Postoji niz vještina koje je poželjno da dijete zna prije polaska u školu, kako bi mu taj početak školovanja bio što uspješniji.
Polazak u školu velika je promjena ne samo za dijete, nego i za roditelje. I dok se često pitamo zna li dijete da čita, piše ili broji, stručnjaci ističu da su neke druge vještine čak i važnije za uspješan početak školovanja.
Psiholog Dario Antić ističe kako spremnost za školu nije samo pitanje znanja, nego i emocionalne, socijalne i razvojne zrelosti djeteta.
Emocije i odnosi s drugima
Jedna od važnijih stvari je sposobnost nošenja sa emocijama. "Vještine samoregulacije podrazumijevaju da dijete može da se nosi s neprijatnim emocijama poput frustracije, ljutnje ili tuge, a da ga one ne preplavljuju do te mjere da zbog njih nije funkcionalno", objašnjava psiholog. Dijete ne mora uvijek da bude mirno i poslušno, ali važno je da s vremenom nauči kako da se smiri i nastavi dalje.
Uz to, veliku ulogu imaju i socijalne vještine. "Očekuje se da dijete zna da rješava konflikte, a ako je konflikt prevelik, da potraži pomoć odrasle osobe", kaže Antić. Dodaje i kako je važno da dijete može da izrazi svoje potrebe i pronađe način kako da se igra sa drugom djecom, bez nepoželjnih ponašanja poput udaranja kada mu se nešto oduzme.
Važne predvještine za školu
Prije nego što dijete nauči da čita i piše, treba da razvije tzv. fonološku svjesnost. "To je predvještina čitanja i pisanja koja uključuje sposobnost prepoznavanja i baratanja slogovima, rimom i glasovima u govoru", objašnjava psiholog. Na primjer, dijete bi trebalo da zna da rastavi riječ na glasove ili ih spoji u cjelinu. Ako dijete ima poteškoća s prepoznavanjem glasova, to može biti znak da bi kasnije moglo da ima izazove u čitanju i pisanju.
Osim jezika, važan je i razvoj osnovnih matematičkih vještina. "Očekuje se da dijete može da broji do 20 na konkretnim primjerima, da broji unazad od 10 do jedan, da razlikuje veće i manje i povezuje broj sa količinom", navodi Antić.
Dijete bi takođe trebalo da može da riješi jednostavne zadatke sabiranja i oduzimanja. Jezičko-govorni razvoj takođe treba da bude u skladu sa uzrastom djeteta. Važno je obratiti pažnju koristi li dijete kratke ili proširene rečenice, ima li poteškoća sa izgovorom pojedinih glasova i može li jasno da izrazi svoje potrebe i želje.
Fina motorika i svakodnevne vještine
Grafomotorika, odnosno fina motorika, često se zanemaruje, a izuzetno je važna. "Dijete bi trebalo da može samostalno da precrtava složene geometrijske likove i pravilno drži olovku. Poteškoće u grafomotorici mogu dovesti do frustracije s pisanjem i učenjem", upozorava Antić.
Pod finom motorikom podrazumijevaju se i svakodnevne radnje poput zakopčavanja dugmadi, ljuštenja voća ili premještanja sitnih predmeta. Uz to, dijete bi prije škole trebalo da zna osnovne informacije o sebi: kako se zove i preziva, gdje živi, kako se zovu roditelji i slično. Takođe je važno da može da se orijentiše u vremenu i prostoru, da razumije pojmove poput juče, danas i sutra, kao i odnose poput gore, dole, lijevo i desno.
Na kraju, ali jednako važno je samostalnost. Dijete bi trebalo da bude sposobno samostalno da se obuče, obuje, jede, ide u toalet i održava osnovnu higijenu, poput pranja ruku.
Iako ovaj popis može da djeluje dugo, važno je zapamtiti, nijedno dijete nije "savršeno spremno". Cilj nije da dijete sve zna bez greške, nego da ima osnove koje će mu pomoći da se lakše prilagodi novoj okolini i izazovima koje škola donosi.
(Yumama/Mondo)