Ako vam dijete na maltene svaki zahtjev odgovara sa "ne", ove savjete morate da pročitate.
Gotovo svaki roditelj se barem jednom našao u situaciji kada mu je dijete odlučno reklo "ne". Bilo da se radi o odlasku na spavanje, isključivanje televizora ili obuvanju cipela, odbijanje može biti frustrirajuće. Ali, psiholozi upozoravaju da iza dječijeg "ne" najčešće ne stoji neposlušnost, već potreba za kontrolom, izražavanje samostalnosti ili reakcija na stres i preveliku stimulaciju.
Iako se savjeti poput ignorisanja, davanja još jedne prilike ili pretvaranja da se odlazi često dijele među roditeljima, stručnjaci tvrde da ti pristupi rijetko postižu željeni rezultat. Dijete se tada osjeća nečujno, pa se otpor može dodatno pojačati. Umjesto toga, preporučuju se smireniji, dosljedniji načini koji podstiču saradnju bez narušavanja djetetove ličnosti.
Stručnjaci su za portal The Times of India podijelili pet roditeljskih provjerenih strategija koje pomažu u postavljanju granica, a istovremeno jačaju osjećaj samostalnosti kod djece.
1. Ponudite izbor umjesto naredbe, ali zadržite kontrolu
Djeca vole da imaju osjećaj da učestvuju u odlučivanju. Ali, previše opcija može da ih zbuni, a stalno pregovaranje naučiće ih kako da odlažu zadatke. Umjesto toga, bolje je da im ponudite dvije konkretne opcije. Na primjer, umjesto da kažete: "Obuj cipele", pokušajte sa: "Hoćeš li crvene patike ili plave sandale?". Zadatak ostaje isti, ali dijete ima osjećaj kontrole jer može da odluči kako će ga izvršiti.
Ovakav pristup preusmjerava pažnju sa odbijanja na donošenje odluke i često rezultira bržim prihvatanjem onoga što se od djeteta traži.
2. Pretvorite "ne" u tihu posljedicu
Predavanja i svađe često ne vode nikuda, ali tihe i logične posljedice mogu da budu vrlo učinkovite. Kada dijete odbije da obavi neki zadatak, poput spremanja za izlazak, dovoljno je kratko potvrditi njegov izbor i bez dodatnog objašnjavanja reagovati. Na primjer, otkazati izlazak ili skratiti vrijeme pred ekranom.
Ovdje se ne radi o kazni, već o učenju uzročno-posljedičnih veza. Djeca kroz takve reakcije shvataju da određena ponašanja prirodno vode do manje poželjnih posljedica. Važno je pritom ostati smiren i dosljedan, bez vikanja i dugih objašnjavanja.
3. Koristite "kad" umjesto "ako"
Naizgled mala promjena u riječima može da ima veliki uticaj. Umjesto: "Ako napišeš domaći, idemo u park", pokušajte da kažete: "Kad napišeš domaći, idemo u park". Ova formulacija djetetu poručuje da vjerujete kako će zadatak sigurno biti izvršen i gradi osjećaj odgovornosti.
Ovakav način komunikacije ohrabruje djecu da urade ono što se od njih očekuje, bez prijetnji ili nagrađivanja. Dijete se pritom osjeća sposobno i poštovano, a ne kontrolisano.
4. Postavite granice o kojima se ne raspravlja
Djeca najbolje reaguju kada su granice jasne i dosljedne. Iako je fleksibilnost ponekad korisna, previše popuštanja može da zbuni dijete i podstakne dodatno testiranje pravila.
Ako dijete, na primjer, odbija da ide na spavanje, sljedeće večeri svjetla mogu da se ugase ranije. Ako ne želi da opere zube, njegova omiljena igračka može privremeno otići "na odmor" do jutra. Ključno je da roditelj ostane dosljedan i ne ulazi u rasprave. Kada se pravila primjenjuju kao činjenice, djeca vremenom počinju da ih poštuju.
5. Imenujte osjećaj, a zatim se udaljite
Jedan od načina da se smanji otpor je prepoznavanje i imenovanje djetetove emocije: "Vidim da ti je večeras jako naporno da pereš zube". Nakon toga, najbolje je da se nakratko udaljite.
Ovakva rečenica djetetu daje do znanja da je njegova emocija viđena, ali da roditelj neće učestvovati u raspravi. U mnogim slučajevima, nakon nekoliko minuta dijete se samo vraća zadatku. Iako se roditelju može činiti neprirodnim da ne interveniše, ovakav pristup pokazuje poštovanje prema djetetovom prostoru i samoregulaciji.
(index.hr/Yumama)