zlosutni Crni zamak kao što joj je i obećao? Da li to znači da će hrabri Sem dobiti etiketu dezertera pa samim tim biti osuđen na smrt ili će samo odvesti Gili na sigurno i onda se vratiti nazad? Ili se neće nikada vratiti? Međutim, ako sada i Sem ode (pored Stanisa, Davosa, Grena, Pipa, Mensa, Ejmona, Bendžena), a sve upućuje na to, da li to znači da će Džon ostati potpuno sam (uz izuzetak Edisona Toleta), okružen neprijateljima?

VELIČANSTVENI PAD SERSI LANISTER

Ovo poglavlje bih počela riječima britanskog filozofa Bertanda Rasela koji je jednom prilikom izjavio sljedeće: "Fundamentalni problem sa svijetom je u tome što su glupi potpuno sigurni, a inteligentni puni sumnje." Sersei Lanister je idealan primjer, odnosno demonstracija ove rečenice. Ona je sažeti prikaz arogantne samouvjerenosti bez ikakvog pokrića – tako svojstvene većini ljudi koji u nekom trenutku osjete moć i poziciju – koja ju je pred sami kraj epizode konačno došla glave.

Naravno ovdje se prvenstveno misli na njenu naivnu pretpostavku da je u Vrhovnom septonu pronašla novog saveznika, jednako korumpiranog kao što su bili svi njegovi prethodnici (počevši od Pajsela preko Bejliša pa do Tajrela), dok je istina zapravo potpuno drugačija što smo danas mogli i vidjeti. Kako se ispostavilo, on je sve vrijeme kovao tajne planove, čekajući ne samo da Sersi u nemaru spusti svoj gard, nego i validne dokaze protiv nje pa samim tim i pogodan trenutak za akciju.

Zanimljivo je da je Bejliš i ovdje predstavljen kao glavno lice iz sjenke, koje ponovo vuče sve konce (on je bio osoba koja je za potrebe Lorasovog suđenja isporučila njegovog ljubavnika, Olivara, ujedno i glavnog svjedoka koji je u zatvor odveo i Lorasa i Mardžori).

Međutim, sada se Bejliš pojavljuje u ulozi "zaštitnika" neprijateljske strane, odnosno porodice Tajrel. Iako nam serija to nije nacrtala vrlo je jasno da je upravo on bio taj koji je Oleni dao neophodne informacije, vezane za Lansela i njegovo bludničenje sa kraljicom majkom, koje su je na kraju krajeva i bacile u okove. Bez obzira na činjenicu da je Sersi lik kojeg volimo mrziti, bilo je zadovoljstvo posmatrati njene reakcije na situaciju u kojoj je ona sada konačno dobila isti onaj tretman koji je toliko dugo pružala svim svojim neprijateljima, ako ništa, barem zbog Neda.

NAJBOLJE OD EPIZODE:

- Stanis. HAR! Mel je tamo gdje i pripada, van njegovog šatora.

- Konačno pojavljivanje Džonovog jezovuka Duha (eng. Ghost) bez obzira što je scena trajala svega par sekundi. Razumijem, CGI (kompjuterski generisana slika) je skup. Razumijem, svi vole zmajeve. Razumijem, zmajevi su skupi. Međutim, da li to znači da smo svi mi koji više volimo vukove (šok!) osuđeni na svega nekoliko sekundi njihovog pojavljivanja po sezoni? Buuu!

Na kraju krajeva Džon Snou bez Duha je kao Sersi Lanister bez vina. Ne ide. A da ne spominjem činjenicu da su njegovog Mormont gavrana koji ga, zajedno sa jezovukom, u stopu prati, u potpunosti izbacili iz serije. Zamislite samo kako bi zastrašujuće i spektakularno Džon izgledao u pratnji životinja u čiju kožu potencijalno može ući bilo kog trenutka. Da, kao gospodar zvijeri. Zar to ne bi izgledalo vrhunski? Ovako izgleda kao neki emo hipster koji pri tom apsolutno ne mari za svog fantastičnog ljubimca.

- Interakcija i maestralno napisan dijalog između Kraljice trnja i Vrhovnog septona. Razmjenu o njihovim reumatskim tegobama ne treba ni spominjati. Briljantno!

- Sansino provociranje Remzija dok ga je nazivala kopiletom te njeno saznanje da je Džon postao zapovjednik Noćne Straže…Idi na zid Sansa dok ste još uvijek možeš…

NAJGORE OD EPIZODE:

- Bogohuljenje u Dornu.

- Tirionov pokušaj slepstika

- Džora Mormont. Tačka.

- Tornovo pomanjkanje manira i netaktičnost na sahrani

- Džejmijeva beskorisnost

- Sujeta i arogantnost Deneris Targerijen

- Upoznavanje Deneris i Tiriona. Kakav antiklimaks.

- Dariova gluma

Najbolji citati:

JEDAN

Vrhovni septon: "A lifetime of wealth and power has left you blind in one eye. You are the few. We are the many. And when the many stop fearing the few…."

DVA

Vrhovni septon:"Did you know this chapel is one of the oldest structures in King's Landing? Sersi: "I think I may have heard at one point."

Vrhovni septon: "Baelor built his sept around it. But men worshiped here long before him. Who carved this altar? Do you know?"

Sersi: "I am afraid I don’t."

Vrhovni septon:"No one does. There's no name on it or anywhere else in the chapel. People that built this place didn't inflict their vanity on those that came after them the way Baelor (Targaryen) did with that great gilded monstrosity up there. Their faith is clean. Strip away the gold and ornaments, knock down the statues and pillars and this is what remains. Something simple."

TRI

OLENA: "You should have the decency to stand when you speak to a lady."

Vrhovni septon: "You should have the decency to kneel before the Gods."

Olena:"Don't spar with me little fellow."

Vrhovni septon:"For me it's the knees. You?"

Olena:"Hips."

ČETIRI

Sem: "I killed the White Walker. I killed the Thenn. I'll take my chances with you."

PET

Sansa: "But you are a bastard. A trueborn will always have the stronger claim."

Remzi:"I've been naturalized by royal decree from..."

Sansa:"Tommen Baratheon? Another bastard."

Ocjena: 5/10

(Tekst napisala Monika Ponjavić. Posjetite njen blog na OVOM LINKU)