Najčešća posljedica korona virusa djeluje bezazleno, ali... | MONDOBA

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Gubitak mirisa

Najčešća posljedica korona virusa djeluje bezazleno, ali...

Autor Nataša Petrović
Autor Nataša Petrović

Mnogi koji su preležali kovid suočavaju se raznim posljedicama, a jedna je najčešća - gubitak mirisa. Ovo djeluje bezazleno, a uopšte nije...

Izvor: Mondo/Stefan Stojanović

Na prvi pogled, ovo je potpuno bezazlena nuspojava preležanog korona virusa. Međutim, oni koji se bore sa ovim stanjem znaju koliko umanjuje kvalitet života.

Česta posljedica Kovida-19 je da vam više ništa ne miriše. Kada se čulo mirisa ne vraća, mnogi psihički potonu i tek onda shvate koliko je čulo mirisa važno, ne samo zato što je povezano sa i čulom ukusa. Ali, ima nade.

U početku ništa nije primjetila. Ali, nakon par dana Ane-Sofi Loerkin je sinulo da joj nešto strašno nedostaje u životu.

Jutarnja kafa nema svoj karaktereističan miris, sapun ne miriše na lavandu i ružu, a i bosiljak u frižideru nema više onaj svježi miris. Umjesto svega toga ostalo je samo jedno tupo – ništa.

Pročitajte i ovo

Kada je Belgijanka Loerkin u oktobru 2020. bila pozitivno testirana na Kovid-19, bila je beskrajno umorna. I odjednom je poptuno nestalo i čulo mirisa.

"Ponekad mislim da sam u nekoj vrsti depresije", kazala je kada je, skoro pola godine kasnije, s novinarima ovog lista razgovarala u svom briselskom stanu.

Nakon nekog vremena neke mirise je ponovo mogla da osjeti, ali nekako iskrivljeno. Stručni izraz za to je parosmija. To se razlikuje od anosmije, što je izraz za potpuni gubitak čula mirisa.

Kada omiljeni parfem odjednom smrdi

Ane-Sofi Loerkin zabranila je sve mirise koje je do juče "toliko obožavala": parfem svog dečka, parfimisani crveni ruž za usne, mirišljave svijeće ali i svoju sopstvenu kolekciju parfema. Ovi mirisi su za nju postali jednostavno – smrad.

Iako studije dolaze do različitih rezultata kada je riječ o procentima pogođenih, poremećaji čula mirisa ipak spadaju u najčešće posljedice Kovida-19. Naučnici za sada nisu jedinstveni u tome šta dovodi do toga.

Karolin Uar, ljekarka specijalistkinja za uho, grlo i nos (ORL) na UCL klinici u Briselu je liječila Ane-Sofi Loerkin i pominje dva moguća razloga: neke studije pokazuju da virus pogađa ćelije koje obavijaju olfaktorne nerve (nerve koji registruju mirise) u nosu. Druga hipoteza je da "virus napada direktno olfaktorne nerve". SARS-CoV-2 tako direktno prodire u takozvani Blubus olfactorius, posrednik između nosa i mozga.

Pročitajte i ovo

Žan-Mišel Majar veoma dobro može da razumije osjećaje ljudi poput Ane-Sofi Lerkin. Nakon što je prije više od pet godina pao i potiljkom udario o pod, Francuz je u potpunosti izgubio čulo mirisa. Mirisi njegovog sina i supruge su mu najviše nedostajali.

"Svi ti mirisi, koji ti daju osjećaj da si živ", kaže Majar. I sva sjećanja koja su povezana sa određenim mirisima: mirisi prostorije u kojoj je njegova baba prala veš. U osnovnoj školi. Kod oca. To je sada sve kao "odsječeno".

Ali, on ne odustaje od kuvanja, mada njegova jela sada imaju prilično bljutav ukus, jer milioni mirisnih ćelija u nosu određuju i čulo ukusa. Majar sada mora da se zadovolji slanom i slatkom hranom. U svojoj kući u Normandiji pokazuje činiju prepunu jarkoplavih srca. "Slatkiši su sada moj grijeh", kaže on.

Žan-Mišel Majar je nakon nesreće prije svega bio ljut, jer mu niko nije mogao pomoći iako je obišao mnogo ljekara. No, u jednom trenutku su se bijes i tuga pretvorili u jednu ideju.

Naletio je na istraživače u Njemačkoj i Francuskoj koji su njemu - i kako se procjenjuje oko pet odsto francuskog stanovništva sa poremećajem čula mirisa - dali nadu. Radi se o treningu mirisa koncentratima mirisa.

I tako je Majar počeo da trenira svoj nos! Prženom kafom u zrnu, ružama, limunom, eukaliptusom… U međuvremenu, u jutarnjim satima sada može pomalo da osjeti blage mirise, kada na primjer pije svoju prvu kafu. Jasno mu je, međutim, da i pored treninga osjeća samo mali dio onog što mogu da osjete zdravi ljudi. Jer, njegovo čulo mirisa je dobrano oštećeno u nesreći.

Kako povratiti čulo mirisa

Uprkos tome, prije tri i po godine osnovao je udruženje Anosmie.org koje želi da pomogne drugima i pokaže koliko je važno i lijepo imati neoštećeno čulo mirisa. "Mnogi ga otkriju tek kada ga izgube", kaže Majar.

Iako se Majar takođe nada da će pandemija uskoro da se završi, ipak na ovu novu pažnju koja je usmjerena na čulo mirisa i ukusa gleda kao na čistu sreću za njega i druge pogođene. Ranije se niko nije mnogo zanimao za njihove patnje, niti su ih ozbiljno shvatali, objašnjava ovaj Francuz.

Sada, više od godinu dana iz večeri u veče, čak i vikendom satima sedi pred kompjuterom i drži video-konferencije na tu temu, lobira i pokušava da ljude, koji su zbog Kovida-19 odjednom ostali bez čula mirisa, ohrabri da treniraju miris.

I Ane-Sofi Lerkin u Briselu trenira svoj nos – zajedno sa svojom lekarkom Karolin Uar. Priča da studije pokazuju da škola mirisa nakon nekoliko nedelja daju pozitivne rezultate. U idealnom slučaju pacijentkinje i pacijenti bi trebalo da mirišu mirise dva puta dnevno - zatvorenih očiju.

"Veoma je važno da se koncentrišete, jer mozak mora da aktivira sjećanja na mirise", kaže Uar.

U slučaju Lerkinine parosmije, mirisi bi morali da se nanovo povežu s nervima, kako bi ruže ponovo mirisale na ruže, a ne na otpadne vode.

Lerkin kaže da se već plaši da više nikada neće moći da normalno miriše. No, izgledi da bi moglo da bude bolje, daju joj nadu.

(MONDO/dw.com)

Možda će vas zanimati

Tagovi

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Dnevni horoskop