Mnogi roditelji skloni su da svoje živahno dijete puno energije nazovu hiperaktivnim. Živahno i hiperaktivno dijete se, međutim, razlikuju.
Psiholog Nebojša Jovanović, koji već godinama radi s hiperaktivnom djecom, kaže da se kod nas nedovoljno zna o ovom sindromu, pa se često ne razlikuju nemirno dijete od djeteta sa ADHD sindromom.
"Poenta nije u količini energije i kretanja, jer neka istraživanja pokazuju da živahna i hiperaktivna djeca troše isto energije, već se hiperaktivnost odnosi na aktivnost koja je neprikladna situaciji, pogotovu ona aktivnost koja dijete ometa da razvija svoje potencijale, da radi, da uči, da se druži, itd. Ukoliko ne ometa, koliko god to nekome smetalo, onda se ne radi o hiperaktivnosti, već o živahnosti. Znači, osnovni kriterijum je da aktivnost ne ometa dijete u njegovom razvoju", kaže za list "Press" psiholog Nebojša Jovanović.
Osim poremećaja pažnje, u ponašanju djeteta dominira nemir, velika potreba za aktivnošću i kretanjem.
Roditelji obično ističu da je dijete otkako je prohodalo neprekidno u pokretu, trči, penje se, ne može da bude mirno čak i dok jede. Dijete nema ni trunke opreza, ničeg se ne boji, pa se često dešava da se povredi. Ono neprestano prekida još nezavršenu aktivnost i odmah započinje drugu, vrlo brzo i tu ostavlja i kreće na sljedeću.
"Djeca sa ovom vrstom temperamenta zahtijevaju drugačije vaspitanje i poseban tretman koji se uglavnom bazira na pohvalama za konkretno što urade, i na manjim i kraćim zadacima, gdje mogu da održe pažnju. I nastavnici moraju da prilagode svoj tretman i onda djeca sa manjkom pažnje mogu da postignu sjajne rezultate. Među današnjim profesorima i akademicima, na primjer, ima onih koji su bili hiperaktivna djeca", navodi Nebojša Jovanović.
Prema Jovanovićevim riječima, ova djeca često imaju teškoće sa učenjem. U rješavanju školskih zadataka prave greške zbog nemara, brzine i neobraćanja pažnje na detalje. Teško im je da organizuju zadatke i aktivnosti.
Evo uz pomoć kojih koraka možete adekvatnije i lakše da vaspitavate hiperaktivno dijete:
Zadajte djetetu obaveze.
Uvedite red u dnevne aktivnosti.
Nagradite dobro ponašanje i kaznite loše - odmah.
Izbjegavajte grdnju.
Usmjeravajte ga i podstičite da završi zadatke.
Podsjećajte dijete na obaveze.
Osim ovim metodama, djetetu možete pomoći i promjenom režima ishrane, jer su ranija istraživanja pokazala da neke namirnice, poput slatkiša, podstiču hiperaktivnost.
(MONDO)