Samo na MONDO portalu čitajte osvrte Monike Ponjavić na nove epizode najiščekivanije serije ove godine - Igra prestola. Uživajte u analizi devete epizode pete sezone.
U pretposljednjoj epizodi "Igre prestola" nazvanoj "Ples zmajeva" desilo se upravo ono čega sam se najviše pribojavala – potpuno uništenje lika Stanisa Barateona. Pored toga što je ovdje riječ o fabrikaciji kroz preuzimanje i prilagođavanje priče o Agamemnonu, koji je, da bi se domogao Troje žrtvovao svoju kćerku Ifigeniju, Beniof i Vajs su pokazali elementarno nepoznavanje i nesposobnost razumijevanja konteksta.
To znači da se umjesto senzacionalističkog i apsolutno nepotrebnog ubijanja nevine djevojčice (što je Stanis sada po prvi put uradio) mogla stvoriti situacija u kojoj bi Širin dobrovoljno otišla na lomaču i tako se pretvorila u jednog od najvećih heroja ove priče a sve iz beskrajne ljubavi koju osjeća prema svom ocu i zemlji u kojoj živi. Ko zna, možda bi je Bogovi, svjedoci ovog čina hrabrosti, čak i poštedili?
KAKAV JE TO BOG KOJI ZAHTIJEVA UBISTVO ŠIRIN BARATEON?
Scena ubijanja jednog od meni najdražih likova je bila teška, preteška, užasavajuća. Ali zar većina scena u "Igri prestola" nije baš takva? Jeste, međutim, ova je baš kao i par prethodnika u jednu ruku posebna. Ne znam da li u ovom trenutku uopšte ima smisla naglašavati da je u pitanju fabrikacija koja se ne desi u knjizi? Ne znam ni da li je to zaista važno.
Na kraju krajeva, nakon Lorasa, Džejmija, Verisa i Sanse došao je red i na Stanisa. Jednom odlukom ovaj lik je, baš kao i svi prije njega koje sam nabrojala, iskasapljen. Uprošćavanje Stanisa Barateona koji je, u odnosu na svoj literarnu verziju, ionako već znatno uprošćen, i to u sezoni u kojoj je po prvi put prikazan kao interesantan ako ne i simpatičan lik bila je nevjerovatna odluka, meni i dalje nejasna.
Ova odluka je posebna iz prostog razloga jer smo prije samo nekoliko epizoda vidjeli kraljevu drugu stranu kada se ispostavilo da on ipak ima dušu i da je sposoban za duboku ljubav. Njegova srceparajuća priča o naporima da spasi svoje jedino dijete, koje je teškom mukom dobio, uspjela je da mu da jedan novi sloj prijeko potrebne ljudskosti. Činjenica da će samo par epizoda kasnije upravo on biti taj koji će toj istoj djevojčici oduzeti život je u najmanju ruku kontradikcija. Nisam formalista. Ne smetaju mi povremene promjene. Ne smetaju mi velike i značajne promjene.
Na kraju krajeva, smatram da je "Hardhoum" jedna od najboljih epizoda "Igre prestola" do sada bez obzira na činjenicu da je njena druga polovina u potpunosti fabrikovana. Dakle, problem nije u promjenama koje su logične i sprovedene tačno i kada se podudaraju sa univerzumom same serije prateći prethodno uspostavljena pravila. Ubistvo Širin Barateon nije samo fabrikovano, ono je potpuno besmisleno i nelogično.
Naravno, ovdje nije riječ o samom činu ubistva. Svi smo mi vrlo svjesni šta je "Igra prestola". Ovdje nije riječ ni o poređenju serije i knjige. To smo svi davno prevazišli ili se barem nadam da jesmo. Riječ je o dva različita medija pa samim tim očekivati dosljednost ne bi bilo realno. Problem je naravno u poređenju serije sa samom sobom jer ako bismo na primjer uporedili događaje iz današnje epizode sa trećom shvatili bismo da Doran nema četiri nećakinje nego tri i da je Elaria majka samo Tajeni i Najmiriji ali ne i Obari.
Ili ako bismo obratili pažnju na trenutak u kojem Džora pruža ruku Deneris a ona prihvata tako što ga dodiruje shvatili bismo da činjenica da se "grayscale" prenosi dodirom ne igra nikakvu ulogu, jer da igra to bi onda značilo da je Deneris sada zaražena i da će umrijeti, u nekom trenutku u budućnosti. A neće. Poznavajući metode Beniofa i Vajsa, oni će preko ovog sićušnog detalja samo preletiti i praviti se kao da ništa nije bilo.
Najzad, ona je Targarijen, ne samo da je „otporna na vatru“ (što zapravo i nije), nego i imuna na "grayscale" (a nije ni to). Dakle, problem je u nesaglasnosti i protivriječnosti. S tim u vezi, ne mogu a da ne primjetim da je najveći problem "Igre prestola" ove sezone zapravo scenario što je, ako uzmemo u obzir da je ova serija nastala po jednoj od najbolje napisanih epskih fantazija svih vremena, naravno paradoks.
U svakom slučaju, Stanis nikad nije bio jedan od mojih omiljenih likova. Ipak, divila sam se njegovom stavu, njegovoj kompleksnoti, njegovoj neprijatnoj iskrenosti, njegovom smislu za humor i iznad svega, činjenici da je on izuzetno kvalitetan lik napisan besprijekorno. Krivica tako pada na tvorce serije. Uništiti ne samo Stanisa na ovako strašan način, nego i dovesti događaje svih ovih priča do neprepoznatljivosti na takav groteskan način je zaista samo njihova krivica i ničija druga.
Dati ulogu Džejn Pul Sansi je jedna stvar – naposljetku ta patnja će možda i poslužiti kao katalizator za dalji razvoj ovog napaćenog lika – a napraviti od Stanisa ubicu djevojčice, njegove kćerke, je sasvim nešto drugo. Na ovaj način Stanis je kao lik unižen, a njegov strastveni, dirljivi govor od nekidan sada apsolutno besmislen. Čak ni Rendil Tarli nije pao ovako nisko. On je svog sina poslao na Zid.
Sersi, pretenciozna i okrutna žena sposobna i spremna na sve, nikada ne bi povrijedila svoju djecu a kamoli ih osudila na smrt. A da ne govorimo o Rusu Boltonu, hladnokrvnom ubici, koji, kako se ispostavilo, tretira svog vanbračnog sina sadistu bolje nego Stanis svoju prekrasnu i nježnu kćerku. Kakvo je ovo loše pisanje bilo. Kakva besmislena odluka. I zbog čega? Šoka? Šok bez značenja i narativne logike prestaje da bude šokantan i postaje nešto drugo – loša vještina u najboljem slučaju i besmisao u najgorem.
Nikad nisam voljela senzacionalizam a poenta i svrha ove epizode je bila baš to. Ništa manje. Ništa više. Na kraju krajeva, zar pijavice nisu bile dovoljne?
PLES ZMAJEVA
Po svoj prilici Hizdar je mrtav. Niko ni suzu pustio nije. Drogon se pojavio i svi su poludjeli. Uključujući i mene. Ova scena je, što se knjige tiče a i poglavlja Deneris Targerijen, moja omiljena scena. To je bilo jedino poglavlje u kojem sam zaista uživala čitajući ga. Ostalo je bilo živa dosada. Jedva sam držala oči otvorenim. Toliko mi je naporno bilo. Ali trenutak u kojema ona skoče na leđa Drogonu, njenom najvećem i najsnažnijem zmaju, i odlijeće iz arene, je bio zaista neprikosnoven. Konačno akcija. Konačno se nešto dešava. Konačno neka vrsta kontrole. Mama je konačno uspjela da ovlada svojim djetetom u sceni u kojoj, po prvi put u ovoj sagi, iz prve ruke vidimo čovjeka kako jaše zmaja.
Serija je ovaj spektakularni trenutak prikazala izvanredno. Nemam riječi. Drogon je bio sjajan. I Džora je bio sjajan. Pa čak i Dario. Da, uživala sam. Priznajem. Navijala sam. Naježila sam se. Pa čak i u jednom trenutku prepala da će se Drogonu nešto loše desiti. A onda, kada su se vinuli u nebesa, odahnula sam. Čak sam imala i suzu u oku. Ali, kao i uvijek, postoji nešto što mi se nije dopalo uopšte.
Naravno govorim o momentu kada ih Deneris sve napušta, bez da je i trepnula, i ostavlja na milost i nemilost, okružene preostalim Sinovima Harpije. Kakav je to način? Šta to znači? Zar ljudi koji su samo nekoliko minuta ranije bili spremni dati svoj život za nju i boriti se u areni do posljednjeg daha nisu zaslužili spas? Mogla je barem proletiti još nekoliko krugova i dopustiti Drogonu da uradi ostalo. Na kraju krajeva, mogla ih je barem pogledati i slegnuti ramenima ako ništa drugo.
NAJGORE OD EPIZODE:
- Ubistvo princeze Širin Barateon od strane njenog oca
- Ubistvo princeze Širin Barateon od strane njenog oca u istoj epizodi u kojoj Deneris prvi put jaše zmaja. Internet će eksplodirati…a fanovi Deneris Targerijen će likovati jer je njen "neprijatelj broj jedan" (kako ga oni doživljavaju) sada sveden na nivo okrutnog religijskog fanatika bez pola mozga.
- Dariova govorancija i šepurenje za vrijeme borbi. Dario - sinonim za dosadno.
- Dorn, u narodu poznat kao slavni ćorsokak, se konačno privodi kraju. Jedva čekam da se Džejmi, još jedan iskasapljeni lik u nizu, ukloni s ove lokacije. Ali ne u Kraljevu Luku. I nikako na vrijeme za suđenje godine. Iskreno, radije bih da ga ubiju u sljedećoj epizodi nego da ponove istu stvar iz četvrte sezone sa Džofrijevog vjenčanja, kojem Džejmi iz knjige nije ni prisustvovao.
- Merin Trent je pedofil. Kakav šok. Po svemu sudeći Arja će biti "svježa djevojčica" sljedeće sedmice koja će ga *držim fige* doći glave.
NAJBOLJE OD EPIZODE:
- Džora, bacač koplja.
- Arja i Trent. Jedva čekam da ga ubije! Sirio Forel!
- Deneris i Drogon. Najbolje scena epizode.
- One dvije minute na zidu .
- Wun Wun. Ah, divovi.
Najbolji citat:
"You have a good heart Jon Snow. It will get us all killed."
"Half my army is made up of unbelievers," Stannis had replied. "I will have no burnings. Pray harder."
Stanisov stav prema Širin
"It may be that we shall lose this battle", the king said grimly. "In Braavos you may hear that I am dead. It may even be true. You shall find my sellswords nonetheless."
The Knight hesitated. "Your Grace, if you are dead…"
"…You will avenge my death, and seat my daughter on the Iron Throne or die in the attempt"
Ocjena: 6/10 mada, posljednja scena zaslužuje 11
(Tekst napisala Monika Ponjavić. Posjetite njen blog na OVOM LINKU.)