Mnogi u startu odbacuju suši jer im je prva asocijacija na njega sirova riba, međutim trebalo bi da mu date šansu.
Suši izvorno potiče iz južne Kine i izmišljen je u VII vijeku, a danas je najprepoznatljiviji izdanak japanske kuhinje, koja važi za vrlo zdravu i rafiniranu. Iako riječ "suši" opisuje vrstu pirinča, prvobitno je fermentisani pirinač korišćen za očuvanje ribe u predstojećih godinu dana i praktično je bacan umjesto da se konzumira, što je u drevnoj prestonici Japana, Kjotu, još uvijek praksa.
Vjerovali ili ne, jedna od najpopularnijih uloga sušija je zapravo bila da služi kao neka vrsta brze hrane, za duge kockarske noći. Muškarci bi provodili sate kockajući se, i naravno da ne bi ostali gladni, konzumirali bi suši, jer ukus sirove ribe je i osvježavajući, odnosno suši u komadu važan izvor proteina.
Moderni suši, dakle od hladnog kuvanog pirična začinjenog sirćetom da se oblikuje u komade veličine zalogaja i na vrhu sa sirovim ili kuvanom ribom ili oblikovanom u rolne sa ribama, jajetom ili povrćem počeo je da se konzumira kao takav u XVI vijeku.
Rastom popularnosti sušija povećao se i broj kombinacija, ali osnovne vrste su: maki suši (na listu napravljenom od presovanih algi se doda sloj pirinča, pa se zatim ostali sastojci i sve se to uvije u rolnu, a zatim isiječe na komade), nigiri suši (pirinač se oblikuje u nalik ćevapu, pa se na vrh obično stavi filet svježe ribe, povrće i ostali sastojci) i temaki suši (sastojci urolaju u neku vrstu fišeka)
Ako vam je na sam pomen sušija krenula voda na usta, onda vam ništa drugo ne preostaje nego da pribavite okrugli pirinač, sirće od pirinča, nori alge (može i spanać), umeboši (prezervirane šljivice u teglici), soja sos sa što manje sirćeta i soli u njemu, crni susam, zreli avokado, šargarepu, krastavac. Takođe, neophodan detalj za savijanje u rolat je bambus podmetač.
Za umakanje sušija tu je vasabi krema - veoma ljuta zelena pasta od rena, dok se preporučuje da se između dva različita komada sušija jede džindžer u sirćetu, kako bi se neutralisao ukus prethodnog.
Prilikom pripreme najprije skuvajte pirinač, kome ćete potom dodati sirće, morsku so i čen bijelog luka. Skuvanu šargarepu, oljuštene krastavac i avokado isijecite na uzduž na tanke tanke.
Ostatak toka pripreme pogledajte na www.mondo.rs.
Ukoliko ste se odlučili da suši ipak jedete u nekom od specijalizovanih barova i sami želite da birate jelo znajte da ne postoji pravilo kada je u pitanju raspored po kome se jede suši, ali je generalno bolje početi sa lakšom, bijelom ribom, pa onda pređite na malo masnije, poput tunjevine.
Takođe, bilo bi dobro da znate sljedeća pravila:
- Japanci suši najčešće jedu prstima, ali ako korisitite štapiće nakon što završite ostavite ih paralelno ispred vašeg tanjira.
- Nikada nemojte da zagrizete komad sušija, a zatim da ga zamijenite drugom polovinom na vašem tanjiru, jer kada se prihvatite jednog komada onda treba da ga pojedete odjednom.
- Ne pokušavajte da pregrizete suši na pola, jer lako može da se dogodi da vam ispadne dio pirinča. Ukoliko stvarno mislite da je to preveliki zalogaj, zamolite konobara za manje komadiće.
- Nikada ne uzimajte nekome hranu koristeći štapiće. Ovaj čin se poistovjećuje sa prenošenjem kremiranog pepela pokojnika karakterističnog za japansku sahranu. Ako morate da dijelite hranu, proslijedite mu ploču, tako da on mogu da izaberu sa nje.
- Nikako ne tražite nož, jer to implicira da je hrana toliko teška da ne može da se jede bez njih.
- Ukoliko se dogodi da je suši poslužen na zajedničkom tanjiru (što je rijetkost) prilikom uzimanja koristite vrhove štapića, a na krajeve kojima ste hranu stavljali u usta.
- Uz suši se najčešće piju saki ili zeleni čaj, a može i čaj od jasmina.
- Nikada ne ostavljajte pirinač poslije obroka, jer se ostavljanje bilo kakve hrane smatra nepristojnim, a to posebno važi za pirinač.
- Ne bi trebalo da pušite u suši baru jer na taj način vi i ljudi iz vašeg okruženja nećete osjetiti delikatesan ukus ribe.
(MONDO)